Učinak mina na okoliš

Tlo je onečišćeno toksičnim tvarima

Mjesec travanj u Hrvatskoj je proglašen mjesecom svjesnosti opasnosti od mina. Naime, od 2002. Hrvatski centar za razminiranje provodi akciju pod nazivom: „Travanj – mjesec zaštite od mina.“ Svake godine, pa tako i ove 2015., hrvatski stručnjaci tijekom travnja održavaju predavanja i seminare diljem Hrvatske o opasnostima od mina i drugih zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava.

Opća skupština Ujedinjenih naroda u prosincu 2005. proglasila je 4. travnja Međunarodnim danom svjesnosti o opasnostima od mina i pomoći u protuminskom djelovanju. Iako se mine ne svrstavaju u oružje za masovno uništenje, vjeruje se da su mine ubile više ljudi nego kemijska i atomska oružja zajedno (Cameron et al., 1998.). Gledajući samo s vojnog aspekta, mine su jeftino oružje. Cijena jedne mine kreće se od 3 američka dolara pa do 75,00 američkih dolara. Međutim, nasuprot tome čišćenje područja od mina i zaostalih ubojnih sredstava ima vrlo visoku cijenu: uklanjanje samo jedne mine „vrijedne“ 3 dolara košta između 350 i 1.000 američkih dolara, ne računajući kratkoročne i dugoročne štetne učinke na civilno stanovništvo i okoliš. Dakako, cijena razminiranja može biti i veća, ovisno o drugim različitim faktorima i okolnostima: tako na primjer nije isto razminirati jednu površinu u ravnici ili planinsko pogranično područje. Problem mina i drugih zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava još je uvijek vrlo velik u Hrvatskoj. Prema podatcima Hrvatskog centra za razminiranje, minski sumnjiv prostor obuhvaća 527 km², a proteže se na području 10 županija i 77 gradova i općina. Nažalost, od mina najviše stradavaju civili, kako odrasli tako i djeca, a najviše su ugroženi poljoprivrednici, lovci, ribiči, šumari, šumski radnici i drugi.

Hrvatska Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju raspisala je 15. travnja 2015. natječaj za podnošenje zahtjeva za potporu iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za dodjelu potpore za „Razminiranje poljoprivrednog zemljišta“ iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske (NN 42/15). Međutim, ima jedan problem koji se prešućuje u Hrvatskoj, a to je učinak štetnih tvari iz mina na tlo i na biljke, uključujući i poljoprivredne kulture te na zdravlje ljudi i životinja. Štoviše, nakon završetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Istočne Slavonije često smo slušali kako će tlo u ovim područjima sada biti pogodno i za ekološku poljoprivrednu proizvodnju jer je tlo „odmoreno.“ Na žalost, to je daleko od istine….    

Mine predstavljaju golem problem već više od pola stoljeća, odnosno od Drugog svjetskog rata kada je ujedno započela i njihova velika primjena, a posljedice su bile dugotrajne. Mine i druga ubojna sredstva nakon ratnih sukoba ostaju dugo vremena aktivne i stoga u prvom redu predstavljaju opasnost za život čovjeka i životinja, divljih i domaćih. Isto tako mine predstavljaju značajan socijalni, gospodarski i okolišni problem, najviše iz razloga jer ograničavaju kretanje ljudi, dostupnost prometnih putova, vodoopskrbu, uzrokuju degradaciju tla, onečišćenje vodotokova s teškim metalima, odumiranje šuma, gubitak bioraznolikosti i ono najvažnije – znatna ograničenja korištenja poljoprivrednih površina.

S obzirom da se mine postavljaju najčešće odmah ispod površine zemlje, njihov najveći negativni učinak je na sastav i kvalitetu tla. Eksplozija mine uzrokuje uništenje vegetacije u okolini te 'raspršuje' zemlju radi čega ona postaje znatno osjetljivija i podložnija na djelovanje vode i vjetra (erozija). Isto tako eksplozije mina na poljoprivrednim površinama uzrokuju znatno smanjene prinose u poljoprivrednoj proizvodnji – i do 50 posto. Razminiranje također ima negativne i štetne učinke i posljedice, osobito u poljoprivrednim područjima. TLO je najčešće kontaminirano, odnosno onečišćeno toksičnim tvarima. Naime, tokom vremena dolazi do korozije i postepenog raspadanja vanjskog omotača (oplate) mine, radi čega dolazi do istjecanja toksičnih tvari iz mine u tlo i vodotokove.

