IN MEMORIAM – U ritmu šansone

Ostavi nas Arsen

 

 

Nekako pred jesen

U ritmu šansone

Ostavi nas Arsen

U znaku Persone.

Njegove su vječne note

Kroz riječi i stihove

Prekrivale ružne rabote.

Tjerale mnoge strahove.

Danima ga oplakuje,

Ne samo zemlja cijela,

Već i svuda drugdje

Štujući njegova djela.

Volio je Zagreb bijeli,

Zagorje, Šibenik i more.

Kroz svoj život cijeli

Sanjao je kolodvore.

Neimar i bard je bio.

Igrao se riječima.

U njemu se Nestor krio.

Odavao ga djelima.

Kad bio je mrzovoljan i ljut

Pjesnik, skladatelj i čovjek

Bježao je pod njenu skut

Našavši ljubav zauvijek.

Mi smo stalno bili njegovi.

On uvijek nije bio naš.

Mijenjali su se stjegovi.

Molio se očenaš.

Na kraju svih krajeva

S očima punim tuge

Prignuli su koljena

Poklonici Tuge i Buge.

Adio Amigo, govore ljudi.

Tješi nas tvoja muzika.

S velikanima  tamo budi.

Domovine si svoje dika.

 

Ankica Benček, Zagreb, 25. 8. 2015.