IseljeništvoNAŠ STARI HRAST Autor: HF23.06.2015 I bez nas se inatiš, uspravan i ponosan Kad su naši došli bio si već tu, eto, nisu te posjekli, brižno su te čuvali, tri stoljeća još, k"o svoje drvo sveto, i zaklon naš kad bi vjetrovi puhali. Samo u tvom hladu našli bi svoj mir, kao putokaz, bio si im žvota simbol, u zla vremena hranio nas je tvoj žir, smirivao nas tvoj šum i lakšao bol. Krstili su se, ženili i pili pod tobom, umrlog ispraćali, zaklinjali se u čast, veselili se, tu započinjali s mobom, i širila se naša grana i naš stari hrast. Sad naših više nema i sam se inatiš, uspravan i ponosan, kao da ti je lako, ali samo ja dobro znam koliko patiš, jer i ja jedino iz inata izgledam tako. Sijeku tvoj koren, grane, kidaju plod, u srce tvoje tuku klinove, koru gule, jer bezbožnici ne znaju kakav si rod i da ćeš ih sve nadživjeti, neki već trule. Branimir Miroslav Tomlekin