Podatci jednostavno ne lažu. Hrvati s ulaskom u EU ne žive ništa bolje, a onaj koji nas želi svrstati u europski prosjek može samo biti nestručan ili nemoralan. No, nije iznenađenje da se naši političari savršeno uklapaju u obje kategorije.Koliko je prosječan građanin Hrvatske potrošio na hranu, plin, struju i vodu ovaj mjesec? Svega nešto manje, nego bilo koji drugi prosječan državljanin Europske unije. Kolika je prosječna plaća za Hrvata? Daleko manja od prosječne plaće građanina Europske unije. Dok se po standardu cijene penjemo do europskog prosjeka, po mogućnosti koje nam pruža naš teško zarađeni novac, daleko smo ispod svih kriterija.
Prosjek smo samo po cijenama!
Da to pojasnimo u najjednostavnijim brojkama. Prosječna Hrvatska satnica je oko 9,40 eura, što je jedva više od 70 kuna. Tako bar kažu podatci Eurostata. Zato je u ostatku Europe prosječna satnica nešto veća od 180 kuna.Takvu satnicu u Hrvatskoj ima samo najbolje plaćeni direktor. Drugim riječima, cijene hrane u Hrvatskoj su za desetinu manje u odnosu na prosjek EU-a, ali zato nam je plaća nekih dva i pol puta (oko 150 posto veće satnice). Što se tiče cijene komunalija, neke mudre glave u Europskom parlamentu su se prije koju godinu sjetile da bi mogli ujednačiti cijene plina, a kako je krenulo i cijene struje nisu daleko od toga. Za prosječnog Hrvata to je značilo dodatni mjesečni trošak od 200 kuna. Hvala EU! Ipak, ono što bi nas trebalo najviše smetati je da smo “punopravna” članica EU, ali se nas tretira kao drugorazrednu državu.
Kao primjer uzet ćemo kupovinu preko interneta. Hrvati sve više imaju naviku kupovati online, ali se svega trećina i dalje boji da će im netko uzeti novac, a ništa poslati zauzvrat. Zašto bi vjerovali u poštenje, kad i EU našim građanima uzima više nego što je potrebno? Primjerice, kad netko iz Hrvatske naručuje robu preko interneta iz Velike Britanije, on za dostavu plaća više nego što to plaća bilo koji drugi državljanin EU-a. Zašto? Jer je iz Hrvatske. Naša europska “braća” su nas forsirala da napravimo svakojake reforme da bi se bolje uklopili, ali kad su oni trebali napraviti isto, negdje je nastao problem. Licemjerstvo europskih čelnika se jedino može zasjeniti s licemjerstvom naših domaćih političara.
Političari žive u svom svijetu!
“Nismo zemlja kakva bismo mogli i željeli biti, ali napravili smo golem pomak i danas smo prosječna članica Europske unije”, izjavila je u lipnju 2013. naša ministrica vanjskih poslova. Tako je Vesna Pusić prije manje od dvije godine ponosno izjavila kako smo se uklopili u veliku sretnu europsku obitelj, no podatci i tada i danas govore za sebe. Očito da su za nju problemi običnih građana zapravo vanjski jer na Hrvatsku gleda kao da ne živi tu.Dok se prosječni prihodi Hrvata ne ujednače s onima u EU, nitko ne može reći da smo mi prosječna zemlja Unije. Ne samo to, već je i naš minimalac daleko od europskog prosjeka.
Kad nas je Pusić počastila tom grotesknom izjavom, za mišljenje smo pitali jednog od vodećih hrvatskih ekonomskih stručnjaka Slavka Kulića da nam objasni kako je Pusić došla do tog zaključka. “Zadaća politike je da prosipa optimizam, bio on neopravdan ili poluopravdan. Hrvatsko stanovništvo živi na sve nižoj razini kvalitete. To ne vidjeti i govoriti da nam je bolje s članstvom upozorava da osoba nema nikakvog poimanja morala i etike spram stanovništva”, smatra Kulić. Podatci jednostavno ne lažu. Hrvati s ulaskom u EU ne žive ništa bolje, a onaj koji nas želi svrstati u europski prosjek može samo biti nestručan ili nemoralan. No, nije iznenađenje da se naši političari savršeno uklapaju u obje kategorije?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više