Jutarnji list – sedamnaest godina dekroatizacije

Ogurlićeve medijsko-političke laži

 

 

Hvali se Goran Ogurlić tek pristigli glavni urednik JL-a iz VL-a (Yutarnjega, kako mu od milja odavno tepamo) uspjesima tih novina u sedamnaest točaka. Sedamnaest godina, isto toliko točaka i još više uspjeha. Idemo uzvratiti čestitkom. Zočku po točku. Zašto je dakle  uspješan?

„Prvo, jer je neovisan, financijski stabilan i isplativ te ima u potpunosti zakonski uredno poslovanje, što novinarima osigurava slobodno iznošenje informacija i izražavanje stavova.“

● Taman posla. Što je ovdje istina? Rekao bih – baš ništa. „Neovisan“, misli se financijski, niti je bio, niti jest. Ako od nikoga, ovisio je o velikim oglašivačima, poput Agrokora, onome Mudriniću, danas o  Zoranovom prijatelju… i još podosta njih sličnih. Nađite primjerak JL-a koji je pisao protiv ovakvih „macana“. Nema ga. Prije ćete isprati zrno zlata na Savi kod Jakuševca. Davala svaka Vlada, kunu po kunu. A da bi imao „u potpunosti zakonski uredno poslovanje“ nakon, samo,  silnih dugova i predstečajne nagodbe – o tome neka uvjerava svoje vjerne čitatelje, kojih je, usput, sve manje i manje. Smiješno je da bi to (i ostalo) „novinarima osiguravalo slobodno iznošenje informacija i stavova“. Istina je gorka, i putuje Savom i uzvodno i nizvodno kad su mediji u pitanju. Samo nekima, samo nekih činjenica, samo nekih „graditelja“ stavova. „Istina“ ima i svoju jako visoku cijenu i u obliku  novinarskih plaća.

 

„Drugo, jer je politički neovisan, u službi građana, korektiv vlasti i društva, glavni partner za dijalog i inicijator ključnih tema“.

● Baš suprotno – JL je od prvoga dana tipični politički ovisnik, igrač na strani pobjednikâ: Stipice, Ivice, Ive Prvoga, Ive Drugoga, Zoke… On ih je, štoviše, „neovisno“ stvarao. Trenutačno malo „titra“ na mjestu, u fazi je iščekivanja, no „izvorni“ stari haenesovac Marijan Hanžeković znat će ga već u pravom trenutku gurnuti na pravu stranu. Ne dakle „u službi građana“, već je u službi politike. Preciznije, djeluje na „sluđivanju“ građana, recimo i njihovim upornim „anketarenjem“, i tako već godinama svih sedamnaest. Od iniciranja „ključnih tema“ i njemu kao mnogoj „finoj mediji“ iz Hrvatske, važnija je – šutnja o ključnim temama. Ona se uvijek bolje prodavala. Mina koju se, u obliku JL-a, postavi pod javnost sastoji se tako od dvostrukog punjenja: „dinamitnog“, „tempiranog“ govora i „dinamitne“ šutnje.  Tako „politika“ ovisi o „neovisnom“ mediju, a „neovisni“ o politici – zmijski koloplet medija i politike. Tu zmija, dakle spava, vreba. Pije mlijeko i sprema otrov.

 

„Treće, Jutarnji je medij namijenjen onim čitateljima koji žele kompletnu i nepristranu političku informaciju i pogled na teme.“

● Sve smo već napisali pod „drugo“, a bit će još. Beskompromisno gazi moral, etiku i profesionalna pravila.

 

„Četvrto, Jutarnji list ne podržava manipulaciju činjenicama, senzacionalizam i iznošenje bombastičnih činjenica, već naglašavamo da se posebna pažnja pridaje točnosti i preciznosti, kredibilitetu, kao i uravnoteženom pristupu.“

● Ne, ta di bi Yutarnji podržavao „manipulaciju  činjenicama“ i ostalo medijsko zlo. Nastao, bio i ostao čisto „zlato.“ Recimo „afera Lepej“ koju je obznanio 17. listopada 1998. – sve je tu čisto. Imao Predsjednik Tuđman ciglih dvjestotinjak tisuća maraka, pa držao u banci, a bankovna službenica to dojavila medijima. Nikad poslije JL nije „pronašao“ ni objavio bankarsku tajnu o bankovnim računima nekoga, kamo li, ne daj Bože“ lijevo-liberalnoga“. Poslije glavni novinari i novinarke zarađivali u Yutarnjemu k'o „deset Tuđmana“, ali to nisu bile „činjenice“, nije aferaški „obrađen“ ni napola, neki Stipa s posudbom nekih milijuna kuna – vraća ne vraća, nije nikakva senzacija ni novinar Bule, za kojega je Franjo, tajkunski gledano, šegrt Hlapić. „Točnost, kredibilitet i uravnoteženi pristup“ samo takvi.  Uzimajući u obzir „kretenitet“ čitatelja, o čemu Yutarnji  uvijek vodi računa – vrhunski. Dotičnu Lepej za „senzaciju“ zapravo je bacio u bijedu. Bandić joj poslije dao socijalni stan. Tko zna zašto on, a ne Nino Pavić?

