Protivno zakonu ‘Smithfield Foods’ u Poljskoj

Djeca povraćaju u školi koja je u blizini farme

Isto ono što je „Smithfield“ učinio i čini u Sjevernoj Karolini, Iowi i drugdje diljem SAD-a, sada čini i u Poljskoj. Naime, Poljska je postala „platforma“ za daljnje širenje multinacionalne kompanije „Smithfield Foods“ u Europi jer njegova je namjera osigurati monopol u svinjogojstvu i proizvodnji svinjetine u Europi. To je ujedno i dio odgovora zašto poljoprivredni proizvođači – svinjogojci u Hrvatskoj kao i drugdje ne mogu živjeti od svojeg rada i zašto je svinjetina na tržištu tako jeftina. No, jeftina svinjetina ne znači i kvalitetu kao ni higijensku ispravnost proizvoda.

Poljska državna tvrtka „ANIMEX“ imala je kao konglomerat u vlasništvu klaonice i farme koje su naravno, potjecale još iz razdoblja komunizma. Tvrtka je u SAD izvozila visokokvalitetne kobasice i šunku. Poljska država je uložila golema financijska sredstva u obnovu i modernizaciju „Animexa.“ Nakon obnove procijenjena vrijednost „Animexa“ bila je 500 milijuna US dolara, a američka kompanija „Smithfield“ kupila je 1999. „Animex“ samo za 55 milijuna US dolara. Ovo zvuči jako poznato, zar ne?

Međutim, preuzimanje monopola nad poljskim državnim klaonicama težak je zadatak jer u Poljskoj je tada postojalo više od 4000 klaonica. Stoga je „Smithfield“ prepustio poljskoj Vladi da posao odradi umjesto njega. Nakon trosatnog razgovora između glavnog izvršnog direktora „Smithfielda“ (Joe Luter) i poljskog premijera (Jerzy Buzek), poljska Vlada počela je zatvarati stotine malih klaonica. S druge strane, tadašnji ministar poljoprivrede 'donosi' takve propise koji će prouzročiti ZATVARANJE gotovo 50 % klaonica u Poljskoj. Poljska Vlada to je opravdala LAŽNIM IZGOVOROM – male klaonice moraju se zatvoriti jer se Poljska mora pridržavati propisa u Europskoj uniji. A propisi EU-a su vrlo jasni: male klaonice mogu raditi kako bi bile „na usluzi“ lokalnom i regionalnom tržištu. Njemačka, Francuska, Švedska i druge države zadržale su svoje male klaonice i mljekare, čak ih financijski podupiru jer znaju da lokalna tržišta i opskrba hranom uglavnom ovise o njima. U SAD-u i Velikoj Britaniji gdje su zatvorili većinu malih klaonica, ubrzo su se pojavile infekcije koje se šire putem mesa – broj takvih oboljenja u naglom je porastu i povećao se između 300 i 500%. Kako bi se smanjila ili možda spriječila pojava infekcija, sustavi velikih klaonica koriste kontroverznu metodu – zračenje.

Poljska Vlada poduzela je mnogo koraka kako bi omogućila kompaniji „Smithfield“ nesmetano i 'lagano' poslovanje. Prvo su legalizirali nekontroliranu primjenu i odlaganje tekućih fekalija i pokušali ukinuti zakon o dobrobiti životinja, a potom su omogućili „Smithfieldu“ da kupuje ili uzima u najam farme diljem Poljske, što je protivno zakonu Poljske koji zabranjuje strancima kupovinu agrarnih površina.

Načini rada kompanije „Smithfield“ u Poljskoj gotovo je isti onom u Sjevernoj Karolini i bez ikakve sumnje on će vrlo brzo „zagospodariti“ cjelokupnim krajobrazima Poljske, a ruralno stanovništvo, osobito farmeri koji su od golemog značaja za ruralna područja biti će „izbrisani“ s lica zemlje. Ovo su ozbiljne i teške riječi, ali Robert F. Kennedy (američki pravni stručnjak za zaštitu voda i okoliša i predsjednik međunarodne organizacije „Waterkeeper Alliance“), jednako kao i William Engdahl o tome govore i upozoravaju već izvjesno duže vrijeme. Kada je Robert F. Kennedy sa suradnicima posjetio Poljsku (2003.) i ilegalno ušao u jednu od svinjogojskih farmi „Smithfield“ mogao se osobno uvjeriti da su posljedice u Poljskoj iste kao i u SAD-u: djeca povraćaju u školi koja je u blizini farme, polja su onečišćena golemim količinama fekalija s farmi, plastični kontejneri natrpani su uginulim životinjama itd. Lokalno stanovništvo je nemoćno jer su i lokalni političari na strani investitora, u ovom slučaju to je kompanija „Smithfield.“

Sa žaljenjem su rekli Kennedyju: „Da ste nam barem sve ovo o 'Smithfieldu' rekli prije šest mjeseci, mi sigurno ne bismo dozvolili „Smithfieldu“ preuzimanje naše tvrtke 'Prima'… Smithfield je obećao zapošljavanje lokalne radne snage, ali to se nije dogodilo. Od 60 zaposlenih, ostalo je samo sedam radnika…“     

Tom Garrett s Instituta za dobrobit životinja (Animal Welfare Institute, AWI) održao je u jednoj poljskoj lokalnoj zajednici predavanje o 'Smithfieldu' i strašnim posljedicama njegove goleme intenzivne proizvodnje svinja u SAD-u. Ljudi su bili šokirani, nastupila je velika tišina jer su tek sada shvatili koje će posljedice biti za njihove lokalne ruralne zajednice kao i za njihove živote i opstanak. Tada su potvrdili svojim američkim gostima da kompanija „Smithfield“ otpadne vode odlaže na poljima koja su sada pokrivena snijegom, dok ljudi oboljevaju od gastrointestinalnih bolesti, pate od pojave kožnih osipa, djeca su također bolesna, povraćaju zbog strašnog smrada s farme. Sve to događa se u prekrasnom i živopisnom poljskom selu WIECKOWICE, regija Wielkopolska. Lokalni stanovnici potom su odveli američke goste izvan mjesta da vide NEOBRANA POLJA PŠENICE uz važnu napomenu da „Smithfield“ nema nikakav interes za poljoprivrednu proizvodnju. Nekada prekrasna polja sada su veliko odlagalište otpada sa svinjogojske farme.

