Je li rat završio 70 godina kasnije?

Dan hrvatskog antifašizma

Više od 60.000 hodočasnika na bleiburškom polju obilježilo je 70. obljetnicu najveće tragedije hrvatskog naroda. Na tom "olovnom" polju, 15. svibnja 1945. stotine tisuća hrvatskih vojnika i civila, izručene su Jugoslavenskoj armiji, da bi potom u kolonama smrti na najbestijalniji način bili mučeni, ubijani ili još živi bacani u jame, rudarska okna, protutenkovske rovove. O razmjerima tih zločina do 1990. nije se smjelo ni pis-nuti, a nakon toga sustavno se ometalo utvrđivanje broja ubijenih. Na Okruglom stolu o Bleiburgu progovorio je i demograf dr. Stjepan Šterc. Prema njegovim izračunima ukupan broj hrvatskih žrtava Bleiburga i križnoga puta iznosio je nevjerojatnih 500.000 ljudi. Dostojanstven skup, na kojemu je sudjelovao do sada najveći broj hodočasnika, poraz je svih onih višedesetljetnih nastojanja da se ušutka istina o ovoj najvećoj tragediji hrvatskoga naroda. Ali i više od toga.

Naime, dok su zemlje zapadnoga, demokratskog svijeta s oduševljenjem dočekale konačni slom nacionalsocijalizma i njegove ideologije, u zemljama (jugo)istočne Europe jedan zločinački sustav zamijenjen je drugim. Pod krinkom antifašizma, narodi i zemlje koje su se našle iza "željezne zavjese", bile su žrtve komunističke tiranije, masovnih likvidacija neistomišljenika, logora, zatiranja temeljnih ljudskih i nacionalnih prava. Snagom gole sile i nesmiljene propagande, komunizam se glatko amnestirao od njegove suodgovornosti za početak Drugoga svjetskog rata. Samo tjedan dana prije njemačkog napada na Poljsku, 23. kolovoza 1939., potpisan je sporazum između Hitlera i Staljina, kojim su utvrđene interesne sfere i podjela plijena između Trećega Reicha i Sovjetskog Saveza. Tim nečasnim dealom Hitler je imao odriješene ruke za napad na Poljsku, koju je Staljin također, dva tjedna kasnije, napao s istoka, a potom u zloglasnoj Katynskoj šumi pogubio cjelokupni poljski časnički kadar – njih 20.000. Umjesto da je Sovjetski Savez primjereno kažnjen za svoje sudioništvo i odgovornost za početak najvećega svjetskog rata u povijesti, nagrađen je golemim prostranstvima u srednjoj i istočnoj Europi. Svaki govor ili svaka naznaka prosvjeda protiv komunističke tiranije odmah se etiketirala fašizmom.

Kada se 90-ih godina urušio komunistički sustav, komunisti su se vješto zaogrnuli antifašizmom, i tobože postali njegov zaštitni znak. Hrvatska je uz slom komunizma izvojevala i nacionalnu slobodu i međunarodno priznanje. Nekadašnja boračka organizacija SUBNOR, padom komunizma "otkriva" i svoj antifašizam i mijenja naziv u Savez antifašističkih boraca RH (SAB RH). Kako bi nadživjeli i biološke zakonitosti, u veljači 2002. mijenjaju naziv u Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH), a da bi opravdali svoje postojanje, neprekidno "proizvode" fašizam u Hrvatskoj i uporno traže "ustašku guju". U nadahnutoj homiliji na bleiburškom polju, kardinal Bozanić razobličio je tu igru te poručio: "U našoj Domovini, posebno zadnjih godina, ponovno se žele oživjeti sukobi i stare ideološke podjele za koje se vjerovalo da su dijelom prevladane. (…) Izmišljanje neke fašistizacije Hrvatske hrani tu ideologiju i daje joj priliku da se njezini promicatelji predstavljaju borcima protiv tih navodnih pojava, skrivajući pravu narav svoga djelovanja i ne dopuštajući da hrvatsko društvo raste u slobodi, zajedništvu i suživotu, u čežnji za napretkom, pravednošću i mirom, u otklonjenosti od svakoga totalitarizma."

Hrvatska je u Drugomu svjetskom ratu na najradikalniji način bila žrtva najvećih zala XX. stoljeća, kako je sv. Ivan Pavao II. nazvao fašizam, komunizam i nacizam. Štoviše, upravo su istarski Hrvati, koji su bili u sastavu Fašističke Italije prvi na svojoj koži osjetili zlo nadolazećeg fašizma. Pobuna labinskih rudara 2. ožujka 1921. i uspostava Labinske Republike bio je u svijetu prvi organizirani otpor fašizmu, s kojim se Istra i čitava Hrvatska s pravom može ponositi. Nasuprot nametnutim i ideologiziranim datumima, koji nemaju povijesno pokriće, taj dan zaista zaslužuje da se proglasi Danom hrvatske borbe protiv fašizma. Hrvatski antifašistički otpor komunisti su izmanipulirali i zloupotrijebili. "Nasuprot domoljubnom antifašističkom otporu iz Drugoga svjetskog rata danas se pojavljuje neka nova ideologija antifašizma s diskursom iz pedesetih godina prošloga stoljeća, koju ne nalazimo u suvremenosti drugih europskih zemalja" – poručio je kardinal Bozanić u svoj propovijedi.

To jasno razlučivanje jaraca i ovaca, demokracije i totalitarizma, čini se da u Hrvatskoj poprima sve više maha. Štoviše, ono je dio globalnih, europskih procesa. Naime, ambicije ruske agresivne imperijalističke politike, koja se sve više poziva na svoje zasluge tijekom Drugoga svjetskog rata, osvijestile su europske čelnike, koji su ovaj put bojkotirali tradicionalnu moskovsku vojnu paradu, kojom je Putin htio zadiviti i zastrašiti europske čelnike. Nakon punih sedam desetljeća, Europa se sve više prisjeća da je SSSR suodgovoran za početak 2. svjetskoga rata, te da bi ovakva agresivna imperijalistička politika ponovno mogla dovesti do globalnog sukoba.

Marijan Križić, Veritas