Središnja Bosna opominje

Opasan priljev muslimana u Europu

Slike muslimanskih imigranata koje viđamo ovo ljeto 2015-e na granicama europskih zemalja, u koje ne više mirnim putem kao ljudi koji traže pomoć i sigurnost, već silom i prijetnjama, rušenjem i kaosom, navaljuju i upadaju, pomalo zastrašuju domaćine kojima nenajavljeno dolaze. Svakim novim danom, i novim tisućama mladi migranata sposobni za obranu ostavljene domovine, i ognjišta, koja su vjerojatno nekome ostavili na čuvanje, slika je strašnija, a iza njih pustoš veća.

Nisu to, stoga, više slike imigranata, već slike ratnika, kakve se viđale, i viđaju u ratnim pohodima agresora i okupatora. Već na samim granicama zemalja u koje marširaju ne drže do zakona i reda, normi ponašanja i kulture, o vjeri da i ne govorimo, domaćina, već gotovo nasilnički nameću svoj mentalitet života, kulturu ponašanja i vjeru ispovijedanja. Nisu više rijetke slike tih vjerskih imigranata  da se vide kada uđu u neku europsku zemlju da liježu na cestu i zemlju te klanjaju. Ne šalju li time poruku, i znak, šta će tražiti u budućnosti u zemlji koja ih prima i zbrinjava, i kakva će vjerska slika zemlje domaćina biti u kratkom vremenu. Dodatni je to razlog večeg, opravdanog, straha Europe i Europljana, jer bujice tih mladi ljudi nose sa sobom svega i svaćega, kao i svaka bujica koja poplavi neke prostore.

Iz ti njihovih, gotovo nasilničkih ponašanja, iz kojih se iscrtavaju vrlo opasne namjere izmjene, i promjene, vjerske slike Starog kontinenta, da se zaključiti kako su to vrlo dobro isplanirani i plaćeni pohodi na Europu. Nije zabilježeno ni u največim svjetskim ratovima tolika „izdaja“ i „veleizdaja“ doma i domovine od mladi, za rat sposobni, kao što je to sa ovim imigrantskim pohodom na Europu. Kako vjerovati da ovako mladi ljudi tako lako ostavljaju domovinu. To se ne može vjerovati, već se puno jače vjeruje da su ih ostavili zbrinute, vjerski čiste bez traga i znaka kršćana i kršćanstva. Je su li umorni od rata u kojem je istrgnut svaki znak kršćana i kršćanstva u zemljama iz kojih dolaze, da li mnogi od njih planiraju to svoje ratno iskustvo vjerskog čišćenja kršćana prenijeti i pokazati u Europi. Pitanja su to na koja sami ne će odgovoriti, a Europa to ne može, budući da ih prima bez ikakve kontrole i provjere, gdje su bili, protiv i za koga su ratovali, i zbog ćega uistinu dolaze. 

I tvrtke kada primaju nove radnike prave kontrole, i provjeravaju njihovu prošlost, a ovdje države Europe ih ne će, iz njima poznatih razloga. To još više navlači sumnju da europski političari surađuju sa centrima iz kojih se emigranti šalju. Ili možda ne smiju vršiti kontrole zbog neki izvikani, a u stvari neživljenih ljudski prava i sloboda većine, u kojima se našao suvremeni Europljanin. Upravo nekontrolirani i nićim provjereni ulazak muslimanskih emigranata najgrublje je kršenje ljudski prava i vjerski sloboda većine, od strane manjine u zemljama u koje ulaze. Ovoliki priljev imigranata nije li znak njihove suradnje, i onih koji ih primaju bez ikakvih kontrola i provjera  sa isilovcima kako bi ti teroristi što lakše, i bez ikakva otpora širili svoju genocidnu državu.

