Zločincima Hrvata

Nemilosrdni krvnici

 

 

Jahve sudac oduvijek spor bio

Zakon ljudski za njega ne važi.

Narod mu je često zamjerio

Jer srdašce brzu pravdu traži.

Šuti Bogo i marljivo piše

Svaki čovjek svoju knjigu ima.

Kad u knjizi nema mjesta više,

Sudac moćni plaća po djelima.

 

Čovjek ludi sanja što mu milo,

Pomno taji duše strašnu zloću.

Tajna skrit će što no jučer bilo –

Laže sebi i danju i noću.

 

I sve misli Bog je zaboravan

Nema kazne stvoru zločestome.

Dobri Otac, milosrdan, slavan,

Pušta grešne raju nebeskome.

 

Krivac spava, prošlost si ne kune,

Al' s Nebesa glas nečiji viče:

''Evo mene da sredim račune,

Siledžijo, grozni razbojniče!

 

Sjećaš li se, mnogo prođe ljeto,

Kad si bio nad nedužnim sila?

Djelo tvoje sveđ ostade kleto,

Jer je suza Hrvatsku topila.

 

Kuće Božje rušio si mahom,

Sluge moje do smrti prebij'o.

Jadni narod ispunjao strahom,

Muci njinoj rugao se, smij'o.

 

Sjećaš li se kad si sjeko ruke

Onim što su branili slobodu,

Mlade djeve stavljao na muke

Prkosio hrvatskome rodu?

 

Stizao je k meni u visine

Bolan vapaj djevojačkog krika.

Nisi l' znao, o nesretni sine,

Da oduvijek štitim pravednika?

 

Plati stoga što duguješ kome,

Meni moje, Hrvatu njegovo.

Trpi, kaj se na svijetu bijelome,

Skvrnio si ime Isusovo.

 

Pravda sveta nikog obić ne će,

Ili dolje, il' na Nebu gore.

Kome noga putem krvi kreće,

Tom zatvaram svoje rajske dvore.''

 

Marija Dubravac, Brisbane