Pohotni izdajica ljudskoga roda Starina se oduvijek spominje, Narod Božji zlo ne zaboravlja. Dobrog hvali, zlikovca proklinje, Vjekovima o njem knjige spravlja. Bio u nas na nesreću kletu Svirep vladar, bludnik na svu mjeru. Po grozoti deseti u svijetu, U poštenju ravan terijeru. Smrdi za njim istina skrivana, Ludom dika, pametnom sramota. Imo j' žena više od sultana, Kazanova razvratnog života. Pelagija, Herta, Davorjanka, Klara, Liza, Tera, Polka, Ljusa. Ira, Darja, Olja i Jovanka, Nina, Vida, Svjetlana, Marusa… Čitav harem jadnih nesretnica, Djeci Broza zna li itko broja? Otac bludnik, lažov, varalica, Sluga vraga, predsjednik AVNOJA. Preko mrtvih i nevine krvi Slijedeć nauk crvenog Staljina, Posto vladar, bio čovjek prvi, Bog – jugobog, slika tiranina. Od Blajburga do dal'kog Jadrana – Slavonija, Herceg Bosna, Lika, Svud Brozova djela ucrtana – Tisuć' jama hrvatskih vojnika. Ajme, ljudi, hudog li izroda, Je l' mu zbilja otac Hrvat bio? Je l' drug Tito špijun i uhoda, Zar je Hrvat monstera stvorio? O ne daj nam Bože takvog više, Dosta nam je suza žalosnica. 'Ljubičicu plavu' tko miriše, Na čelu mu piše 'izdajica'. Marija Dubravac, Brisbane