Hrvatski Fokus
Znanost

TTIP: Sukob građana i ‘velike politike’

Dugi popis onoga što je sumnjivo, a time i opasno

 
 
Prošle su subote (18. 4. 2015.) u brojnim njemačkim gradovima održani prosvjedi protiv sporazuma o slobodnoj trgovini EU i SAD. Usprkos doista velikim prosvjedima, čini se da političari taj sporazum žele – pod svaku cijenu. Sljedećeg tjedna počinje novi krug pregovora o takozvanom Transatlantic Trade and Investment Partnership-u, TTIP – sporazumu o slobodnoj trgovini i investicijama između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. To je bio povod da se prošle subote u brojnim njemačkim gradovima održe prosvjedi protiv tog sporazuma. To nipošto nisu bili prvi prosvjedi protiv TTIP-a,  a sigurno je da neće biti niti posljednji. Jer čini se da je u prošlosti bilo malo političkih inicijativa koje su naišle na toliko protivljenje građana i na toliki zagovor političara. I to u pravilu, što je političar više pozicioniran, to glasnije zagovara.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/04/rr-scaled.jpg
Tako je sporazum izričito pozdravio i predsjednik Europske komisije Juncker, baš kao i kancelarka Angela Merkel. Američki predsjednik Obama u Kongresu je predstavio Trade Promotion Autorithy, zakon koji će mu omogućiti posebne ovlasti u pregovorima kako bi oni prije bili zaključeni. Taj američki zakon još nije donesen tako da i u pregovorima slijedećeg tjedna vjerojatno ništa ne će biti dogovoreno, ali je očito da se državni dužnosnici skoro i ne osvrću na prosvjede građana s ove i one strane Atlantika. Sa europske strane pregovore vodi povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström koja je i ove subote na svom blogu osudila  prosvjede građana i još jednom rekla da prosvjednici tvrde kako će TTIP ugroziti europsku demokraciju, okoliš i prava potrošača što, tvrdi povjerenica; "apsolutno nije slučaj" i kako je potrebna polemika "zasnovana na činjenicama, ne na mitovima i iskrivljenim stajalištima."
 
Nasuprot političarima stoji već doista golema fronta od oko 400 raznih europskih organizacija, od Attaca, Greenpeacea, njemačkih sindikata, Udruge zaštitnika okoliša, crkvenih humanitarnih organizacija pa do gradova i komuna. Peticiju protiv TTIP-a potpisalo je milijun i 600 tisuća građana, a upućena je i tužba Europskom sudu. Jer usprkos gomili potpisa, Europska komisija tu inicijativu ne želi priznati kao građansku inicijativu. Problem je svakako to što se, već po samoj prirodi trgovinskih sporazuma, pregovori vode u tajnosti. Jer inače bi netko već unaprijed mogao znati poslovne poteze koji će mu se kasnije isplatiti i to bi bilo kršenje tržišne utakmice. Ali i europski političari morali su shvatiti da su to previše važne stvari da se drže u tajnosti, tako da je EK sazvala ekipu stručnjaka, a i od građana se tražilo mišljenje o spornoj točki gdje bi investitori mogli tužiti državu zbog promijenjenih okolnosti (vidi dolje popis "sumnjivih" točaka).
 
Problem je da je samo o tom pitanju stiglo 150 tisuća sugestija građana gdje svaki mora biti provjeren, a opseg dokumenta je upravo golem. Početkom ove godine  na Internet je postavljeno i mnoštvo dokumenata, još donedavno strogo povjerljivih,  o pojedinim točkama i stavovima Europske komisije. Komisija se žali da je to malo tko pročitao: u protekla tri mjeseca ti su tekstovi pozvani ravno 2300 puta. Ali činjenica jest i da se u tim tekstovima ne će naći gdje se to točno spore američko i europsko izaslanstvo. Postoji i takav dokument gdje su točno izlistani, jedan pored drugog, američki i europski stav i ono o čemu su se uspjeli dogovoriti. Taj tekst nemaju pravo vidjeti čak niti svi zastupnici Europskog parlamenta. Na tome se "radi", ali aktualno samo 13 zastupnika EP i vlade članica ima uvid i u taj dokument.
 
