O moj rode, rode ispaćeni

Grlimo se što nas je ostalo

 

 

Nemoj sinko milog ružit brata,

Radije mu pohvalicu spravi.

Vel'ka mana u rodu Hrvata –

Puno zlobe, premalo ljubavi.

Mržnja, zavist, otrovna je zmija,

S nje nam eto svakojakih jada.

S nje nam plače Mati Kroacija,

Zbog nje Hrvat vjekovima strada.

 

Kad brat skrene, ti ga opomeni,

Blagom riječju na put ga izvedi.

            Grubost škodi i tebi i meni,

Lijepa riječ nam ko i dukat vrijedi.

 

Hrvat svaki nek nam dragulj bude,

Istoj Majci neka skute drži.

Teško kući gdje se braća kude,

Gdje plam pakla ljudsko srce prži.

 

O moj rode, rode ispaćeni,

Preko tebe jahale su sile.

Rijetki bjehu uživanja treni

Na grudima Kroacije mile.

 

Ne daj brate da nas mržnja grabi,

Da razbija naše kolo malo.

Manje duša, Zemlja brže slabi –

Grlimo se što nas je ostalo.

 

Marija Dubravac, Brisbane