Hrvatski Fokus
Hrvatska

To je bilo moje

Srce samo što mi ne puče od tuge

 
 
Stigao sam natrag,
usne mi se stežu …
Ruševine strše,
tek zidovi stoje.
Slomljena mi duša
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/06/pct_vukovar181110v.jpg
dok govorim sinu sa očima suznim:
"TO JE BILO MOJE"
Pokušavam skriti suze i gorčinu.
Da ne vidi dijete kako otac plače …
Ipak, shvatio je,
tužno me pogled'o
i odjednom zajeca i od mene jače…
 
…srce samo što mi ne puče od tuge.
 
"Neka, tata, neka",
tihim glasom reče.
A moji su jecaji bivali sve jači …
Gledajući sina
i on meni reče:
„VALJDA ĆEMO I MI NEGDJE SREĆU NAĆI!“
 
Sve su uspomene
na tom stratištu.
Prelistavam mislima slike iz prošlosti …
Za ovo ću lako.
I ako me boli
od majke i oca moram naći kosti.
 
Zamagljenih očiju
nagazih na sliku,
blijedu, izgužvanu
čak ni ona sama nije bila cijela.
Na slici je majka,
unuka gdje ljubi,
a pred njima vaza sa dva cvijeta bijela.
 
Od oca ni sliku pronašao nisam.
Neka im dvije ruže anđeli odnesu…
Moram ispočetka,
tu sam se rodio.
Ni pod koju cijenu mijenjati adresu.
 
Al' samo me jedno
na životu drži…
Ova mala ruka
što me izdat' neće.
I opet mi suze
krenule niz obraz …
previše je onih što nemaše sreće… jecam!
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Povezani članci

Stanku Šariću

HF

Objavljen dokumentarni film Neprijatelj naroda

HF

Iseljavanje

HF

Novi početak za hrvatsku naciju

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...