U mnogim bitnim odlukama za razvoj Hrvatske struka se zaobilazi

U području termotehnike, procesne, rashladne tehnike i dijela energetike, gotovo svi studenti koji završe drugi stupanj brzo nalaze posao

 

 

"Što zbog neznanja, što zbog vlastitog interesa političari često donose odluke i daju izjave koje su s gledišta struke neprihvatljive i za koje se unaprijed zna da neće donijeti ništa dobro", ističe prof. dr. sc. Srećko Švaić, dipl. ing., redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o uglednom sveučilišnom nastavniku, znanstveniku i stručnjaku iz mnogih područja strojarstva, a u struci danas vjerojatno najpoznatijem po svojem djelovanju u području opreme pod tlakom, za koje je svakako mjerodavan davati kritičke primjedbe i prijedloge za rješavanje problema. Uz to, prof. Švaić se osvrnuo i na opće stanje u visokom obrazovanju, ali i na područje strojogradnje i kotlogradnje u kojemu djeluju rijetke preživjele, ali unatoč tome, na domaćem i sve više stranih tržišta prepoznate tvrtke.

• Za početak, možete li se osvrnuti na današnje stanje u visokom školstvu, posebice u području strojarstva? Jesu li studenti motivirani i zainteresirani za studij i dolaze li s dovoljnim predznanjima? Mislite li da nešto treba promijeniti u tom području i što?

– Kao što vjerojatno znate, Fakultet strojarstva i brodogradnje je kao prva od sastavnica Sveučilišta u Zagrebu krenula s implementacijom bolonjskog procesa. Danas možemo slobodno reći da se je taj sustav uhodao, iako je pred nama još mnogo aktivnosti kako bi se postigli željeni ciljevi. Tu je prvenstveno reforma nastavnog plana i programa koji mora biti prilagođen današnjim potrebama i gospodarstva i drugih djelatnosti u kojima su potrebni inženjeri strojarstva. S obzirom na situaciju u kojoj smo danas, gospodarstvo treba inženjere strojarstva s dobrim znanjem temeljnih disciplina kako bi bili sposobni raditi na različitim područjima i brzo se prilagoditi različitim zahtjevima. Uska specijalizacija danas više nema smisla jer velikih tvrtki ili grupacija koje trebaju tu vrstu stručnjaka je malo. Mali i srednji poduzetnici, na kojima leži budućnost zemlje, trebaju inženjera koji dobro vlada osnovnim strojarskim disciplinama koje su potrebne takvim proizvodnim strukturama. 
Možemo slobodno reći da, usprkos krizi u našem društvu, strojari koji su uvijek bili okrenuti više struci nego političkim zbivanjima pokazuju dobru motiviranost za studij i u zadnje vrijeme dobivamo brucoše sa sve boljim predznanjem. Ono što nedostaje, a posljedica je stanja u društvu i našem gospodarstvu, je manjak motivacije za područja razvoja i konstrukcije novih proizvoda pa im u tom segmentu nedostaju određene vještine koje nije moguće steći kroz danas moćnu računarsku podršku. Tu prvenstveno mislim na prenošenje zamisli u realizaciji novog proizvoda. 

 

• Kakve su šanse Vaših studenata na tržištu rada?

– Ono što mogu reći je za područje termotehnike, procesne, rashladne tehnike i dijela energetike, koje područje poznajem, da gotovo svi studenti koji završe drugi stupanj brzo nalaze posao. Često imamo upite iz gospodarstva za mladim kadrovima. Isto tako, jedan dio nakon diplome odlazi izvan Hrvatske jer su i tamo traženi. To je u današnjoj situaciji dobro jer im daje šansu za ostvarenje životnog cilja, a isto tako na taj se način stvara baza stručnjaka koji će, kada dođu bolja vremena, omogućiti brže stvaranje temelja za razvoj hrvatskih tvrtki. Fakultet strojarstva i brodogradnje je svakako prepoznat na tržištu radne snage kao institucija koja obrazuje kvalitetne kadrove.