Kako bi se shvatila sva opasnost neograničenog i ničim kontroliranog priljeva izbjeglica, emigranata i vidjele posljedice tog emigrantskog osvajanja teritorija, dovoljno je vidjeti današnju, iz temelja izmijenjenu vjersku, kulturnu i nacionalnu sliku Bosne i Hercegovine. Naime, tijekom srpske agresije na muslimanske prostore u Bosni i Hercegovini, kada su također svi mladi za obranu doma sposobni Muslimani tih područja, kao i ovih danas iz islamskih zemalja, napuštali svoje kuće i teritorij, ogroman broj tih ratnika slio se u Srednju Bosnu, Lašvansku dolinu.

Poticaj za to masovno izbjeglištvo davao im je i njihov predsjednik Alija Izetbegović riječima „svaka osvojena hrvatska kuća, vaša je kuća“. Nakon što se izmijenio nacionalni i vjerski odnos snaga u toj beha kotlini, u korist Muslimana, počeli su zveckati oružjem, i dovoditi mudžahedine, te prijetiti riječima „za rat protiv Srba nismo bili spremni, ali jesmo za rat protiv Hrvata“. I zaista su bili spremni. Pokazali su to u krvavom procesu etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata katolika. Sada daleko brojniji, za zločine obučeni od islamskih džihad ratnika, sa istih prostora sa kojih danas dolaze u Europu, isilovski udaraju nož u leđa Hrvatima.

Muslimanska agresija je krenula sa svom žestinom i brutalnostima, kakve sada svijet gleda u isilovskom procesu genocida nad kršćanima Bliskog istoka. Prvo, kao „nenaoružani“, granatiraju, ruše i oskvrnjuju vjerske objekte Hrvata katolika, što unosi još veći strah kod, puno malobrojnijeg i sada slabije, hrvatske žrtve. Grade konclogor u Gluhoj Bukovici, i prvi zatvorenici, prve žrtve su svećenici i časne sestre, u tom muslimanskom Auschwitzu za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ubijaju  fratre, crkve i samostane pretvaraju u komandne centre zločinačke islamske vjerske Armije BiH. Zatvaraju sve puteve izlaska Hrvata, i ulaska bilo kakve pomoći, u taj pakao kojeg su stvorile muslimanske izbjeglice. Hrvatima se na najbestijalniji mogući način plaća to što su domaćinski, dobrosusjedski, humani, i ljudski prihvatili muslimanske izbjeglice. U veoma kratkom  periodu muslimanske izbjeglice, i islamski pridošli emigranti, džihad ratnici, progonima i ubijanjima u potpunosti mijenjaju vjersku,  nacionalnu, i kulturnu  sliku Srednje Bosne.

Iz te kolijevke hrvatstva i katoličanstva, branjeno i obranjivano pola tisućljeća od prisilne islamizacije što je  provodio osmanlijski okupator, gotovo je nestalo svakog njihova traga. Korijen su mu istrgle muslimanske izbjeglice, i islamski emigranti, kao hvala za ljudski, kulturni i humani prihvat i spas od srpskog zločina. Čeka li to i Europu u nekoj bližoj budućnosti. Po ovom beha primjeru moglo bi se reći da. Potvrđuju to i slike nasilja i kaosa što ih emigranti slikaju na granicama zemalja u koje dolaze. Vrijeme je stoga da europski političari, a iz Europe su kretali, i u Europi su se vodili i europski i svjetski ratovi, emigrantsku bujicu nazovu pravim imenom. Bio bi to i početak neke, s pravom, obrambene politike prema opasnosti koja dolazi, i koju pripremaju emigranti na europskom tlu. Može li se Europa pretvoriti u neki svoj Bliski istok, sa svim strahotama koje dolaze sa tih terena, opravdani je strah  svakog Europljanina.

