Sanjati o Zagrebu bez otpada, bez odlagališta i bez energane nije politika. To je zavaravanje i javnosti i sebe
Kazna za nezainteresiranost u politiku je to što će nad tobom
vladati neko tko je gori od tebe.
Platon
Politika: utrka trojanskih konja.
Stanisław Jerzy Lec
Energana kao nužnost, ne opcija
Slovenci su prepoznali ono što kod nas još mnogi ne žele priznati: gospodarenje otpadom bez energane je iluzija. Čak i uz najbolje sustave odvojenog prikupljanja, sortiranja i recikliranja, u čemu su Slovenci EU prvaci, ostaje frakcija otpada koja nije ni reciklabilna ni kompostabilna. Naravno da se u Sloveniji kao i svim državama EU zna, da je gospodarenje otpadom bez odlagališta čak i veća iluzija od gospodarenja bez energane.
Od 2008. godine u Celju je u pogonu energana na gorivo iz otpada. Prije nekoliko dana slovenska Vlada je donijela odluku o izgradnji još dvije energane na gorivo iz otpada. U Mariboru i Ljubljani. Malo sam ljubomoran na moje Slovence. Žao mi je da mi nismo bili prvi na ovim prostorima. U Zagrebu smo 1990. godine imali sve spremno za početak izgradnje spalionice. Sada bi se morali potruditi da budemo barem treći, jer je izgrađena i energana u Beogradu.
O prostoru Balkana ne mislim ništa loše. Dapače. Imao sam i imam sreću da živim na ovim prostorima. Na žalost, danas se pojam Balkan, čak i u svjetskoj politici koristi pežorativno. Vidio sam neki dan izjavu nekog političara iz Afrike, koji je rekao „pa ne ćemo valjda ratovati kao Balkanci“. Ima Balkan nešto u sebi. Kažu da je lakše istjerati čovjeka s Balkana, nego Balkan iz čovjeka. Svi smo zadržali, na žalost i onaj lošiji dio Balkana. I Slovenci. Unatoč, povijesnoj odluci o dvije nove energane, dio pežorativnog Balkana su pokazali odlukom, kako će spaljivati samo slovenski otpad. Pitam se, zar se tamo nitko nije zapitao, zašto Austrijanci, Slovaci…. ne prihvaćaju samo svoj otpad? Naravno da Austrijancima takvo što nije niti palo na pamet, znajući da će susjedima s juga moći debelo naplaćivati i tu vrstu usluge.
Ali udio Balkana u Slovenaca je gotovo u tragovima u odnosu na, na primjer Zagreba, gdje je gradska uprava donijela odluku, da se na planiranoj energani na medicinski otpad na KBC Rebro smije spaljivati samo otpad iz KBC Rebro i ne daj Bože iz neke druge zagrebačke bolnice.
NIMET – Not In My Election Time – ne za mog mandata
Inače, rado posjećujemo energane na otpad. Ne baš i onu u Celju. Koji bi smisao ima put do Celja, kada se zbog blizine ne može naplatiti čak niti obična dnevnica. Atraktivnije je otići do Beča. A danas ni Beč više nije ono što je nekada bio, pa se delegacije odlučuju otići do Kopenhagena, gdje je energana u centru grada, a na njenom krovu je omogućeno skijanje kroz cijelu godinu. Možda se energana u Beogradu pokaže vrijedna turističkog obilaska. Tko zna.
I dok Slovenci planiraju i rade – mi kalkuliramo. U Zagrebu se već godinama izbjegava odluka o izgradnji energane, pod raznim izgovorima. Najnoviji izgovor je taj da će se o tome odlučivati nakon izbora, čim se izradi studija na studije studija https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/04/65156/. Zamislite da gradonačelnika Ljubljane kaže da će o budućnosti otpada odlučivati netko drugi, nakon što on završi mandat. Bilo bi to priznanje nemoći i gubitak na izborima. Gradonačelnik Ljubljane je 2023. godine pred lokane izbore izjavio kako podupire izgradnju spalionice, predložio tri moguće lokacije i dobio izbore. Kod nas je sindrom NIMET – No In My Election Time – ne za mog mandata – politički manevar i dobitna kombinacija za dobivanje izbora. Dokle?
Zagreb u postupanju s otpadom nije otok
Na žalost, Studija izvedivosti za potrebe izgradnje cjelovitog sustav gospodarenja otpadom na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije (EKONERG) , kao i Idejno rješenje za CGO Resnik rađene su na način kao da je Zagreb izoliran otok i da nema veze s Županijom. Da li su Zagreb i Ekonerg izradili Studiju bez suradnje s Županijom? Da li se svjesno zanemarila činjenica da će gradovi i općine Zagrebačke županije na CGO RESNIK dovoziti samo miješani komunalni otpad i da u Županiji moraju osigurati reciklažu za preostalih 50 % otpada? Da nije odgovornima u Županiji bilo drago da ih se ništa ne pita? Jer pitanje je da li znaju što će s otpadom kojeg će imati, a neće se moći reciklirati. Kamo s onim što se ne može i ne isplati materijalno oporabiti a neće ići na Resnik? Hoće li graditi svoje energane, kompostane i bioplinska postrojenja?
Činjenice su neumoljive. Energana u Zagrebu je realnost. Pitanje gradonačelniku Tomaševiću, zna li kome će i koliko plaćati da mu s Resnika netko preuzme barem 150.000 tona miješane plastike? Kapaciteta u EU skoro pa da više nema. Cijene za preuzimanje goriva i miješane plastike idu i preko 300 €/tona. Kada se već treba graditi energana – a treba – najlogičnije ju je smjestiti uz postojeću Toplanu-energanu, gdje već postoji razvijena infrastruktura za distribuciju toplinske energije. Time se izbjegavaju novi milijunski troškovi gradnje sustava daljinske distribucije, a istovremeno se povećava energetska učinkovitost. Sve drugo bio bi ekonomski, ekološki i zdravorazumski promašaj. Energana je i preduvjet da se odlagalište Jakuševec pretvori u vrijedan rekreativni prostor. Osim otpada, Zagreb ima još jedan, često prešućen problem – mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Energana bi omogućila i obradu tog mulja. O tomu jednom drugom prilikom.
Da je onako zdravorazumski, bez onog ružnog „balkanizma“ u nama, energana u Zagrebu bi mogla i morala postati regionalni centar za zbrinjavanje otpada koji se ne može ili ne isplati materijalno iskoristiti, i šire od samog Grada i Županije.
Sanjati o Zagrebu bez otpada, bez odlagališta i bez energane nije politika. To je zavaravanje i javnosti i sebe. A zavaravanje je, pokazuje Jakuševec, najskuplja opcija. Zavaravanje može lako, već sutra Resnik pretvoriti u frankensteina u odnosu na Jakuševec.
P.S.: Lokalni izbori u Zagrebu su pred vratima. Do sada me za savjet u vezi gospodarenja otpadom jedino pitao kandidat za gradonačelnika Pavle Kalinić. Iskreno se nadam da će me i drugi kandidati pozvati kako bi pomogao da Resnik ne postane „frankenstein“.
