Vjerski islamski radikalizam

Neraskidivo prijateljstvo između Erdoğana i Bakira Izetbegovića

Ništa se ne može zauvijek sakriti, i lagati, a da se jednog dana ne otkrije prava istina. Narodna izreka kaže: „zemljica se zaklinjala raju da se tajne sve saznati moraju". No nije zasluga lažova što dugo skriva istinu, više je naivnost, i zatvaranje očiju onih koji tu laž slušaju i ne reagiraju na nju. Takvo mirno promatranje slušatelja na laži kojima ih lažovi bombardiraju, znak je da i sami u njoj sudjeluju, uvijek iz neki prolazni i jevtini interesa.

Nigdje u svijetu nema toliko laži kao u Holbrookeovoj dvoentitetskoj, tronacionalnoj i trokonfesionalnoj Bosni i Hercegovini. Na velikosrpskom i velikomuslimanskom zločinu ustrojena, i njima podijeljena, postala je tvornica laži u dioničarskom vlasništvu velikosrbina Milorada Dodika i velikomuslimana Bakira Izetbegovića. Njihove laži štiti Svjetska zajednica kao protektor, nastojeći saprati svoju povijesnu odgovornost za počinjeni zločin genocida nad hrvatskim narodom u Daytonu. Dakako i u Bosni i Hercegovini.

Ni jedna politička partija u nesređenoj i propadajućoj Bosni i Hercegovini  ne širi toliku laž po zemlji kao što to čini najveća muslimanska stranka SDA. U samom joj je imenu  laž, jer u četvrt stoljeća postojanja, s izuzetkom kada ju je vodio Sulejman Tihić, nije pokazala ni mrvicu demokracije. Naime cijeli vijek političkog djelovanja  skriva se iza onog „demokratska". Demokratske i građanske vrijednosti su joj posve nepoznate, budući da je to stranka u svom korijenu, zapravo, vjerska muslimanska organizacija. I poput svih vjerskih udruga SDA je vrlo radikalna islamska organizacija s elementima vjerskog fundamentalizma kakav svijet gleda u muslimanskim zemljama Bliskog istoka, i u sultan Erdoganovoj Turskoj.

U svoje osnivačke temelje ugradila je vjerski islamski radikalizam, čiji intenzitet se mijenjao u zavisnosti od pritiska Europe i Amerike. No, nikad se nije odrekla tih svojih učenja, niti sišla s puteva kojima ide ka  cilju, Islamska Bosna i Hercegovina. I kada bi se našao pojedinac, napose vođa koji bi je pokušao izvući iz islamskog vjerskog zagrljaja, bio bi bijela vrana među crnim, i pod pritiskom radikala odustajao u svojoj samoći i odbačenosti. Budući da je stranka trenutno u velikom procesu cijepanja i dijelenja, što nikako nije slučajno, a još manje zasluge onih koji izlaze iz nje, čelnik organizacije najavljuje zaustavljanje diobe i osipanja. A ono je moguće, vjeruje vezir Bakir, jedino „povratkom svojim izvornim vrijednostima, vrijednostima islama i bošnjačke tradicije". Izetbegović mlađi otkrio je plan i cilj očeve ideologije, vjerske radikalizacije stranke i beha Muslimana, današnjih Bošnjaka. Istina se nije mogla dalje skrivati. Izašla je na vidjelo, i sada je na Svjetskoj zajednici da reagira i zaustavi daljnju islamizaciju Bosne i Hercegovine i isiliziranje beha Bošnjaka.

Bošnjački Erdogan, Bakir, radi sve ono što čini turski Erdogan, radikalizacija Bošnjaka i radikalizacija Turaka. Kako bi sinkronizirali te procese i brže išli ka cilju oživljavanja krvavog zločinačko, genocidno konfesiocidnog Otomansko Carstva, vezir Bakir i sultan Erdogan sastali su se u zadnje tri godine oko 20 puta, što je rezultiralo i time da je vezir Bakir sultan Etdogana nazvao "našim vođom" a Erdoganovu pobjedu na predsjedničkim izborima označio kao „pobjedom svih muslimana na svijetu".