Štetne tvari iz mina su u prvom redu trinitrotoluen (TNT) i ciklotrimetilen-trinitramin, koji je  poznatiji  kao heksogen ili RDX. Obje navedene tvari dokazano su karcinogene i toksične su za sve sisavce i druge organizme: uzrokuju tumore mokraćnog mjehura i muških spolnih organa, nadražaj kože, negativno utječu na funkciju imunog sustava te uzrokuju kongenitalne defekte. Nažalost, TNT i RDX dugo ostaju u tlu i vrlo lako ulaze u prehrambeni lanac. Nadalje, tokom vremena radi korozije dolazi do 'curenja' toksičnih teških metala iz mine, a to su prvenstveno živa i olovo te kadmij koji su često sastavni dio mina. Dakako, ovi teški metali oslobađaju se i kod eksplozija mina te dugoročno gledajući, imaju vrlo negativan i štetan utjecaj na zdravlje, kako čovjeka tako i životinja prvenstveno radi njihove duge postojanosti i bioakumulacije u okolišu. Olovo je toksično već u vrlo niskim dozama, a njegov štetan učinak povećava se zajedno s porastom koncentracije u tlu, vodi i dr. Kod ljudi toksičnost olova očituje se u oštećenju bubrega, sterilitetu, pobačajima, defektima kod novorođenih i dr.

Živa u prvom redu izrazito štetno djeluje na živčani sustav i uzrokuje neurološke poremećaje, dok kadmij uzrokuje zatajenje bubrega i osteomalaciju (omekšanje kosti). Brojne životinje, kako divlje tako i domaće stradavaju od mina – prema izvješću UN-ovih stručnjaka (UNEP/UNCHS' Balkans Task Force) u Hrvatskoj su za vrijeme Domovinskog rata od mina stradavali i mrki medvjedi. Na žalost, učinak mina na biljke, osobito drveće, gotovo uopće nije znanstveno istražen. No, poznato je da i oni najmanji fragmenti kod eksplozije mine uzrokuju oštećenja biljke – osobito korijena, te biljke i drveće tako postaju podložni razvoju različitih štetnih gljivica i drugih mikroorganizama.

Također se ne smije zanemariti ni korozivni učinak fragmenata nakon eksplozija mina čije posljedice su također dugoročne radi 'otpuštanja' elemenata poput željeza, mangana, kroma, nikla, cinka, bakra, kadmija itd. Dugoročni negativni učinci mina, kako eksplodiranih tako i neeksplodiranih, upravo su najštetniji u poljoprivrednim područjima gdje vrlo lako ulaze u prehrambeni lanac. Detonacije mina negativno djeluju na svako tlo uzrokujući destabilizaciju tla i njegove strukture te povećavaju osjetljivost tla na eroziju. Isto tako štetni i toksični sastojci iz mina nalaze se određeno vrijeme i u atmosferi te zrakom prevaljuju velike udaljenosti i na taj način uzrokuju onečišćenja u udaljenim područjima, prirodnim staništima, regijama itd.

U svrhu boljeg razumijevanja ovog problema navode se temeljni principi ekološke znanosti:

Prvo, priroda znade najbolje; drugo, sve mora negdje završiti i treće, ali ne i posljednje, sve je povezano sa svime. Stručnjaci stoga upozoravaju na činjenicu da još uvijek nije istražena točna količina štetnih i toksičnih tvari koje se oslobađaju iz mina. Na žalost, kontakt čovjeka s navedenim toksičnim tvarima ima vrlo negativne posljedice za njegovo zdravlje, a najčešće posljedice su pobačaj, malformacije fetusa, visoka smrtnost novorođenčadi i kongenitalni poremećaji, leukemija i drugi oblici kancerogenih bolesti, tumori, poremećaj funkcije štitne žlijezde te niz drugih složenih sindroma koji utječu na skraćenje životnoga vijeka.

Negativni učinci eksplodiranih i neeksplodiranih mina i drugih ubojnih sredstava vrlo često se zanemaruju, vrlo lako zaboravljaju. Ipak, pojedini ljudi počeli su govoriti i slušati, a neki su počeli i djelovati. Rat je dovoljno strašan i uzrokuje goleme ljudske gubitke, žrtve su vojnici i civili, ali kada ratna djelovanja prestanu, posljedice su dugotrajne i nesagledive. Na žalost, u samoj je prirodi političara da prešućuju istinu o dugotrajnim i štetnim posljedicama ratnih djelovanja jer nije dobro davati „loše vijesti.“ Međutim, svi ostali imaju obvezu govoriti istinu i opominjati kada god je to moguće – za dobrobit svih.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.