Što je građanima sumnjivo? Popis je veoma dug, ali evo tek nekih točaka:
 
Sigurnost investitora
Nije izvjesno hoće li se investitorima zajamčiti sigurnost i protiv odluka vlade. Konkretno, švedski energetski koncern Vattenfall već je tužio Njemačku jer je obustavila eksploataciju atomske energije. Pred tijelom kod Svjetske banke u Washingtonu zato traži od Njemačke odštetu od 3,5 milijardi eura. Hoće li  države onda morati strahovati i donositi zakone koji će štetiti koncernima?
 
Ujednačavanje industrijskih standarda
To je golemo područje koje uvelike brine zaštitnike okoliša i potrošača. Znači li to da će europske države hoćeš-nećeš-moraš prihvatiti i metode eksploatacije zemnog plina (fracking) kakve su dozvoljene u SAD? Hoće li onda biti dozvoljene i metode hormonskih i genskih manipulacija, ne samo biljaka nego i životinja ,kakve su dozvoljene u SAD? Hoće li biti dozvoljeno korištenje i novih, još uvijek dvojbenih tehnoloških rješenja, na primjer uporaba nano-tehnologije u kozmetičkim proizvodima?
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/04/TTIP-CETA-Stop.jpg
Ujednačavanje zakonodavstva
To uznemirava osobito sindikate jer obuhvaća i zakone o radu. Teško je vjerovati da će nakon TTIP-a po SAD početi nicati sindikati kakve poznajemo u Švedskoj ili Njemačkoj – nego bi se prije moglo dogoditi obratno: da će i u Europi sindikati izgubiti i ono malo moći i utjecaja koje još imaju na međunarodne koncerne.
 
Liberalizacija
U proteklih nekoliko desetljeća  već je privatizirano mnogo državnih, ali i komunalnih tvrtki i institucija. U pravilu to nikad nije donijelo ništa dobroga, od privatizacije bolnica pa do privatizacije željeznica. Komunalne institucije stvorene su da posluju bez dobiti i tu investitor jednostavno mora razmišljati drugačije. Ali što će to onda značiti? Da će gradovi morati privatizirati svoje društvene stanove? I još mnogo osjetljivije pitanje: voda. Hoće li naša obična pitka voda postati roba na kojoj će netko zarađivati?
 
U Londonu je vodovod (Thames Water) svojedobno privatiziran – i nakon toga opet nacionaliziran. Jer cijena vode je narasla nebu pod oblake, a kvaliteta je pala. Još je mnoštvo pitanja… Od propisa u prometu pa do propisa u bankarskom i novčarskom poslovanju. Mnoge te točke laik jedva razumije, a kamo li da bi mogao predvidjeti kakve će posljedice imati na našu svakodnevnicu.
 
Što je dogovoreno? Političari uporno ponavljaju kako je Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama suđeno stvoriti takvu trgovinsku vezu kako bi izdržali izazov koji im prijeti od zemalja Pacifika. Jer tu se radi i o ukidanju carina i nameta na robu iz zemlje partnera. Teško se oteti dojmu kako ima istine i u brigama građana i u zabrinutost političara, ali samo to teško će umiriti građane i Europe i SAD. Ali odgovor na pitanje što je već dogovoreno između Bruxellesa i Washingtona je jasan: baš ništa. Čak i one točke o kojima je postignuta suglasnost stupit će na snagu tek kad se dogovori čitav sporazum. Kada će to biti? Američki predsjednik Obama svim silama to želi postići već ove godine kako bi takvim "povijesnim" sporazumom zaključio svoj boravak u Bijeloj kući. Mnogi stručnjaci misle da je to čista iluzija: ne samo zbog sumnji građana pregovori bi lako mogli još potrajati. Washington je još prije pet godina počeo pregovore sličnog sadržaja i sa Kanadom (takozvana CETA), a ni taj sporazum još nije postignut.
 

Deutsche Welle (urednički komentar)

Povezane objave

Knjiga Roberta Adama o Dioklecijanovoj palači

HF

Višegradska skupina protiv CETA-e

HF

Iznimni prsten Marina Soljačića

HF

Velika Britanija ukida ‘Covid mjere’

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više