Predizborno vrijeme koje se sve više skračuje dolaskom listopadskih izbora prava je prilika za  još veću i razorniju radikalizaciju radikaliziranih i isiliziranih Bošnjaka, budući da na mnoge izjave političara u ovakvim predizbornim vremenima svijet šuti. A tu šutnju Bakir vješto koristi, ne bojeći se nikakve odgovornosti za izrečeno, pa čak i za riječi kojima Bošnjake poziva da se naoružavaju, što sluti na nastavak zaustavljenog beha rata, u kojem bi sudjelovalo i „sto milijuna Turaka“ s kojima je Erdogan zaprijetio svim onima koji dirnu u Bošnjake. Stoga, ništa ne zaustavlja Bošnjake u prijetnji ratom, i nestankom naroda koji se bude mirnim sredstvima borio za svoju slobodu i ravnopravnost u isiliziranoj, i sve više za Europu i njenu sigurnost opasnoj Bosni i Hercegovini. Ne samo da se bošnjačka djeca obučavaju za rat i ubijanje, ne samo da se bošnjački vjerski radikalisti naoružavaju pod zaštitom političkog i vjerskog čelništva Bošnjaka, nego se počima i sa izgradnjom tvornica za proizvodnju oružja, najavljuje Bakir Izetbegović.

Gotovo u svemu Bakirovo današnje ratnohuškačko ponašanje podsjeća, zapravo je isto, na ratnu retoriku, i prijetnju nesrbima Vojislava Šešelja devedesetih godina prošlog krvavog dvadesetog stoljeća. Preblaga, gotovo nagrađujuća osuda u Haagu ratnog zločinca Šešelja daje vjetar u leđa Izetbegoviću mlađem. Zbog toga se on ne boji da će jednog dana poput Šešelja odgovarati za ratno huškanje i prijetnju nemuslimanima ako se suprotstave njegovoj Džamahiriji na periferiji Europe.

Na temelju dosad izgovorenog, ispunjenog mržnjom i prijetnjom nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, pa i šire budući da Izetbegović  prijeti i susjedima kako bi sukob koji planira proširio, te uz pomoć milijune muslimanskih emigranata i Europu zapalio, njegovo je mjesto u Haagu, zajedno sa Šešeljom. Razlika između njih i njihovih velikonacionalističkih ideologija, islama i pravoslavlja je jedino u tome što je Šešelj srpski nacionalista a Izetbegović muslimanski. A u  što se takvi govori mržnje i prijetnji ratom pretvore, te kakve posljedice iza sebe ostave, nesrbi su osjetili i krvavo izmučeni proživjeli u Šešeljovo vrijeme progona, etničkih čiščenja, silovanja i genocidom crtanja granica Velike Srbije.

I zato pored niza drigih zločina Međunarodni sud u Haagu je osudio Vojislava Šešelja, kao ratnog zločinca. Što i jest. Ovakvim desetogodišnjim prijetnjama ratom, i Srbima i Hrvatima, napose žestoko upućeni hrvatskom narodu koji mirnim putem pokušava ispraviti teritorijalnu nepravdu koja im je u Daytonu nametnuta, Bakir sebi vadi nepovratnu kartu u Haag, ili neki drugi Međunarodni sud za ratne zločine. Bilo bi najbolje da ga svijet dovede pred sud pravde prije negoli upotrijebi isilovce, obučene askere, oružje kojim je naouražao svoj narod i tvornicu oružja pusti u pogon.

Naoružavanje isilovaca, zlouporaba djece obučavajući ih za ubijanje, izazivanje rata, i gradnja tvornica za proizvodnju oružja, nije samo Bakirova predizborna kampanja, već pravilo političkog ponašanja. Bakirova politička platforma. Cilj je to očeve mu Islamske deklaracije, koje se bojao čak i komunistički režim zbog čega je Aliju i osudio na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Aliju je s pravom osudio totalitaristički komunistički režim jer je njegova islamsko deklaracijska vjerska ideologija bila opasnija od zločinačke ideologije komunizma, a njegova sina Bakira će suditi i kazniti demokratski svijet, jer očev, njegov vjerski islamski radikalizam prijetnja je svjetskoj, napose europskoj budućnosti.

Vinko Đotlo