Hrvatski Fokus
Povijest

Vinko Foretić o urbanizmu Dubrovnika

A možda Dubrovnik nije ono što se čini da jest, možda bolje nije ni zaslužio?

 

Uglednoga povjesničara i poštenoga Hrvata Vinka Foretića (Korčula 1901.- Dubrovnik 1986.) koji se studiozno bavio temama iz hrvatske povijesti, osobito naše dubrovačke županije ne treba posebno predstavljati.

Splitski list “Novo Doba” od 17. travnja 1938. donosi njegov tekst “Stari dubrovački lazareti na Pločama”; mi ćemo citirati mudre zamjedbe našega velikana.

Autor ističe važne  sanitarne mjere i ustanove Dubrovačke Republike koja u tome prednjači u Europi, te zaključuje: “stoga je posve razumljiva odluka da učesnici internacionalnog kongresa historije medicine, koji će se održati mjeseca rujna ove godine u Zagrebu, posjete poslije toga Dubrovnik gdje će pregledati staru ljekarnu Male braće (franjevaca) iz 14. st. i održati komemoraciju poznatom dubrovačkom liječniku učenjaku 17./18. vijeka Đuru Baglivi(ju)…

Tko makar malo pozna historiju saniteta u Dubrovniku, zapitat će možda zašto da ne posjete i zgradu jedne velevažne sanitetske institucije – stare dubrovačke lazarete na Pločama. (Ploče su predio zapadno od zidina, op., T.T.)

Ta institucija više ne postoji, ali … ostala nam je njezina zgrada kao kulturno historijski spomenik prvog reda, kojem bi se i veliki narodi mogli ponositi, a nama bi zgodna prilika sada bila da ga pokažemo odličnom skupu stranih i domaćih učenjaka. No, nažalost nam nije moguće to pokazati jer su dubrovački lazareti danas prava pravcata Augijeva štala. (mitski Augija imao je 3.000 goveda, promislite koliko je nečisti Heraklo morao po zadatku počistiti, op., T.T.)”

Da stvar bude gora “postoji naime namjera da se lazareti koji su općinsko vlasništvo sruše i na njihovu mjestu izgradi moderni hotel. Nažalost današnji upravljači dubrovačke općine koji bi prvi morali biti podržavatelji starih kulturnih tradicija Dubrovnika skloni su tome.”

Foretić iznosi da je Dubrovnik imao dvije stare ljekarne iz 14. i 15. stoljeća, bolnice, osamice za gubavce, skloništa za nemoćne i stare, nahodište, javne “hambare” za opskrbu stanovništva žitom, zalagaonicu na humanitarnoj osnovi, fondove za miraz siromašnim djevojkama i otkup kršćanskoga roblja. Dubrovnik je imao sanitarne vlasti, liječnike za zarazne bolesti, i osamišta poput otočića Mrkane i Bobare te Danača u 15. st.; od 16. st. lazaret je na Lokrumu.

Uočivši da se i predmetima širi bolest Dubrovčani u 16. st. uvode karantenu i na trgovačku robu. U blizini istočnih vrata (Ploče) nalazio se Tabor gdje su dolazile karavane; prema Gelcichu  tu je već krajem 16. st. lazaret koji je izgrađen tek 1627.

Kuga je harala u okolnim krajevima i iza 17. i 18. st., dok se u Dubrovniku rijetko javlja.

“U doba Austrije služili su lazareti kao skladište vojske. Austrijska vojnička ruka ih je mnogo iskvarila. Da bismo shvatili žalosno stanje lazareta moramo spomenuti da se istočno tik do njih nalazi klaonica koja je na ovom mjestu prava nagrda za grad Dubrovnik.

Jednodušno je mišljenje svih Dubrovčana da tu nakazu treba odatle ukloniti.

Prisustvo klaonice u blizini lazareta učinilo je da su se i oni u očima jednog dijela građanstva tako reć kompromitirali. (nedavno je tu bio disko klub, a danas su koceptualni artisti op., T.T.)

Gradska općina naime unajmljuje lazarete mesarima za držanje stoke i sušenje koža, te kočijašima kao staje za konje. Jedan dio služi za stanovanje najbjednijih slojeva stanovništva.

Da se upotpuni slika neukusnosti i nereda općinska uprava je pred nekoliko godina dopustila gradnju neukusne drvene barake pred njihovim ulazom.

Iz klaonice i lazareta širi se po Pločama strašan zadah. Lazareti dovedeni krivnjom općinskih upravljača u ovakvo stanje postali su u Dubrovniku sinoninom nečistoće i neurednosti, te su mnogi skloni njihovom rušenju…

Lazareti su gledajući ih sa gradske luke jedna masivna i ne mnogo visoka zgrada u stilu tvrđavske arhitekture…”

Iako kompleks Lazaret smatra Foretić jednostavnim i ne osobito lijepim “ipak u kompleksu dubrovačke gradske luke s okolnim impozantnim utvrdama upravo odlično pristaje te sačinjava bitni i karakteristični dio tog jedinstvenog arhitektonskog sklopa.

…Ova izvana masivna građevina iznutra pokazuje čarobnu ljepotu svoje raznolikosti i praktične svrsishodnosti.”

Opisuje tri impozantna četverokutna stupa sa velikim kamenim kuglama na ulazu, niz malenih kućica za karantenu, ukusne okrugle portale (između svake druge kuće), sa pet ulaza i dvorišta.

