Velesila koja je odlučila srušiti Gadafijevu vladavinu u Libiji, trebala je računati i s posljedicama
Mađarski predsjednik vlade, Viktor Orbán, okupio je mađarske veleposlanice i savjetovao ih kako da po svijetu brane mađarske stavove glede najezde izbjeglica odnosno migranata s istoka.
Živimo u licemjernom svijetu, a u licemjerju smo u stogodišnjem zaostatku. Francuski ministar vanjskih poslova je kritizirao mađarsku ogradu dok u međuvremeu i sami dižu ograde. Oni se ne srame zbog toga. Ako jedna velesila odluči srušiti Gadafijevu vladavinu u Libiji, treba računati i s posljedicama, time da će Afrikanci krenuti put obala Europe. Amerika se pripremila za tu situaciju, s obzirom da je priopćila kako ne će prihvatiti imigrante, a ne će to činiti niti Australija i Izrael, svatko ima političku odluku i stav, jedino ih Europa nema. Nema europskoga plana.
Sadašnje europske ideje ne rješavaju situaciju nego samo njezine posljedice: to je sustav kvota kojim se pokušavaju riješiti posljedice toga da Europa nije sposobna zaštititi svoje granice. Mađarsko stajalište nije usmjereno protiv kvota, ne isključujem da će doći vrijeme da se o tome može razgovarati na fer način, no problem je u tempiranju. Prvo treba govoriti o prvom problemu, naime da možemo zaštititi svoje granice. Nijemci ne bi trebali trošiti novac za skrb o izbjeglicama, nego za države koje primaju izbjeglice.
Ima li država pravo izraziti da ne želi naglo promijeniti vlastiti etnički sastav – i to se pitanje treba postaviti, želimo doći i do te rasprave. Imamo svoj stav u tom pitanju, to je suvereno stajalište prema kojem svaki narod i država imaju pravo sami odlučiti o vlastitom razvoju. Stoga ne možemo iznositi mišljenje recimo o tomu smatra li Francuska prihvatljivim suživot s 8-10 postotnom muslimanskom zajednicom, i Nijemci donose takve odluke i te odluke ne smijemo kvalificirati. Povijesne prilike Mađarske su takve da živimo zajedno s nekoliko stotina tisuća Roma, to je zadanost o kojoj su neki ranije donijeli odluku. Drugi međutim nemaju pravo uplitati se u pitanje želi li Mađarska promijeniti sadašnje stanje ili ne želi. Na kraju rasprave, taj ćemo stav morati vrlo jasno zastupati.
U političkom smislu ne ćemo zauzeti antiislamistički stav, islam smatramo intelektualnom građevinom, ali mi ne živimo u tim civilizacijama, nego u kršćanskoj civilizaciji. Turska je naš prijatelj čak i ako govorimo kako ne želimo mnogoljudnu islamsku zajednicu u zemlji, a pronalazimo zajednički jezik i sa zaljevskim državama i Iranom. Nema nikakvih problema s muslimanskom zajednicom koja živi u Mađarskoj, s onima koji su u zemlju ušli poštujući pravila, pokrenuli poslove. Trgovac kebaba i mesar Arapin koji prodaje janjetinu stvorili su ozbiljnu egzistenciju koju poštujemo. Ali ne želimo da se omjeri drastično izmijene i nitko nema pravo nametati nam nešto drugo.
Država koja nema granice ili ih ne može zaštititi, zapravo i nije država. EU je ispravno odlučio kada je međusobne granice učinio nebitnima, ali unatoč tomu granice ipak postoje među državama, samo ih se u smislu schengenskog sporazuma ne kontrolira. Naša situacija se razlikuje utoliko da mi imamo i vanjsku granicu za čiju zaštitu smo se obvezali. Koja se država priključi schengenskom sporazumu, mora se obvezati na zaštitu vanjskih granica, to je obveza. Grčka bi u toj mjeri trebala čuvati granicu da izbjeglice uopće niti ne stignu do Mađarske i pitanje je zašto naš saveznik to ne čini, a to potkopava povjerenje u zakone EU-a. Ako bi Mađarska željela provesti schengenski sporazum i da se granicu može prelaziti samo na službenim graničnim prijelazima, to ne bi mogla ostvariti. Stoga gradimo ogradu, bolje rečeno sustav s bodljikavim žicama i običnom ogradom. Elementarni interes svakoga, i Austrijanaca i Nijemaca je da mi ne postanemo Grčka, da uspješno provodimo kontrolu granice. Što se s ljudske strane može, to i treba učiniti, stoga plaćamo naše policijske snage.
Ipak je riječ o milijunima ljudi na cesti koji dolaze iz ratnih zona, koji su prošli više tisuća kilometara, stoga treba raščistiti pitanje moralne odgovornosti. U politici nije bitna namjera nego rezultat, postoji odgovornost za rezultat. Onaj tko želi sustav kvota, neovisno o namjeri čini strašnu stvar, izbjeglice će iz toga naime iščitati da mogu ulaziti slobodno i da će ih se negdje već smjestiti, a to će protumačiti kao poziv. Stoga je važno osvijestiti: „nemojte dolaziti!“, ja to tražim od onih koji bi preko Mađarske htjeli ući u Europu. Mi Mađari ne možemo preuzeti odgovornost ako vas proguta more, ne riskirajte živote svoje djece. Izbjeglice više ne trče za svoje živote, ne žele izbjeglički status nego status izbjeglice u Njemačkoj, oni sebi žele njemački život. To nema nikakve veze s izbjeglicama koji bježe kako bi spasili goli život. To nije problem, no iz tog razloga mi ih ne možemo smatrati izbjeglicama nego imigrantima. Stoga moja poruka izbjeglicama-migrantima: ako si uspio pobjeći, spasio si život, radije ostani u Turskoj, a ako želiš imigrirati, postoje pravila za to, možeš podnijeti zahtjev i na mađarskom veleposlanstvu i mi ćemo po istom postupiti i odlučiti.
Hoćemo li na noge izbjeglica staviti detektor za praćenje i odlučivati umjesto njih gdje da se nastane? Ima li čovjeka koji je o tomu dublje razmislio? Mišljenja sam kako je Mađarska postala crna ovca, dok svi ostali žele ići za Njemačkom koja predvodi stado. Ne smijemo držati lekcije, trebamo biti prijateljski raspoloženi i fleksibilni, ali ne smijemo popustiti ni pedalj od svojih argumenata. Ilegalni prelazak granice nije prekršaj, a krijumčarenje ljudi je teško kazneno djelo – od 15. rujna su to nova pravila. Kako bi se svi pripremili za to, u Srbiji dijelimo letke i vodimo kampanju kako bismo svima dali do znanja da ne dolazi. Želimo to jasno dati do znanja i krijumčarima ljudi.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. PrihvatiPogledaj više...