Suočavanje s istinom o prošlosti i sadašnjosti

Tko je HSS-u podvalio lipanjske žrtve!?

Ovo političko „suočavanje“ stiglo nam je u najvećim količinama preko udruga „civilnog“(!) društva iza kojih, osim obavještajnih službi,  stoje i „dobri“ donatori, a iza njih veliki profiti, tuga, jad i bijeda milijuna. Smrti uključene. Parafrazirat ću Staljina: Glad, besposlica, besparica, smrt jednoga čovjeka je tragedija – dodao bih, za hollywoodski limunadni film. Takva tragedija milijuna samo je statistika. „Civilnjaci“, pače profesionalni, ništa besplatno i volonterski. Oni djeluju politički još i kao nestručnjaci, primjerice  kapetan Zoran, suočavaju nas s prošlošću, mlateći nas u sadašnjosti. Svi maroderi predano kopaju po prošlosti, pelješe ju, vade iz nje one kosti do kojih im je stalo – u budućnosti. Ako ih nema onda ih podmeću, a dodatno zakapaju one za koje ne žele da se za njih zna – kako bi crtali budućnost samo s jednim kostima. Po njima budućnost i počiva isključivo na kostima, pače podobnim kostima. Morbino, no s tim se valja suočiti u sadašnjosti.

Nisu to nikakve "lipanjske žrtve". To su beogradske žrtve

Cijela priča o „suočavanju s prošlošću“ obični je medijski, marketinški, sirovi propagandni i politički pritisak na društvo i pojedinca. Ostalo je – ništa. No, kako je „suočavanje“ kao tema zadano, hajde da ga se i mi prihvatimo u nekoliko lekcija.

Lekcija prva: Kad i kako je počeo Drugi svjetski rat

Kako je počeo Drugi svjetski rat? Napadom Trećeg Reicha na Poljsku, tako se piše i to svi kao znaju. Ako ništa o tom ratu ne znaju, to znaju. No ovo je samo pola rečenice i pola istine. Suočimo dakle sve te s istinom. Drugi svjetski rat počeo je s Hitlerovim napadom na Poljsku – sa Zapada i Staljinovim napadom na Poljsku – s Istoka. S jedne strane ubilački ju je napao kukasti križ, s druge crvena petokraka. Oči u oči s prošlošću – Drugi svjetski rat je počeo zaključivanjem pakta Hitler-Staljin. Nacisti sa Zapada i komunisti s Istoka predano su zajedno eksterminirali Poljake skoro pune dvije godine. Istim redom i istim redoslijedom, vojničku, pa svećeničku, pa intelektualnu, pa klasnu, kapitalističku elitu. Stotine tisuća. Pune skoro dvije godine, komunisti su bili saveznici nacista i obrnuto. Kakav „antifašizam“. Dere po Poljacima kukasti, al' dere i crvena zrakasta i cijela Kominterna i sve njezine sekcije. Takvo je eto povijesno gledano suočavanje i ishodište komunističkog „antifašizma“.

AGRESORSKA LJEVICA – Koordinirani napad Sovjeta (zvijezda petokraka) i Nijemaca (kukasti križ) na Poljsku 1939. godine

Kako bi se suprotstavio nacizmu (ne fašizmu, to je druga i drugačija priča) on se s njim – zagrlio u ubilačkom porobljavanju Poljaka, malo kasnije baltičkih naroda i država – Litve, Letonije i Estonije, Besarabije. Povijesno se – što stalno uporno činimo na ovim stranicama – valja suočiti i s činjenicom kako je NDH uspostavljena u vrijeme pakta komunizma, nacizma i fašizma. Napad nacizma na Sovjetski Savez u ozračju obje ideologije prvenstveno je „sukob na ljevici“. Obje su naime svaka na svoj način, nastojale izgraditi i  socijalnu državu. I obje čistu – jedna klasno čistu, druga rasno čistu, a klasno zadovoljnu. Kod jedne preteže rasna, a kod druge klasna eugenika – čišćenje. Razlika? Stilska razlika.

