Na putu Suzne doli jurnjava, beznađe, plač, Napetost, glad, bolest, nepravda, rat i mač… Mržnja, očaj, psovka… Dvadeset prvi vijek… Teče munjevito života ljudskog tijek I vuče milijune u ludih čeznuća vir, Trpa u grobove ljubav, dobrotu i mir.
I sve je manje puta, a sve je veći strah, Bliži se kazna kruta – ljudskoga roda krah. Čuj, trublje nebesko već javlja sudnji dan; O Bože, kuda bježat kad brat je bratu stran? Sodoma i Gomora okuži čitav svijet, Bože, tko će nas spasit, sav ljudski rod je klet.
Stani de, putniče, osluhni tek na čas, S Kalvarije dopire nečiji nježan glas: – Čovječe, prijatelju, ja sam Spasitelj tvoj, Dođi i obriši s lica mi krvav znoj. Opipaj moje rane i trnja ubod ljut, Dođi i osjeti moj bolni križni put. Teško je drvo križa, rane me peku tol, No ja ću trpjet rado da spasim Suznu dol. Na Kalvariji, evo, krvavi piše trag: ”Što Krist otkupi krvlju, ne može uzeti Vrag”. Nek vijek teče i juri, al’ svijet će biti moj, Stog uzmi brate križ, oslonac i štit svoj I kroči putem hrabro nek ti se divi svak I diži visoko križ, vječne pobjede znak. Dođi i ćuti ljubav ranjenog srca mog, Na kraju Suzne doli čeka te Isus-Bog.”
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više