Joe Luter

Ogorčeni stanovnici Wieckowica odveli su američke goste izvan sela da vide golemu količinu svinjskog gnoja: na jednoj strani nekadašnjeg polja pšenice površine nešto veće od 400 ha sada se nalazi „planina“ svinjskog otpada dužine 150 m, visine 4 m i širine 50 m. „To je proizvod 17.000 svinja u šestomjesečnom razdoblju“ rekao im je jedan mladi čovjek iz sela te dodao: „Lokalne vlasti naredile su „Smithfieldu“ da ovo ilegalno odlagalište otpada s farme ukloni u roku od šest mjeseci, ali kompanija je to – odbila.“  Da tragedija za ruralno stanovništvo bude još veća, pobrinula se poljska Vlada koja se potpuno oglušuje na nastale probleme, a lokalne vlasti sada su nemoćne jer nemaju nikakvu potporu poljske Vlade. Sada su već ugrožena i višestoljetna poznata LJEČILIŠTA u Poljskoj a sve zbog golemih količina otpada i smrada s farmi „Smithfield.“ Tako je ugroženo i poznato lječilište 'staro' 400 godina radi farme u Polczyn Zdroj na sjeveru Poljske, a ugroženo je i čuveno lječilište u GOLDAPU u blizini sjeveroistočne granice s Ruskom Federacijom (enklava Kaliningrad).

Američka multinacionalna kompanija „Smithfield“ izjavila je da u Poljskoj želi godišnje proizvoditi 6 milijuna svinja. Poljski farmeri-svinjogojci početkom 2000-ih uzgajali su oko 20 milijuna svinja godišnje, što znači da će četvrtina ovih proizvođača morati „nestati“ kako bi „Smithfield“ mogao uspješno poslovati. Tako su u području Zapadne Pomeranije u Poljskoj  već zatvorene male klaonice, a klaonica koja se sada nalazi u vlasništvu „Smithfielda“ odbija preuzeti za klanje svinje s domaćih, malih lokalnih farmi. „Uskoro će to biti stvarnost u cijeloj Poljskoj,“ upozorio je još 2003. Robert F. Kennedy.

Poljska je trebala sačuvati svoju prehrambenu suverenost kao i proizvodnju visoko kvalitetne hrane – nije smjela nikako dozvoliti uzgoj monokultura i primjenu agrosustava koji su se već odavno pokazali štetnima kako u Europi tako i u SAD-u. Poljska je trebala iskoristiti svoje goleme prednosti i zdravu kvalitetnu hranu prodavati ne samo na europskom tržištu već i diljem svijeta. Meso proizvedeno u Poljskoj, tvrde brojni stručnjaci kao i Robert F. Kennedy, mnogo je ukusnije od mesa koje potječe s intenzivnih industrijskih farmi kao što su  „Smithfield Farms.“ Poljska kobasica je svjetski poznata. Većina potrošača želi znati podrijetlo hrane koju konzumira i želi da meso i mesni proizvodi potječu od životinja iz humanog uzgoja koji je svojstven upravo malim poljoprivrednim proizvođačima, ne želi hormone, antibiotike i druge kemijske tvari u mesu. Nažalost, takav uzgoj životinja i takva proizvodnja mesa su skuplji od hrane koja dolazi s golemih 'industrijskih' farmi. Stoga se ljudi često u neznanju okreću k jeftinijoj hrani. Odgovor na nastali problem je – brendiranje a AWI je ponudio poljskoj Vladi pomoć u brendiranju poznatih poljskih mesnih proizvoda. Uvijek postoje ljudi koji će rado platiti više pod uvjetom da konzumiraju proizvod visoke kvalitete, 'premium' proizvod. Riječ „proizvedeno u Poljskoj“ trebala bi značiti i biti sinonim za „hranu visoke kvalitete.“ To je veliki izazov i to nije lako postići. Isto tako potpisivanje ugovora s kompanijom 'Smithfield' nije nikakav izlaz niti izbor.

Poljska je velika zemlja koja je sačuvala svoju tradiciju i svoja živopisna sela i krajobraze. U Poljskoj živi i velika populacija bijelih roda – čak 25 % od svjetske populacije ovih ptica a to je oko 50.000 parova bijelih roda, dok u Danskoj na primjer, živi svega 6 parova ovih ptica. Ni jedna zapadnoeuropska zemlja ne može se pohvaliti tako velikom populacijom roda jer su ove ptice nestale radi moderne, intenzivne poljoprivredne proizvodnje i pretežnog uzgoja monokultura što podrazumijeva primjenu brojnih pesticida koji su uzrokom smanjenja ili čak nestanka žaba, riba, rakova i kukaca kojima se rode hrane. Poljska ima najzdravije i najčistije tlo u Europi jednako kao i vodotokove i prirodne šume. Nažalost, politika je protiv naroda Poljske i svjesno su dozvolili nestanak i odumiranje tradicionalnih ruralnih zajednica u Poljskoj i porast siromaštva i gladi umjesto obilja i napretka. Hoće li Hrvatska nešto naučiti i izvući pouku? To ovisi samo o nama, 'običnim' ljudima koji se bore za opće dobro svih.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.