 

• Što možete reći o programima stručnog usavršavanja i dodatne izobrazbe koji se provode na FSB-u? Kakvo je zanimanje za te programe? Kakva je suradnja s nadležnim strukovnim organizacijama i srodnim stručnim udrugama na tim programima? Imate li kakvih poteškoća pri njihovoj organizaciji?

– Programi stručnog usavršavanja i cjeloživotne izobrazbe provode se na FSB-u za široku lepezu tehničkih područja koja se njeguju na našem Fakultetu. Ti se programi odvijaju ili u okviru Fakulteta ili preko njegovog Centra za transfer tehnologije ili kroz stručne udruge koje djeluju na Fakultetu. Možemo reći da su polaznici tih programa zadovoljni s temama koje se obrađuju, što pokazuju ankete koje se redovito provode tijekom izobrazbe. Zanimanje za programe je vrlo dobro, a to vam mogu potvrditi oni koji se bave njihovom organizacijom. Ono što ja mogu reći odnosi se na izobrazbu koju provodi naša grupa, a to je područje energetske certifikacije zgrada, termografije i tlačne opreme, gdje imamo vrlo dobru posjećenost i dobre ocjene polaznika. U našem CTT-u ove godine imamo na programu 18 seminara s različitim temama, a na Fakultetu još desetak.
Što se tiče suradnje sa strukovnim organizacijama i srodnim udrugama, ona se kreće od vrlo dobre pa do minimalne ili nikakve. Na žalost, živimo u vrijeme kada je sve podređeno novcu, profitu, pa se često ne gleda na kvalitetu pruženih usluga. Naša politika je da kao znanstveno-nastavna ustanova ne želimo surađivati na lošim programima i na taj način snižavati svoju razinu edukacije. Druga je stvar nelojalna konkurencija onih koji ne mare za kvalitetu, a pri tome se služe i dijelovima naših programa, iznoseći ih površno i nestručno. 

 

• Kakvo je, po Vašem mišljenju, sudjelovanje FSB-a u domaćim, europskim i međunarodnim znanstvenim i istraživačkim projektima?

– Iz dana u dan sve je veće sudjelovanje bilo pojedinaca ili grupa s FSB-a na međunarodnim projektima. To je svakako za pohvalu jer sa sobom donosi kvalitetan pristup istraživanjima, opremanje naših laboratorija i promociju hrvatskih znanstvenika. Na žalost, zbog nepostojeće strategije razvoja Hrvatske ne radi se na bitnim projektima za razvoj zemlje, odnosno njezinog gospodarstva. Zato je tu ključno pitanje koji pristup znanstvenim istraživanjima podržati. Da li će onaj koji će ojačati naše tvrtke i rezultirati većom proizvodnjom ili onaj na globalnoj razini, gdje se rezultatima istraživanja koriste oni koji su dovoljno bogati? Vidim rješenje u donošenju strateških planova razvoja zemlje i prihvaćanju onih međunarodnih projekata koji su na tragu te strategije. Na žalost, danas se u mnogim bitnim odlukama za razvoj zemlje zaobilazi struka. Političari, što iz neznanja, što iz vlastitih interesa, često donose odluke i daju izjave koje su s gledišta struke neprihvatljive i za koje se unaprijed zna da neće donijeti ništa dobro.

• U stručnoj javnosti je dobro poznat Vaš stav u vezi s nužnošću promjena postojećeg sustava pregleda i ispitivanja opreme pod tlakom? Što bi se to sve trebalo promijeniti? Zašto? 