 

„Peto, nema kompromisa u poštivanju svih moralnih, etičkih i profesionalnih pravila.“

●  Ni nema – sve ih Jutarnji – beskompromisno – krši gazi. Primjer, Butkovićev izmišljeni intervju sa Sanaderom.

 

„Šesto, Jutarnji je platforma za različita mišljenja, poglede, pozicije i stavove grupa i pojedinaca. Jutarnji je prvenstveno demokratični medij, medij dijaloga, a ne isključivosti.“

●  Čista, destilirana, fundametalna, i a ako imate još pridjeva sličnih – laž. Kad je itko mogao recimo na stranicama tih eto i lažljivih novina, s glavnim kreatorima stavova, s glavnim stavovima, polemizirati. Nikada nitko. Ako je ičesa u tim novinama nedostajalo i nema onda je to – dijalog. Čiste monološke, manipulatorske novine „naših dana“.  Isključivost im je ime.

 

„Sedmo, Jutarnji je europski i svjetski medijski proizvod koji hrvatske građane stavlja u kontekst građanina Europe i Svijeta.“

●Ma daj! Jutarnji je ovdašnji medijski proizvod, medij iz Hrvatske,  koji „hrvatske građane“ stavlja u kontekst post-Balkanije. Kakva „Europa i Svijet“, toga ni u tragovima. Da stvar bude gora riječ je o pred-Balkaniji – propaloj i propalim Jugoslavijama.

 

„Osmo, Jutarnji je najutjecajniji kanal za vijesti iz javne sfere u Hrvatskoj te lider u kategorijama privatnih interesa čitatelja. Pišemo za vas i vaše interese ne samo o politici i ekonomiji, nego i o kulturi, slobodnom vremenu, stanovanju, športu, hrani, zdravlju…“

● Da, Jutarnji je „kanal“ dijela „javne sfere“, ali odvodni, a ne dovodni, pri čemu je do konačnog ispusta „sadržaja“ u rijeku, nužna temeljita obrada.  

 

„Deveto, Jutarnji je medij modernog svjetonazora i globalnih interesa koji ne učvršćuje predrasude, nego postavlja nova pitanja.“

●Točno je, ovo „globalnih interesa“, tuđih dakle. Jutarnji nema predrasuda prema nikomu i ničemu – osim prema Hrvatskoj i – etničkim i političkim Hrvatima podjednako, Katoličkoj Crkvi, Domovinskom ratu, braniteljima, vjernicima, konzervativcima, „desničarima“. Budući da „ustaša“ nema on ih proizvodi godinama. On možda ni ne izlazi u Hrvatskoj. Treba vidjeti. Laž je da Jutarnji „ne učvršćuje predrasude“. Istina je da on gradi nove, ali još čvršće predrasude. Mnoge su pritom „reinkaracija“ starih, jugonacionalističkih, jugokomunističkih, kvaziliberalnih. 

 

„Deseto, Jutarnji vrjednuje znanje i poduzetništvo kao zalog zajednice temeljene na razvoju, a ne na zaštiti postojećih odnosa.“

● Niti slučajno. Jutarnji je „zalog“ za postojeće odnose, štoviše, pred- postojeće, prethodne – samo se pokušava snaći u novim, kapitalističkim, odnosima – čuvajući stare, sa starim kadrovima, „kao zjenicu oka svoga“. Znanje i Jutarnji – zaboravi, osim znanja snalaženja i ostanka u sedlu, vlasti, pri kopanji…

 

„Jedanaesto, Jutarnji je otvoren i transparentan u svojim postupcima te ne bježi od odgovornosti za objavljene sadržaje.“

 ● „Otvoren i transparentan“! „Otvoren“ kao „otvoreno društvo“, a „transparentan“ recimo kao Josip Kregar. Otvoreno i transparentno kao kad i kako vitar puše. Dere nova ideologija kroz Jutarnji koja je sve – samo nit' je „otvorena“ nit' je većini prozirna. Već je otvorena i transparentna manipulacija. To da Jutarnji „ne bježi od odgovornosti za objavljene sadržaje“ dokaz je Davor Butković i njegov intervju sa Sanaderom. Butković nije „pobjegao“ već je nastavio pisati i soliti pamet čitateljima – do zadnjega daha. Vjerujem da će se nakon odmora i vratiti.

Jednosmjerni, odvodni „kanal“

 

„Dvanaesto, Jutarnji je medij koji komunicira sa čitateljima 24 sata dnevno putem svih platformi, osluškuje interese i potrebe čitatelja.“

●  Ma da. U Jutarnjem se smije odmah komentirati članke Miljenka Jergovića, Ante Tomića i ostalih komunikaciji „otvorenih“ kreatora stavova. Ne smije, niti može ikada u Jutarnjem, pa niti onda. Titi bi se svojedobno mogao komentirati neki govor prije nego li ovima tekstići. Zbog potpune nepropusnosti „kanala“ Jutarnjega Tomića je i dopala kanta. Na Yutarnji „kanal“ ni ne možeš do li – kantom.

