Hrvatski Fokus
Društvo

Demografija je i ekološko pitanje

Ekološka kriza samo je odraz duhovne i moralne krize u čovjeku

 
 
Papina enciklika "Laudato si" posvećena je brizi za prirodu kao naš zajednički dom. Blizak sam mišljenju Ivana Pavla II. da je ekološka kriza samo simptom, tj. odraz duhovne i moralne krize u čovjeku. Uostalom i u slučaju najstrašnije kataklizme (nuklearne npr.) ugrožena će biti samo ljudska vrsta; uopće ne dvojim za egzistenciju trava, škorpiona, dubinskih riba, vrabaca, štakora itd. Uvijek sam se divio gigantskim primjercima "cipala" (cipol po dubrovački) u nekad vrlo zagađenoj Gruškoj luci, a uvjerio sam se osobno i u legendarnu neiskorjenivost lovora.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/ctc_01_img0017.jpg
Priča o klimatskim promjenama i zavise li one o čovjeku je toliko kontroverzna da čovjek i ne može imati jasan stav; svakako da je tih promjena bilo i u bližoj prošlosti, tzv. ledena doba. Čovjek radeći protiv stvoritelja postaje poput palog anđela, to se okreće protiv njegove duše. Ekologija društva nam se ukazuje na primjeru Zrća gdje pohlepa i hedonizam mogu na kraju uništiti moral jedne male zajednice i zapečatiti budućnost njezine mladeži. Slično je i s masovnim turizmom u Dubrovniku. Nemojte me krivo shvatiti, bez turizma mi bismo bili osuđeni (kao i stoljećima ranije) na vinovu lozu, maslinu, pomorstvo i male obiteljske obrte, što bi naš standard dovelo na razinu Palestine. U tom kvantitetu izgubio se čovjek, kriza je moralna (kao u Grčkoj i Španjolskoj), nema rada i kreativnosti, samo renta od ležarine, suveniri i novi beton. Kafići, kanabis, kladionice, neženje i obitelji s jednim djetetom vode u propast, demografsku i intelektualnu.
 
Gubitak načina života, mentaliteta i zajednice također je socijalna ekologija. Teološki je zanimljivo pitanje jesmo li jedini živi planet u svemiru, te je li uništavanjem pojedine vrste, staništa ili Zemlje ili Sunca uništavamo (osim samoga sebe) i Božji poredak. Zanimljivo je i pitanje GMO organizama, etike i medicine, cijepanja atoma, ali ne ću o tome sad. Trebamo li postati jedna ljudska rasa, jedna država i jedan narod ili je smisao u različitosti i poštivanju osobe i kulture? Moj prijatelj iz Argentine Pedro S. osjeća sve Latinoamerikance kao jednu obitelj i uopće nema rasnih predrasuda. Zanimljivo je da za razliku od mene ima simpatiju prema socijalistima iako je katolik. Možda socijalisti tamo nisu marksisti, agnostici ili anacionalni liberali kao u nas? To je kontinent s najvećim katoličkim državama Brazilom i Meksikom!
 
Je li i demografija ekološko pitanje? S jedne strane Argentina bi sama mogla hraniti preko milijardu ljudi, dok neke vrlo siromašne zemlje udvostručuju stanovništvo svako 15 godina, stvarajući jezive socijalne probleme. Mit o prenaseljenosti zemlje možemo ukloniti pukim pogledom na zemljopisnu kartu. Dok je Alžir 1900. imao 4 milijuna Alžiraca i 500.000 Francuza, danas ima preko 40 milijuna stanovnika (nema više Francuza); a gdje je danas demografski Hrvatska? Treba li Europa prihvatiti izbjeglice, većinom mlađe ljude od koji dio dolazi iz dijelova Afrike koji nisu pogođeni ratom? Radi se pretežno o muškarcima koji žele raditi, ne o političkoj oporbi. Nisu oni doduše krivi zbog našeg niskog nataliteta i odbijanja rada u obrtima i proizvodnji, niti zbog naše korupcije i narušenog školskog i zdravstvenog sustava.
 
Treba li prepustiti stvari Providnosti i milosrđu ili poput Viktora Orbána braniti svoj posjed? Uostalom te rijeke očajnika su tek posljedica kurvanjske politike Zapada i domaćih elita. Možemo li optuživati islam zbog podjela na šijite i sunite a da je istodobno i kršćanstvo duboko podijeljeno, da je Europa duboko podijeljena? Hoće li Crkva i političke stranke postaviti temeljna pitanja (meni je važnije kakvu hranu jedemo, kakvu kulturu i školstvo imamo, što proizvodimo od tema o homoseksualcima, zmijama, ustašama, partizanima i sličnim neozbiljnostima). Ekologija uključuje i pitanje sela, proizvodnje hrane i energije, suverenosti, malih gradova i provincija, odnosa prema malim državama…
 
Uz toliki razvoj znanosti da još živimo u eri nafte, da koristimo silne kemikalije umjesto običnog buhača i koprive od kojih ne ćemo dobiti ni rak ni astmu niti višak estrogena, ženskoga spolnoga hormona na koji se raspada glifozat? Ili da medicina nije došla dalje od kemoterapije a psihijatrija dalje od Freuda i šarenih pilula? Dobro je uzeti u ruke časopis "Dom" Antuna Radića pa da vidimo da je čovjek i prije 100 godina bio isti i da su svi problemi umjetno stvoreni. Treba postaviti dubinska pitanja, a ekologija je samo odraz društva i društvenih vrijednosti.
 

Teo Trostmann

Povezane objave

MALI OGLASI – Radim okruglice

HF

AFORIZMI – Od izdajica do perjanica

HF

MALI OGLASI – Pijesak u oči

HF

AFORIZMI – Uvijek dajem preko 100 posto

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više