Sve tješnja suradnja Rusije i Turske, znači i sve podijeljenija te za daytoniste koji su nametnuli nepravedni mir izgubljenija Bosna i Hercegovina, a za hercegbosanske Hrvate sve nesigurnija zemlja. Nije samo hrvatska strana u takvim odnosima rusko-turskih interesa gubitnik u toj vrlo prljavoj političkoj igri radikalnoga srpskog secesionizma kojeg podupire Rusija i bošnjačko-islamskog fundamentalizma iza kojeg stoji Turska, već je u toj beha diobi veliki politički gubitnik i Amerika koja je mir nametnula i Europa koja ga pokušala očuvati. Takvim odnosom snaga, gdje rusko turske političke nastupe u Bosni i Hercegovini ujedinjuje američko povlačenje iz Bosne i Hercegovine i europska politička lutanja u toj zemlji, ipak najveći gubitnici su oni koji su najviše dali za bosanskohercegovačko crtanje na suvremenoj karti svijeta. Gubitnici su Amerikanci koji su rat zaustavili i nepravedan mir nametnuli, kao i Europa koja je milijarde i milijarde eura poreznih obveznika svojih zemalja uložila u tu rasušenu kacu koja curi na sve strane. Veliki i gotovo najveći gubitnici, i to kao najzaslužniji za beha međunarodno priznanje i njezino pozicioniranje na karti svijeta, su beha Hrvati. U velikim dimenzijama, u prvom redu političkim, krivci su sami zbog izlaženja na referendum koji je osigurao međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Ipak, kao jedina svjetska velesila i čuvar demokracije, ljudskih prava i sloboda diljem svijeta, ipak najveći dio krivnje za današnje obespravljeno stanje beha Hrvata, a zbog čega i nisu uključeni u srpsko-bošnjački proces diobe Bosne i Hercegovine snose Amerika i Europa.
Američko-europska krivnja za isključenost beha Hrvata u nastavku srpsko-bošnjačkog procesa diobe Bosne i Hercegovine jednaka je onoj današnjoj rusko-turskoj umiješanosti crtanja novih karata i zidova na tom jugoistočnoeuropskom. Crtanje novih granica i zidanje novih zidova uvijek su u povijesti a i na svakom dijelu svijeta bile krvave radnje umiješanih strana što potvrđuje i ova suvremena rusko-turska nazočnost u Bosni i Hercegovini.
Srpska strana, iza koje stoje opasni ruski interesi ponavljanja neke nove Jalte na ovim područjima, beha zidove gradi materijalom secesionizma. U tom vrlo prljavom, ali ništa manje i opasnom građenju novih zidova u Europi, uz rusku potporu, šutnjom i političkim lutanjem pomaže im i Amerika i Europa. No, ipak najveću pomoć u procesu secesionizma Republici srpskoj pruža bošnjački islamski radikalizam, kojeg na ekonomskom dijelu podupire Turska, a na vjerskom prostoru ga podržavaju radikalne islamske zemlje. U prvom redu one koje iz temelja mijenjaju vjersku sliku Bliskog istoka gdje se iz korijena čupa kršćanstvo.
Beogradska srpsko-muslimanska dioba Bosne i Hercegovine se nastavlja uz nazočnost Rusije i Turske, zbog čega ima sumnji kako je upad isilovca u policijsku postaju u Zvorniku s povicima Alahu ekber i ubojstvo jednog policajca, neki zajednički srpsko-bošnjački odnosno rusko-turski materijal u zid podijeljene Bosne i Hercegovine. Olakšavajuća okolnost tim crtačima novih granica i zidova u Europi, je i apsolutna isključenost i marginaliziranost; zapravo nepriznavanje treće beha strane hrvatske u tom poslu. Bosna i Hercegovina je stoga sve dvodjelno podijeljenija zemlja i izgubljeniji slučaj za sve one aktere koji su na bilo koji način pokušavali održati je cjelovitom u razlikama. Jedini način koji bi je mogao zadržati cjelovitu u srpsko-bošnjačko-hrvatskim dijelovima je rješenje hrvatskoga teritorijalnog pitanja. Protiv tog bezalternativnog, jedino pravednog ali i trajnog rješenja, ne čudi što su bili srpsko-muslimanski tajni pregovarači diobe zemlje u Beogradu, već više čudi da je bila i jest Amerika, koja je savezna zemlja pedeset država i državica, kao i vodeće europske zemlje koje su duboko regionalizirane i savezirane od više dijelova nego li je nacionalnih i vjerskih posebnosti u Bosni i Hercegovini. Ne govori li i ta činjenica o opasnim namjerama Amerike i Europe dvodijelne diobe Bosne i Hercegovine kako bi se udovoljilo ruskim staljinistima i turskim osmanistima koji su duboko umarširali u Bosnu i Hercegovinu.
Kako ništa u politici nije slučajno, tako ni ovo srpsko-bošnjačko, odnosno rusko-tursko rušenje Bosne i Hercegovine kao zajednice razlika nije slučajno. Za ovo beha nestajanje pod čizmama srpsko-bošnjačkih ekstremista, rusko-turskih nostalgičara, sa sigurnošću se može reći da je dobro razrađeni proces etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata katolika. To je zapravo isilovski softwar gradnje etničkih i vjerskih čistih entitetskih država, kakve su mnoge pravoslavne i islamske zemlje u svijetu.
U stotoj obljetnici prvog genocida u povijesti čovječanstva što ga počinila Turska nad milijun i pol armenskih kršćana, Bosna i Hercegovina odjekuje od srpskih poziva Rusiji i bošnjačkih Turskoj da se vrate na te prostore. Iako je to prljav i ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Europu opasan put u prošlost, srpsko i bošnjačko političko i vjersko vodstvo i dalje pozivaju one koji nisu odgovarali i bili kažnjeni za genocid u Staljinovoj Rusiji za preko 25 milijuna smaknutih nevinih žrtva i cijelih naroda, i u Turskoj za genocid nad Bosnom i Hercegovinom i njezinim narodom u polutisućljetnoj okupaciji i Armencima iz 1915. godine. Nekažnjeni zločin genocida se uvijek ponavlja, ili na istom mjestu ili nad istim narodima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više