Druga lekcija: Lipanjske žrtve

Kad čujete, pročitate jezični složenac „lipanjske žrtve“ odmah će vam sve biti jasno: To su žrtve pale u nekom, tko zna kom, lipnju. Zgazio ih auto, pale sa zrakoplovom, odnijela ih voda u lipnju… Kad bi neka od onih agencija (da „agencija“!) koja anketari Hrvate godinama izanketarila i o „lipanjskim žrtvama“ kladim se kako bi ih i manje od 0,1 posto znalo što sintagma „lipanjske žrtve“ doista znači. Kad i kako, pa i zašto je nastala, ne znam. Podsjeća na sličnu „prosinačke žrtve“ koja je također izgubila svoj sadržaj, pa i smisao. Čudi me kako se njom služi HSS, pa je možda i nastala u njegovom krilu, vjerojatno davno prije. Takve sintagme imaju određenoga smisla neposredno nakon događaja, ili možda za života generacije koja ih je doživjela, a poslije su sve praznija priča – naročito ako se o njima generacijama  malo ili ništa nije učilo u školama. Dakle što se krije iz „lipanjskih žrtva“? Masakr hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 1928. – jedinstveni događaj u europskoj parlamentarnoj povijesti, jedini takav u prošlom stoljeću. Njegove negativne posljedice po hrvatsku tadašnjost i budućnost bile su dalekosežne. O njima se premalo govori, ali to je već za neku drugu lekciju. Ustrajno korištenje sintagme „lipanjske žrtve“ dakle nije suočavanje, već udaljavanje od povijesne istine. Zamislite što bi i aktualni politički Srbi učinili od „lipanjskih žrtva“ da su kojim slučajem žrtve, a ne ubojice, bili srpski parlamentarci? HSS, ako već nitko, bi trebao više govoriti o pravom sadržaju „lipanjskih žrtava“, dakle o masakru u parlamentu u Beogradu 1928.

Lekcija treća. Ljigaši se već naoružali

U Rijeci je osnovana (treća) Liga antifašista. Osnovali je neki dan kapetan Zoran, doživotni Mesić, netalentirani režiser i nadareni politički provokator i sijač mržnje protiv Hrvata i Hrvatske – po stilu boljševičko-nacističke Frljić, te gradonačelnik Rijeke Obersnel. Komadovat će tom trećom Ligom kapetan JNA Zoran (Pusić), oružje već pribavio Frljić, zasada kratke cijevi, Obersnel će se valjda brinuti o logistici, klopa, lova, a Mesić- ne znam. On će vjerojatno pjevati, a lagati po običaju da zijeva pjesmu. Tako je neki dan na Hrvatskom radiju izjavio kako Manolić nije radio u UDBI, odnosno nije bio udbaš – već samo oznaš. Može mazati oči neupućenima, jer UDBA je nastala tako što je OZNA – promijenila ime, zadržala ljude, metode, čak i nakon što je reorganizirana u SDS sve to bješe isto. I drugo, jednom pripadnik političke policije, uvijek pripadnik političke policije, ma kako se ona reorganizirala. Iz njezine evidencije (službe) za trajanja njezine vlasti, ali i dulje, briše se samo kako je ona brisala svoje neprijatelje i izmišljene neprijatelje – likvidacijom. Koliko vidim Joža Manolić je živ i zdrav, čio i za obračune – spreman. Ova ljiga inače je zagovornica teze, kao i Vesna Pusić (seka), mediji iz Hrvatske SDP… o „fašizaciji Hrvatske“, što zagovara i pripadnik neočetničke Vlade Srbije Vulin, šešeljevac Aleksandar Vučić i četnički vojvoda Toma Nikolić koji je sudjelovao u razaranju Vukovara i okolice.

Suočimo se, tko hoće s prošlošću, tko daljom  tko bližom, tko sa sadašnjošću, jer sve se ponavlja, skoro „u dlaku“. Ova Antifašistička liga je u koaliciji s neočetnicima iz Srbije, bogme i Hrvatske. Ista im je met- Hrvatska – isti rječnik – kombinirani četničko-boljševički. Ništa novo. Njihovi komunistički predci najprije su surađivali s nacistima (lekcija prva), i četnici su surađivali i s nacistima i s fašistima, a zatim su surađivali jedni s drugima. Ne suočimo li se s tom i takvom istinom, ovakvi ljigaši dokusurit će Hrvatsku iznutra. Već je jesu dopola.

Mato Dretvić Filakov