– U ovom području radim gotovo cijeli radni vijek, a na regulativi iz područja opreme pod tlakom već više od 12 godina. Također sam ekspert za opremu pod tlakom hrvatske, slovenske i makedonske akreditacije. Svi oko nas prihvatili su tržišni koncept strukture ovog područja, vrlo važnog za sigurnost ljudi, materijalnih dobara i okoliša, a mi smo ostali na ondašnjoj razini. Na stručnim skupovima, a tu prvenstveno mislim na onaj najstariji u našoj zemlji, Hrvatski seminar o tlačnoj opremi koji se održava već 12 godina, govori se o nužnosti stavljanja područja za preglede i ispitivanja stabilne opreme pod tlakom visoke razine opasnosti na tržište.
Navest ću samo tri razloga no ima ih puno više:
• kvalitetnija i na vrijeme obavljena 'periodika', koja ne stavlja vlasnika, odnosno korisnika u nezavidan položaj zbog neizvršenih periodičkih pregleda na vrijeme 
• bitno veća sredstva koja će se slijevati u državnu blagajnu
• zapošljavanje novih kadrova u tijelima za periodičke preglede. 

 

• Na rad Agencije za opremu pod tlakom struka u posljednje vrijeme ima brojnih primjedbi. S obzirom na to da ste od samih početaka sudjelovali u njezinom osnivanju i ustrojavanju, kako ocjenjujete ono što se sada događa? Ima li rješenja?

– O tome je dosta toga već rečeno. Ako pogledate moje predavanje na 12. hrvatskom seminaru o tlačnoj opremi i članak koji je nedavno objavljen na ovom portalu, tamo je sve rečeno. Mogu samo ponoviti da, ako ne prihvatimo tržišni pristup ovom području kakav je uobičajen u Europi, nećemo ići naprijed i dalje ćemo plaćati nešto što nam ne osigurava traženu razinu usluge.

 

• Kako komentirate neke od postupaka Hrvatske komore inženjera strojarstva u posljednje vrijeme? Primjerice, pokušaj uvođenja prakse da 'legalizaciju' cjevovoda rade samo ovlašteni inženjeri strojarstva ili njezinu praksu organiziranja stručnih skupova svega par dana prije nego što je to planirao neki drugi organizator?

– Hrvatska komora inženjera strojarstva treba raditi stvari za koje je osnovana, a ne ulaziti u područja za koja nije kompetentna. No, tu postoje različiti interesi, ne samo Komore, već i drugih struktura. Prvo pojam 'legalizacije' je netočan jer se tu radi o uvođenju legalno izgrađene opreme u registar opreme pod tlakom. Nju nije potrebno 'legalizirati', jer su ti cjevovodi izgrađeni u određenim razdobljima na osnovi važećih projekata, a vlasnici, odnosno korisnici su ih održavali. Danas neki od njih ulaze u opremu pod tlakom visoke razine opasnosti i podložni su periodičkim pregledima. Razlog tomu je što je europska Direktiva o tlačnoj opremi i cjevovode uvrstila u tu kategoriju. Ako je već odlučeno da se i stari cjevovodi uvedu u registar opreme pod tlakom, a kako bi se pratilo njihovo stanje u eksploataciji, onda nije težište na projektu izvedenog stanja jer on u većini slučajeva postoji, već na mnogo bitnijim detaljima, a to su opće stanje cjevovoda, predvidivi vijek rada, definiranje sklopova i podsklopova istih karakteristika te određivanje načina na koji će se raditi 'periodika'. Upravo te okvire treba jednoznačno definirati da se korisnici ne opterete nepotrebnim troškovima. Za to trebaju stručni ljudi iz tog područja, ali ne isključivo ovlašteni inženjeri. Znamo da za novu opremu dokumentaciju podnosi proizvođač i nema posebnih zahtjeva za osobe koje ju rade. Ovlašteni inženjeri dobili su ovlaštenja na osnovi druge regulative i nijedan propis iz područja opreme pod tlakom ih ne spominje. Jednako tako, i sama Komora je osnovana na temelju Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji (NN 152/2008, 49/2011 i 25/2013).
Na drugi dio pitanja moj odgovor je: SRAMOTA. Komora ne samo da radi nešto za što nije kadrovski osposobljena, već se ponaša na način koji ne dolikuje takvoj strukovnoj organizaciji. Zato se događa da je razina predavanja niska, a materijali se djelomično rade iz prezentacija naših profesora bez navođenja izvora i to doslovno prepisivanjem! No, kako živimo u vrijeme gdje je sve dopušteno, teško se boriti sa strukturama koje bi trebale biti kontrolirane od onih koji su im dali ovlaštenja, a koji to očito ne čine. Neke, u početku dobro zamišljene stvari, pretvorile su se u farsu, gdje je bitno udovoljiti formalnim zahtjevima, što onda mnogi koriste.

