Napoleon nije znao da je, ali na suprotnoj strani, najbolji dio austrijske vojske bio također sastavljen od hrvatskih ratnika
Napoleon Buonaparte je tijekom svojeg vojničkog školovanja pokazao iznimne sposobnosti, pa se, iako rastom niži od drugih pogodovanih vojnih pitomaca, ipak uspio nametnuti kao vođa, i uspostaviti Francusko carstvo. Zavladao je velikim dijelom Italije, pa tako i Venezziom te dijelom hrvatskog obalnog područja. Nisu bili izvan područja njegove moći ni Split ni Dubrovnik, ali se Poljička kneževina žestoko i uspješno odupirala. Bila je uspostavljena teritorijalna tvorevina nazvana „Ilirske provincije“, s Ljubljanom kao glavnim gradom.
Nakon Napoleonova neuspjela pohoda na Rusiju popraćena velikim gubitcima u ljudstvu, došlo je do Velike bitke naroda kod Leipziga i Napoleonova potpuna poraza, pa njegova progonstva na otok Korziku. U Francuskoj je uspostavljeno stanje kakvo se obično uspostavlja u moćnoj državi nakon poraza protiv moćnih susjednih država. Prestaje postojanje Ilirskih provincija, čime i Ljubljana gubi slučajnošću stečeni status glavnoga grada. Progonstvo Napoleona na Korziku nije izazvalo u njemu kolebljivost glede razmišljanja o obnovi svoje moći, pa s tim u svezi i obnovi Francuske snage kao moćnog carstva. Uspio je uspostaviti novo carstvo, ali je stjecajem različitih okolnosti ipak na kraju bitke kod Waterloa bio poražen.
Napoleon je bio oduševljen sposobnostima hrvatskih ratnika. Zato je u Parizu u spomeničkoj Napoleonovoj ustanovi „Chez Invalides“, visoko postavljena spomen tabla s natpisom na francuskom jeziku, a čijim prijevodom na hrvatski jezik se jasno ističe: „U spomen hrvatskim pukovnijama, koje su pod francuskom zastavom pridonosile slavi francuske vojske“. Prigodom mojeg studijskog boravka u Belgiji kao stipendista „Organizacije Ujedinjenih Naroda“, moji belgijski prijatelji su me upozorili na sadržaj jednog priručnika, knjižice namijenjene turističkim posjetiteljima ondašnje države Jugoslavije, gdje je jasno izrečena Napoleonova tvrdnja: „Da sam u bitci kod Leipziga imao još jednu pukovniju Hrvata, pobijedio bih“. Autor knjižice je tu Napoleonovu izjavu popratio primjedbom: „Napoleon nije znao da je, ali na suprotnoj strani, najbolji dio austrijske vojske bio također sastavljen od hrvatskih ratnika“. Dakle, zabluda je Ljubljane, ako se zanosi mogućnostima da se može i smije superponirati onome što pripada Zagrebu i hrvatskom narodu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više