Europski političari nemaju pravo, to im narod ni jedne zemlje nije dao, ušutkati svoju nacionalnu većinu, da bi dolazeća, sad manjina, bila glasnija, pa čak i vladajuća. To nikako nije obrana ljudski prava i vjerskih sloboda. Ne mogu se kršiti te vrjednote  prema svome narodu, prema većini, da bi, sada još, emigrantska manjina  koristila ih u izobilju, pa čak i zloupotrebljavala. Ne mogu selektivizmom ljudski prava i vjerski sloboda prisilno mijenjati europski identitet. Središnja Bosna tragičan je primjer izbjegličkog vala Muslimana, u kojoj je izmijenjena nacionalna i vjerska slika tih područja, i gotovo nestalo onih, Hrvata katolika, koji su primili i ugostili muslimanske  izbjeglice. Središnja Bosna opominje, ne će se moći kazati, nismo znali. Ne znamo, a ne ćemo nikada ni znati, da li je i jedan od tih emigranata spasio i zaštitio život kršćana u susjedstvu, ili koliko ih je poubijao i protjerao sa njihovih ognjišta. Stoga je potrebno sve mlade emigrante sposobne za obranu domovine vratiti, a njihove roditelje, žene i djecu primiti, te kad rat stane vratiti ih u zemlje iz koji su došli.

Da je ovo vrlo opasan plan radikalnih islamskih zemalja potvrđuju obećanja vođa Saudijske Arabije, Kuvajta i Emirata, kako su oni spremni istog momenta izgraditi 300 džamija u Njemačkoj. Ko ima pravo, tko smije šutiti na ovu islamizaciju koja prijeti miru i sigurnosti u Europi. Ako su navedene islamske zemlje spremne izgraditi 300 džamija u Njemačkoj, nije li bolje taj novac uložiti u prihvatne centre za te imigrante, negdje u blizini njihova doma i domovine  kako bi se jednog dana brže vratili po završetku sukoba. Vrlo je dobro razrađen taj plan mirnodopske izmjene vjerske, kulturne, i civilizacijske slike Europe. U taj posao, vrlo opasnih namjera, uključio se i jedan muslimanski miljarder tražeći od Italije i Grčke da kupi otoke za svoje emigrante.

Neke hodže iz islamskih zemalja poručuju imigrantima, kako se čita na nekim portalima, „samo idite i okupirajte zapadne kršćanske zemlje“. Sve su to vrlo opasni znaci budućnosti koja dolazi. I dok, već sada, milijunska brojka muslimanskih emigranata nadire u Europu, nije li vrijeme barem ovog momenta  se upitati, što je s kršćanima sa tih prostora. Gdje su nestali, i zbog ćega im je istrgnut korijen na tim teritorijima. U ime ljudski prava i sloboda, nitko ne smije pitati, kao što se ne smije pitati zašto su muslimanske izbjeglice protjerale više od 250 tisuća Hrvata iz Bosne, napose iz Lašvanske doline. I stoga Središnja Bosna opominje. A Bosna je opominjala Europu i onda kada su je pogazile Osmanlije, i prislinom islamizacijom iz temelja joj promijenila vjersku sliku. Šutila je i onda, kao što je šutila na muslimanski progon Hrvata katolika u vrijeme etničkog čišćenja Lašvanske doline. Šuti na  taj krvavi proces etničkog čišćenja Hrvata u Lašvanskoj dolini koji traje  i danas na način muslimanske zabrane povratka prognani i izbjegli, i ubijanjem oni Hrvata koji imaju hrabrosti da se vrate.

No, kao i svaka dosadašnja upozorenja da se traži neki drugi način zbrinjavanja imigranata, i ukazivanje na opasnosti koje dolaze, i ovo će pisanje biti ocijenjeno „govorom mržnje“. A upravo oni koji to govore je, zapravo, najveći govor mržnje, jer to u većini slučajeva  govore trgovci sudbinama tih nesretanika, i oni koji na njihovo tragediji politički profitiraju. Znači li to da je svaka mirnodopska obrana govor mržnje, a prisilno mijenjanje slike Europe u cjelini, govor o ljudskim pravima i vjerskim slobodama. Pred čime su nestali kršćani u islamskim zemljama, pred govorom mržnje, ili pred mačem islamista. Zbog svega toga potreban je jedan globalni svjetski dijalog između kršćanstva i islama, između kršćana i muslimana, koji bi bio temelj mira, snošljivosti, tolerancije i suživota u razlikama.

Vinko Đotlo