Vapaji iz humka

Opomena nama, živima

 

 

Različitog dana,

a godina ista.

Bezbroj prijatelja, poduža je lista.

Usporen mi korak,

posjedila kosa,

drhtave mi ruke.

A što da se radi?

 

Na humkama slike, kao nekad živi.

Evo, ostari se,

Oni vječno mladi.

 

Eeee, kako se samo s njima znam popričati…

U grobove sobom ponijeli su priču.

Razgovor i bučan ponekad zna biti…

Na tren se pričini čak i da zaviču.

 

Svakog dana, nažalost, nove humke niču.

Znam, teško će mnogi prihvatiti tezu da njima je lakše jer svoj mir su našli.

Često znaju reći,

kada popričamo:

"Zatreba li sutra ponovno bi sašli."

 

Nevjerica, vele,

pak i kod njih vlada

pa priznam im kako sve je pošlo vragu…

Da, čuli su oni što se ovdje zbiva,

i kako elite ne priznaje sagu.

 

Vapaji iz humka opominju, gospodo!

 

Vladimir Živaljić