Hrvatski Fokus

Od tog dana Ilija puca na nečista duha

 
 
Vele ljudi, u davna vremena
Živio je Ilija surovi.
Bahat, drzak, glava usiljena,
Još mu samo manjkali rogovi.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/sv.-Ilija.jpg
U selu ga izbjegav’o svak'o
Ajme, Bože, alaj je ljut bio!
Kao buha za sitnicu skak’o,
Roditelje stare žalostio.
 
Žena njegva, dobra duša mila,
Zbog Ilije živjela u stravi.
Kud on okom, ona već hrlila,
Rano, kasno, mir u kući pravi.
 
Misu svetu nedjeljom pohodi,
Al’ muž ljuti crkvi ići ne će.
Jedva čeka da se zora rodi,
Sa konjima pravo k polju kreće.
 
Kosi, ore, kopa, trči, zgrće,
Baš nedjeljom radit ima volje.
Na sveti se danak ne osvrće,
Bog visoko, on na zemlji dolje.
 
Praskozorjem, u nedjelju mladu,
Ode grešnik s vragom tikve sadit.
Vele ljudi spas nam je u radu,
Treba crnčit i budućnost gradit.
 
Kad na njivu, neki čudak viče:
‘‘U zočas si poranio brate.
Slušaj dobro jadni nesretniče,
Donio sam crne vijesti za te:
 
U kućaru tvojih roditelja,
Žena ti se sa barabom grli.
Zateć ćeš ih ako ti je želja,
Idi kući, al’ brzo pohrli.’’
 
Leti Iljo na hitrom konjicu
Plamen sijeva iz dva bijesna oka.
Ubiti će ženu nevjernicu
Na gotovs mu puška pored boka.
 
Trč’ u kućar gdje bludnici leže,
Prasnu hitac usred polutmice.
Jesu l’ mrtvi? Čija l’ ruka steže,
Ruku njeg’ve mlade nevjernice?
 
Diže Iljo ponjavu s grešnika,
Al’ kad tamo, oprosti mu Kriste –
Gle, u krvi dva su draga lika,
Otac, majka, dvije duše čiste.
 
Ajme Bože! Gdje si, gdje si ženo?
‘‘Evo mužu nadajam djetešce.
De pogledaj čedo bezazleno,
Anđel slatki, nevino janješce.’’
 
Godinama nesretni Ilija
U svom polju onog stvora ček’o
Da osveti bića najmilija,
Proklet lažac jer mu laži rek’o.
 
Ak’ mu ikad dopadne u ruke,
Od njega će trista jada biti.
Okajat će Ilijine muke
Kuglam’ će mu grijehe isplatiti.
 
Iljo čeka, Bog odozgor gledi
Te dolazi u polja zelena:
‘‘Oj Ilija, čekati ne vrijedi,
Onaj lažov zmija je paklena.
 
K tvome polju više ne će zaći,
Taj napasnjak obilazi svijetom.’’
‘‘Reci, Bože, a gdje ću ga naći,
Ima l’ traga zloduhu prokletom?’’
 
‘‘Ima traga’’ Gospodin Bog reče,
‘‘Na nogu mi moju desnu stani.
Kad te tolko znatiželja peče,
Ponijet ću te k zemlje drugoj strani.’’
 
Lebdi Bogo kroz neba visinu,
Ilija mu drži nogu svetu.
Spustiše se polju u nizinu,
Gledaj tamo vražinu prokletu!
 
Napastuje ljude suzne doli
Sveđ odvraća duše od spasenja.
Stvara mržnju, ratove i boli,
Grozna djela lažljivog stvorenja.
 
Puška ruknu, Ilija opali,
Al’ nestade nemani paklene.
Bog se dragi s Ilijom našali:
‘‘O Ilija ti uplaši mene.
 
Tvoja puška paklu je strah pravi,
Gromovnikom od sada ćeš biti.
Čim se đavo na zemlji pojavi,
Ti ćeš gromom na njeg udariti.’’
 
Od tog doba, legenda govori,
Kad se nebo smrkne u po dana,
Kad gromovlje nebesko zaori,
Svet Ilija puca na šejtana.
 
I još vele stare mudrolije,
Iljo ne zna kad imendan ima.
Ako sazna, bome se napije,
Veseli se i puca danima.
 
Tako j’ eto legenda nam rekla,
Baka djeci izmišljala svašta.
Ak’ je jadna grijeha duši stekla,
Bog je dobar, pa neka joj prašta.
 
Ilija je prorok starog doba,
Sveto pismo svjedoči o tome.
Kosti njeg’ve ne vidješe groba,
S dušom, tijelom, ode k Bogu svome.
 
