Oželanda na omiški način

Omiš nema obilaznicu, ali zato ima privatne suncobrane na privatnoj plaži

Kolokvijalno kazano Oželanda je lovački pojam a odnosi se na danas strogo zabranjeni lov ptica pjevica kojih je sve manje u našim poljima i po našim šumama. Uz žalobni pjev probrane ptice-vabilice zatočene u kavezu 'animiralo' se slobodne ptice da naivno slete na prigodno posječeno pa nasađeno drvo načičkano drvenim štapićima namočenim u ljepilo zvano višč ili višče. Danas toga više nema ali pojam Oželande primjenjuje se metaforički u puno ozbiljnijim područjima od društvenog značaja kao što su turizam, politika, kultura…

Obiteljski smještaj-zimmer frei postao je prepoznatljiv hrvatski turistički 'brend', koji nudi nemalih, oko 550.000 legalnih postelja u 125.000 kućanstava i ostvaruje trećinu godišnjeg turističkog prihoda, što je lani iznosio oko 2,1 milijardu eura. Ilegalne postelje odnosno apartmane moguće je tek od oka procijeniti premda u 'malim mistima' priobalja dobar dio pučanstva svoje domove pretvara u apartmane zimmer frei na dva mjeseca špice sezone i odlazi kod rodbine na selo ne bi li zaradio kakvu 'crkavicu' za predstojeću zimu. Naime, izuzev značajnijih turističkih odredišta ili velikih gradova velikoj većini 'malih mista' turistička sezona traje dva mjeseca pa stoga i turizam opravdano možemo nazvati uslužnom djelatnošću a nipošto industrijskom granom.

I ovog se ljeta dobar dio iznajmljivača toplo nada da će im kapaciteti biti bolje popunjeni, i to za pet do deset posto više, osim na nekim udaljenijim otocima; državna statistika procjenjuje da će tzv. zimmer frei i ove godine donijeti barem 100 milijuna eura višu zaradu nego lani. Turizam u Omišu počinje na cesti, tzv. Jadranskoj magis(t)rali. Omiš na ušću Cetine prelijepo je pitoreskno mjesto sraza zelene Cetine i modrog mora, okruženo surovim klisurama a sva ta prirodna ljepota je doslovno Bogom dana. Ali, Omiš je jedini veći gradić na Jadranu koji nema svoju obilaznicu pa sav kako turistički tako i teretni promet, uključivo brojne turističke autobuse, uz zaglušnu buku i smrad ispušnih cijevi, prolazi kroz samo srce grada, poznati FOŠAL – drvored stoljetnih platana; dugoročno gledano to bi trebala biti pješačka šetnica – ali tek negdje 2026. godine!? E, ako nema obilaznicu nego samo skupi tunel koji vodi, alkari bi rekli, u ništa, onda Omiš ima iznimno veliki broj turističkih smještajnih kapaciteta tako da zlobnici danas kažu kako je na području Omiša od Duća do Ruskamena više apartmana negoli turista; a njih je ipak najviše u nedalekom autokampu, 'Galeb'-ovom danas punom dragih nam eu-'partijanera'!  

Stoga, unatoč brojnim, doduše lihvarskim agencijama i danas svima pristupačnoj e-mreži odnosno internetu, uz cestu na ulazu u Omiš možete vidjeti poput ptica-vabilica parkirane automobile s otvorenim prtljažnikom ('gepekom') na kojem dreči napis zimmer-frei; prava turistička Oželanda! Turistička Oželanda se nastavlja na čuvenoj Omiškoj plaži. Ako se želite okupati u rano jutro dok je more čisto i bistro tu vas čekaju jedni drugi 'oželanderi' odnosno iznajmljivači ležaljki i suncobrana. Stoga se morate požuriti i zauzeti mjesto pod suncem ali svakako prije osam sati ujutro jer već tada na pješčanom žalu, dakle javnom dobru, uredno je 'postrojeno' par stotina ležaljki koje pažljivo obilazi 'opaki šerif'-koncesionar, i to s ovećim čekićem u ruci kako bi napravio rupe u pijesku za suncobran. I poput onih drvenih štapića namočenih u ljepilo za lov na ptice-pjevice, ležaljke i pokoji suncobran čekaju (naivne ili bogatije) korisnike sve tamo do iza deset sati ujutro, ako rijetki i nalete; turistička Oželanda, dakako!

Ne dao Bog pokušati pomaknuti koju ležaljku jer to je, eto, tvoje omiljeno mjesto na javnom dobru, poput  kopca doletjet će odmah 'opaki šerif'-koncesionar s čekićem u ruci i imat' ćeš priliku čuti bogati asortiman psovki, dakako, na lijepom hrvatskom jeziku! Populizam kao vrsta političke Oželande. Umjesto da se 'rukama i nogama' bori za konačnu realizaciju, makar i alternativnu, Omiške obilaznice, omiški gradonačelnik se prihvatio političke Oželande populističkog karaktera pa je prije dvije godine javno objavio prodaju 'svog' vozila, Škode-Superb – vrijedan 280.000 kuna kako bi tim novcem izgradio dječji vrtić za šezdesetero male dječice u siromašnom selu nedaleko Omiša, u Kučićima; uistinu plemenita namjera. Međutim, ni danas ne znano je li automobil prodan i po kojoj cijeni ali od mještana Kučića pouzdano znamo kako još uvijek nije započela gradnja davno obećanog dječjeg vrtića!? Dakako, i ova najavljena gradnja nauštrb prodaje automobila spada u red praznih obećanja u smislu pridobivanja biračkih glasova za neki budući mandat; politička Oželanda!

Kulturološka Oželanda

Turistički autokamp 'Galeb' nedaleko samog centra grada Omiša otvorio je širom svoja turistička vrata za tri tisuće 'partijanera' veličanstvenog ULTRA-festivala naše uljuđene Europe, koji se odvija ponajprije unutar Magaševe školjke alias Hajdukova stadiona na Poljudu a nastavlja na sunčanom Hvaru. Taj estradno-kulturološki događaj prava je Oželanda otkačene svjetske mladeži jer je poput ptica-pjevica privukao, kažu novinarski istražitelji, preko 120.000 oduševljenih 'partijanera' iz cijelog svijeta….čak iz 120 zemalja. To je naš obol svjetskoj kulturnoj baštini, moglo bi se reći prava Oželanda svjetskih ptica-pjevica!

Turistički djelatnici trljaju svoje vrijedne ruke očekujući promet od fantastičnih stotinjak milijuna eura a centar Splita napustio je dobar dio stanovnika što zbog nesnošljive buke, što zbog brze zarade!? Već prvog dan privedeno je devedeset i četvero konzumenata lako-teških droga a drugi dan više od stotinu opijenih uz četiri demolirana gradska autobusa; sitnica, jer očekivalo se i znatno više. Koliki je bio promet prezervativa ili seksi-stimulansa 'afričke šljive' nije nam poznato! U svakom slučaju ako ništa drugo profitirat će barem i domaći kanta-autori sakupljajući prazne flaše ili limenke konzumiranih alkoholnih stimulansa. Ruku na srce, treba priznati kako je ovaj ULTRA-kulturološki događaj zasjenio i Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto kao i tri stotu godišnjicu Sinjske alke, koje su prema ULTRI pravi mačji kašalj, te bi ga svakako trebalo uvrstiti u UNICEF-ovu knjigu nematerijalne baštine hrvatskog, drogiranog naroda!

Damir Kalafatić