Unutar hrvatske zajednice imamo primjer da su dvije subotičke hrvatske udruge zajedno proslavile petu obljetnicu, CroArt od svog osnutka, a HAŠK Zrinjski od obnavljanja djelovanja. Ove hrvatske udruge još jednom su dokazale da su izišle iz okvira amaterizma i da se i s malo novca može kvalitetno organizirati susret pripadnika hrvatskog naroda sa jedne i druge strane granice. Pokazali su da nije potrebno toliko novaca koliko je potrebna suradnja i komunikacija i da je moguće ostvarivanje zajedničkih projekata za prekograničnu suradnju, jer je to najbolji put za jačanje potpore hrvatskoj zajednici u Srbiji. Primjeri neka nam budu nada i poticaj u budućem radu i zajedničkom djelovanju.
Za mjesto obilježavanja pete obljetnice dvije subotičke hrvatske udruge CroArt i HAŠK Zrinjski su odabrale Tavankut, mjesto koje je kroz povijest bilo i ostalo posebice značajno za Hrvate u Bačkoj. O tome nam govore zapisi u Subotičkoj danici, objavljeni prigodom posvete Hrvatskog seljačkog prosvitnog doma u Tavankutu 1936. godine, koje je, pred oko 10.000 Hrvata, uveličao i dr. Vladko Maček, predsjednik tadašnje Hrvatske seljačke stranke. Tada je, između ostalog, zapisano i sljedeće: Tavankut ko Tavankut, i ovoga puta je pokazao da je kula hrvatstva i da u nacionalnoj stvari uvijek prednjači, te se i ovoga puta naša jedinstvenost pokazala kao toliko puta prije…
Tavankut ima vrijedne i sposobne ljude
Poslije toliko godina od posjeta dr. Vladka Mačeka Tavankut je i dalje kula hrvatsva no svi znamo da smo sada daleko od zajedništva. Nepobitne su činjenice da u Tavankutu djeluje nova generacija kulturnih djelatnika koji su svojim znanjem poslije desetljeća uspjeli obezbijediti sredsava i svoje mjesto, Tavankut, stavili na turističku mapu Subotice, Vojvodine. U narednom periodu će se pokazati hoće li ovi rezultati dobiti i političku potporu.
Tavankut ima vrijedne i sposobne ljude koji mogu riješiti sami svoje komunalne probleme, pod uvjetom kada bi raspolagali prihodima koji se ostvaruju na njihovom teritoriju od poreza na imovinu, od poreza na dohodak, od administrativnih pristojbi, lokalnih i boravišnih pristojbi i dr. a koji se sada slijevaju u gradsku kasu, gradski proračun. MZ Tavankut nema vododovod, kanalizaciju i izgrađene ceste zbog toga što se u Tavankut najmanje ulagalo, za razliku od Čantavira i Bajmaka.
Kada su u Subotici prije tri godine stranke na vlasti sklapale koalicijski sporazum obvezale su se da će doći do decentralizacije grada. Više godina se vršila promidžbu da Palić, Bajmak, Čantavir treba da dobiju status općine dok Tavankut kao zasebnu općinu nikada nisu spomenuli.
Zakonom je predviđena mogućnost formiranja gradskih općina pod uvjetom da to područje predstavlja zemljopisno i ekonomski povezan prostor koji posjeduje određen stupanj gospodarskog i društvenog razvoja. U Subotici taj stupanj gospodarskog i društvenog razvoja područja koje omogućava obavljanje poslova gradske općine, odnosno zadovoljavanje potreba od neposrednog interesa, ispunjavaju mnoge mjesne zajednice – a Tavankut sigurno.
Došlo je vrijeme da hrvatska zajednica napravi izborni program u kome će, među ostalim, biti stvaranje općina u mjestima gde Hrvati stoljećima žive kao što je i Tavankut. Te da se pokuša da se za ta mjesta obezbijede financijska i gospodarska ulaganja, a naročito za mjesta koja su tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, po tko zna koji put u povijesti, ponovno podnijela mučeništvo. U posljednjih se nekoliko godina srijemski Hrvati ponovno organiziraju: obnavljaju se i osnivaju nove kulturne, prosvjetne i crkvene udruge s hrvatskim predznakom, politički se i medijski aktiviraju, ali bez gospodarskog ulaganja iz Republike Hrvatske je upitan njihov opstanak.
Pozivamo vas da zajedno ispričamo priču
Na portalu Neispričane priče (www.neispricaneprice.com) otvorena je sekcija Nepodobni građani sa pričama o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom projekta Nepodobni građani, koji je realizirao Vojvođanski građanski centar, skupljene su izjave građana koji su protjerani, članova njihovih obitelji, svjedoka samih događaja, aktivista civilnog društva u Srbiji i Hrvatskoj, kao i sudska i arhivska medijska građa iz tog vremena. Vojvođanski građanski centar i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata pozivaju sve koji mogu doprinijeti da ispričamo ovu priču.
Neispričane pričesu prvi korak u suočavanju sa prošlošću i očuvanju sjećanja na bitne događaje iz bliske prošlosti u kolektivnoj memoriji stanovništva kao jedan od osnovnih preduvjeta neponavljanja. Nepobitne su činjenice da su u Vojvodini, Srbiji, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme ratova, počinjena kaznena djela protiv pripadnika hrvatske zajednice, i još uvijek počinitelji nisu procesuirani. Dolazilo je do protjerivanja hrvatskog stanovništva iz Srijema, do različitih oblika fizičkih napada na pripadnike ostalih manjinskih zajednica, rezultat čega je promjena strukture stanovništva Vojvodine. Žrtve se nadaju da će jednog dana ta nepravda biti ispravljena, ali ne osvetom, nego istinom, kako se ovakva dešavanja nikada više ne bi ponavljala. Srbija se sprema za pridruživanje europskom društvu i mora se suočiti sa svojim nasljeđem iz svoje prošlosti. Jedno od njih je i protjerivanje ljudi zbog različite nacije ili vjere na svojem teritoriju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više