Dok je vijeka, pričati će bake,
Kada grmi i kad munja sije –
Žar’na kola jure kroz oblake, 
Puca puška svetoga Ilije. 
Župna crkva Sv. Ilije u Maji kod Gline
 
U staro doba se o Iliji govorilo kao o nevjernom čovjeku koji baš i nije mario za vjeru ni štovao Boga, dok je njegova žena bila izrazito pobožna i redovito išla u crkvu.
Jedne nedjelje žena se ustala da pođe u crkvu i primijetila da se Ilija već na nogama i da se sprema kako bi radio nešto u polju i napasao stoku.
Žena ga tihim glasom, gotovo šapatom (nije smjela na njega vikati zato što bi on odmah buknuo k'o vatra, takav je ljutit znao biti) priupita zašto ne pođe s njom u crkvu, a kasnije će volove napasati no on nije reagirao na njen poziv već je otišao u polje kako je i namjeravao.
Žena ode u crkvu, a Ilijini roditelji ostadoše u sobici dulje odmarati jer im snaha reče da će ona umjesto njih sve napraviti.
Kada je Ilija došao na polje, dođe k njemu jedan čovjek pa mu reče:
– Aoj Ilija, dobro si uranio.
– Pa jesam, odgovori mu Ilija. Želim toga što više napraviti.
– A znaš li ti, Ilija, opet će ovaj čovjek, tko sa tvojom ženom sada spava u vašoj bračnoj sobici?
Iliji nije trebalo više, strašno se razljutio i kao nagao čovjek pograbio batinu, dotrčao u svoju sobicu i potukao sve živo. Zaboravio je od zločestoće da mu tamo otac i majka spavaju. Kada je otišao u drugu sobu, vidje tamo svoju ženu kako mirno radi i priprema užinu i upita je:
– Ženo, reče joj Ilija, pa zar te nisam upravo ubio, al' ti nisi bila u našem kijeru?
– Pa zašto bi me ubio Ilija, odgovori mu žena, što sam ti ja skrivila?
Onda se Ilija sjetio i vidio što je učinio:
– O Bože moj, pa ja sam svog oca i staru majku ubio!
– Ej Ilijo, Ilijo, ja sam tebi rekla da ne treba raditi u mladu nedjelju jer ćeš zlo proći i jako nastradati. To je možda bio nečisti duh pa je tebe tako smutio, reče mu žena.
– Znaš što ženo? Kada zakopam svoju staru majku i oca, idem na ono mjesto i čekat ću ga dokle god bude trebalo, ma koliko godina bilo, uhvatit ću ga i zadaviti kad me je tako strašno zaludio.
Tako je i bilo. Uzeo je Ilija pušku i otišao na ono mjesto i čekao, čekao. Kući uopće nije dolazio već mu je žena jelo morala donositi u polje. Čekao je on i čekao toliko dugo da je i samom dragom Bogu dosadilo te sišao dolje i rekao Iliji:
– Ilijo, Ilijo, koga tako dugo čekaš da si već i meni dosadio?
– E, kaže Ilija, čekam onog zlog duha koji me je dobro izvarao pa sam zabunom ubio staru majku i oca.
– Ej, Ilijo, kaže mu Bog, toga čovjeka nećeš nikada dočekati, on nema namjeru da ikad više prođe ovuda jer to nije čovjek već nečisti duh! Nego reci ti meni jel' ti stvarno želiš vidjeti tog zloduha?, upita Bog.
– Volio bih ga vidjeti više nego išta na svijetu, promptno mu odgovori Ilija.
– Dođi, kaže mu Bog. Na moj desnu nogu stani, pa ćeš ga onda vidjeti.
Kad je Ilija stao Bogu na nogu, vidje kako obilaze okolo zemlje. Tada mu Bog pokaže jednog čovjeka kako ide oko njiva. Pograbi Ilija svoju lovačku pušku te kada je opalio na nečista duha i Bog se uplašio pa mu reče:
– O, Ilijo, osušila ti se desna ruka, pa ti si tako puko da sam se i ja uplašio. Tebe ću ja, Ilijo, kaže mu Bog, učiniti svetim čovjekom. Ti ćeš od sada postati svetac i vječno češ ganjat nečistog duha.
Tako i bi, od tog dana kada god Ilija puca na nečista duha, na zemlji grmi i munje sijevaju. Grom zato udari u drvo, u kolibu, u čovjeka, u sve ono gdje bi se mogao skriti nečisti duh na kojeg Sveti Ilija neumorno puca svojom lovačkom puškom. Na žalost dosad ga nije pogodio, nije ga uspio ubiti jer je ovaj brži i od Ilije i od njegove puške, ali jednoga dana će zasigurno uspjeti u svom naumu i tada se ljudi više neće morati bojati gromova!!
 

Marija Dubravac, Brisbane

Povezane objave

Prvi lipnja – Svjetski dan mlijeka

HF

Malkica Dugeč – Dok koračam ovom zemljom

HF

Preminuo don Anto Baković

HF

Zagreb dobiva nove prozore u prirodu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više