Čeznuća iz tuđine

            Četrdeset već i sedam ljeta

                Četrdeset već i sedam ljeta

                Proteklo je u burama svijeta

                I u skromnoj sobici čeznuća

                Za domajom snova uskrsnuća.

                Protekli su i slobode dani

                Smrću, tugom, bolom okovani.

                Niti jednog dana nije bilo

                Da mi srce nije o Domaji snilo.

                Prohujalo već je četrdeset sedam

                U tuđini probdjevenih ljeta,

                Al, ni jedno snu oteti ne dam!

                Iz sanja se rodi i sloboda

                Za koju se dragog Boga moli

                Zbilja da je hrvatskoga roda!

Malkica Dugeč, 26. 7. 2019.