 

„Trinaesto, Jutarnji daje kontekst nepotpunim i pristranim informacijama, otklanja predrasude i potiče javnu raspravu o bitnim problemima društva“

● Upravo suprotno – Jutarnji je graditelj predrasuda, na temelju nepotpunih i pristranih informacija, o čemu ne potiče nikakvu javnu raspravu, a za bitne društvene problema – baš ga briga. „Društvenih problema“ – gdje? Jutarnji ne zna ni gdje se nalazi. Možda izlazi u Hrvatskoj, nju uostalom glavni urednik, skoro, u sedamanaest točaka ni ne spominje.

 

Četrnaesto, Jutarnji brine o promociji pozitivnih društvenih vrijednosti; zaštiti najslabijih, solidarnosti, društvenoj inkluziji i individualnom boljitku.“

● Recimo Jutarnji se zabrinuo zbog propasti Kamenskog. Zabrinuo se za žene silovane u ratu… Od propalih on je zbrinuo samo neke feralovce, ostalo se smjestilo kojekuda pa „odvodnih“ medijskih kanala i ohoho.

 

„Petnaesto, Jutarnji je jednostavan medij koji donosi brze, provjerene i točne informacije, ali i najvišu razinu ekspertize.

● Točno, recimo onu ujutro kako će s generalom Gotovinom stradati i pokojni Predsjednik Franjo Tuđman. To je ujutro, pa se „informacija“  već oko podnva, po oslobođenju generala, povuče, a drugo jutro na naslovnici tiska hvalospjev povratniku. Em brzo, čak i prebrzo, neka Pavićka, provjereno štoviše. Točno, svakako – jer to su bile višegodišnje želje i nastojanja Jutarnjega – da general Ante Gotovina ostane doživotno u Haagu, a Predsjednika Tuđmana se izbaci i iz povijesti. Ekspertize su pak od Davora Butkovića, Mladena Pleše,  raznih Tomića i Dežulovića, Kuljiša… Razina ekspertiza – istini ni bliza, manipulacija joj ime i izgradnja novih predrasuda, onih protiv Domovinskog rata, branitelja, domovinaca…

 

Šesnaesto, Jutarnji je nositelj inovativnosti u idejama i vrijednostima koje izlažemo i u oblikovanju inventivnih proizvoda i usluga za tržište koje se kontinuirano mijenja.

● Točno, inovativnost, čak i poslovni uspjeh, je potvrđena predstečajnom nagodbom, kojoj navodno još nije kraj. Teče kao i revolucija.

 

„Sedamnaesto, Jutarnji je glas dinamične Hrvatske koja se zalaže za rad i obrazovanje, a ne za stečena prava.“

● Netočno. Prvo, „dinamičnu Hrvatsku“ razumijem kao onu koja navija za Dinamo, a Jutarnji već dugo radi protiv Dinama (navodno više ne će!) Može se i kapitalistički reći kao „dinamičnu Hrvatsku“ na putu u predstečajnu nagodbu. Drugo Jutarnji list je „bastion“ stečenih prava – od Nine Pavića, preko Jele Lovrićke, Inoslava Beškera, Mladena Pleše, da ne nabrajam ostale face. „Popalili“, stavili u džep, dobar dio kolača iz „predstečajne nagodbe“. Čisti komunistički kapitalizam. Jutarnji je utvrda već stečenih prava – još za propale države. Jučer i danas njihov čuvar za sutra. 

Možda rijeka što donese, ili poteče uzvodno

 

Udarit ćemo i zaključnu točku, našu točku. Mediji iz i u Hrvatskoj  najveće su tranzicijsko zlo koje je Hrvatsku pogodilo – godinama to tvrdimo na ovim stranicama, pokazujući i pojedinačne primjere. Jutarnji je samo dio medijske, virtualne, bodljikave žice kojom je ograđena hrvatska javnost, preciznije, javnost u tamo nekoj Hrvatskoj. Ciljevi njihova djelovanja su detuđmanizacija, stigmatizacija Domovinskoga rata – do poništavanja – branitelja, dekristijanizacija društva, širenje defetizma i zaraza društva kolektivnom depresijom, što manji BDP… Vjerojatno su, ali to se nitko ne će usuditi izgovoriti kamo li istraživati – ide glava – najkorumpiraniji segment društva. Mnogi su već i ostvareni, drugi daleko odmakli na putu ostvarenja. Dekroatizacija Hrvatske kao revolucija koja teče. Sa stajališta tih rezultata jedino što se može je – čestitati Yutarnjem.

 

Što nam je činiti? Što činimo? Izgleda ništa već sjesti na obalu najbliže rijeke i onako josipovićevski plakati i čekati, pa što voda donese. Još sedam, kamo li sedamnaest godina ovakvih medija kao što je Jutarnji, Hrvatska ne može preživjeti. Valja se stoga nadati: nešto valjda i rijeka donese. Nije „proaktivno“, u stilu je „ne bi se štel mešati“, ali, kako i vrijeme teče, i više je nego sigurno – jednom će se nešto i promijeniti. Možda čak i rijeka poteče uzvodno.

 

Mato Dretvić Filakov