U posljednjem dvorištu su se nalazili lijepi kameni skalini i veliki okrugli lukovi “koji nam čak pružaju dražesti samostanskih klaustara ili dvorišta vlasteoskih palača.”

Lukovi na jugu su tada bili zazidani; tu se raskuživala roba i kasnije krcala prema moru.

“Promatrajmo sada ovu rijetku luku. S južne strane uzdiže se veličanstvena tvrđava sv. Ivana, a od nje se prostiru niži gradski bedemi. Iznad bedema se ističe masivna crkva Gospe od Karmena i biskupov dvor. S istočne strane gradski zidovi se nastavljaju, a u pozadini ih nadvisuje grandiozna Gospina kupola i gradski zvonik od ura. Bedemi dalje postaju viši i produžuju se na sjevernoj strani…kompleksu gradskih zidina i kula pridružuje se divan sklop dominikanske crkve i samostana sa zvonikom. Eto nam dalje kamenog mosta koji veže Grad s njegovim predutvrđenjem  Revelinom.(koji je poput kombinacije sjekire i starinske pegle, op., T.T.)

Od njega vodi drugi most na Ploče, ali taj je zatrpan zemljom koju valja odstraniti (Bogu hvala odstranjena je, op., T.T.)”

“Istočno od jarka su konstruktivni zidovi tvrđavskoga karaktera iznad kojih su pred nekoliko decenija sagrađene neukusne novije kuće. (to treba ukloniti, čime bi se stvorio divan pogled, ali i mjesto za restoran op., T.T.) Zatim slijedi neukusni nametnik  – klaonica, koju treba ukloniti (uklonjena! op., T.T.), a napokon kao prirodni i lijepi završetak tog tvrđavnog kompleksa…lazareti.”

Sa hridovite obale Foretić, potomak graditelja i klesara korčulanskih se divi vizuri Dubrovnika upotpunjenoj Lazaretom, gordim Lovrjencem, uzvišenom Minčetom.

“U izgrađivanju ovog dijela Ploča, prostora naime između Revelina, starog Tabora i Lazareta mnogo se griješilo. (Eh, tek da vidiš nove gradnje čestiti doktore Vinko, od one harmonike ispod magistrale do zgrade koju narod zove Krematorij i Belvederea!)

“Najveća ljepota dubrovačka je u onom divnom i širokom i otvorenom vidiku na pučinu, Lokrum i Grad. Princip regulacionoga plana Ploča mora biti da se ne grade visoke zgrade s južne strane puta. Njihova visina ne smije sprječavati pogled.”

“Druga velika pogreška je bila gradnja velike zgrade gimnazije na mjestu staroga Tabora.”

Iako mu je estetski snošljiva po veličini i stilu tu nikako ne pristaje, jer je konkurencija zidinama.

Promet autima, autobusima i kolima tako je živ na Pločama da u velikoj mjeri smeta mirnoj nastavi u gimnaziji kaže Foretić, koji smatra prostor premalenim za gužvu.

Prema današnjem stanju to ej pak bilo labuđe jezero. Nažalost nije se poslušalo Foretića koji smatra ad ne treba uz obalu u blizini zidina dizati velike hotele, ruglo Belvedera i kocka Excelsiora su tu. Foretić piše:” za hotele ima na divnoj i prostranoj dubrovačkoj rivijeri izobilje krasnih i podesnih  mjesta. Baš velikom gradnjom hotela u neposrednoj blizini samoga Grada koči se napredak dubrovačke rivijere. Dubrovnik je već sada jedan od svjetskih centara turizma. Neka se širi u duljinu poput Nizze…od sv. Jakova do Cavtata je daljnja budućnost turističkog Dubrovnika, a o Lapadu i ne govorimo.”

“Protiv toga smo da se (Lazaret, op., T.T.) upotrebe za zimske bazene i zimsko gradsko kupalište… jer bi ih onda trebalo (iznutra) toliko adaptirati da se nikako ne bi mogla restaurirati i dovesti u prijašnje stanje lijepa arhitektura njihovih dvorišta s otvorenim arkadama. Međutim izvrsno bi mogli da posluže kao lapidarij dubrovačkog muzeja. Kameni spomenici velike historijske i umjetničke vrijednosti ovog muzeja smješteni su sada u vrlo nepodesnim i  tamnim prostorijama jedne gradske kule i čekaju bolje dane.”(kad će ti bolji dani?, op., T.T.)

“Uredimo lazarete tako da se … sada zazidani lukovi otvore, i evo nam idealnog mjesta za lapidarij. Za sada doduše zbirka kamenih spomenika dubrovačkog muzeja nije velika, ali Dubrovnik i okolica kriju nad zemljom i pod zemljom mnoštvo blaga koje ej izvrgnuto propasti ili leži još neotkriveno…”

Za sada preporuča Foretić barem Općina može otkazati najam lazareta mesarima i kočijašima, pa da naše Augijeve štale bez srama pokažemo odličnom skupu historičara medicine koji u rujnu 1938. posjećuju naš Grad. A možda Dubrovnik nije ono što se čini da jest, možda bolje nije ni zaslužio?

Teo Trostmann

Povezane objave

HRVATSKA BAŠTINA – Pustolovi i hohštapleri

HF

GRINTAVAC – Sperance i force u Dubrovniku 1937.

hrvatski-fokus

Sančevićeve dopune hrvatske povijesti

HF

Prije okončanja procesa, u dubrovačkoj je gimnaziji hitcima u leđa ubijen Stjepan Wollitz

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više