 

• Gotovo svim Vašim sadašnjim i bivšim studentima najpoznatiji ste po predmetima na kojima se uče o gradnji aparata, kotlova, izmjenjivača topline, posuda pod tlakom i sl. Kako biste ocijenili trenutačno stanje u hrvatskoj kotlogradnji? Imaju li te, rijetke preostale tvrtke priliku na opstanak na sve zahtjevnijem svjetskom tržištu?

– O kotlogradnji i općenito o proizvodnji procesne i termotehničke opreme više ne možemo govoriti kao o jakoj gospodarskoj grani. Od onoga što je bilo prije ostali su samo tragovi koji se danas pokušavaju oživjeti. Ono što je obećavajuće je da se javljaju mali i srednji proizvođači, no tu se radi samo o toplovodnim kotlovima, pećima, kaminima, štednjacima i dijelu procesne i druge opreme koji svojom upornošću uspijevaju doprijeti do domaćeg i stranih tržišta. Od nekadašnje proizvodnje, ostala je ona u Đuri Đakoviću Energetska postrojenja i ĐĐ Kotlovi te u TPK Orometalu. Moram podsjetiti da su u Hrvatskoj kotlogradnja, proizvodnja procesne opreme, termotehničke opreme i opreme za rashladna postrojenja bili na zavidnoj razini, no godinama ne samo da su nestale mnoge tvrtke, već su nestali i kadrovi, tako da se sve mora raditi iz početka. Mislim da te tvrtke imaju potencijal u budućnosti i da se sve polako ponovno pokreće uz veliki trud, ali zbog općeg stanja vrlo polako. Proizvođači su manje – više prepušteni sami sebi, a nedostaje i povezanost sa znanstvenim institucijama, uz čiju bi pomoć mogli ubrzati razvoj.

 

• Poznata je i Vaša suradnja s vodećim domaćim proizvođačem opreme za grijanje, tvrtkom Centrometal, koja upravo slavi pola stoljeća uspješnog poslovanja. Možete li reći nešto više o Vašoj ulozi u njezinom razvoju u posljednjih dvadesetak godina? Što biste poručili i drugim, sličnim domaćim tvrtkama?

– Centrometal je jedna od tvrtki koja može poslužiti za primjer. Tvrtka koja je krenula od male radionice i dosegla danas veličinu srednje tvrtke s oko 300 zaposlenih, koja je moderno opremljena i koja izvozi preko 70% svojih proizvoda. To je tvrtka koja je na vrijeme prepoznala potrebu za suradnjom sa znanstvenom institucijom i koja je uz pomoć njezinih stručnjaka uspjela iskoristiti sve potencijale koji su joj bili na raspolaganju. Na vrijeme se uklopila u zahtjeve stranih tržišta uvođenjem sustava osiguravanja kvalitete i vlastitog razvoja svojih proizvoda. Sve to omogućilo je da bude prepoznata ne samo kod nas, već i na stranim tržištima. Potrebno je samo pogledati u njezine proizvodne pogone, njezin tehnički odjel ili školski centar i uvjeriti se kako se vlastitom pameti i suradnjom mogu dostići visoki standardi. Primjer Centrometala slijede i neke manje tvrtke iz ove djelatnosti, čiji su vlasnici prepoznali da je suradnja s našim Fakultetom put do uspjeha.

 

Boris Labudović, www.energetika-net.com