Codex moralis croaticum

Knjiga koju bi trebali pročitati vjernici i nevjernici, domoljubi i (anti)fašisti…

 

 

Motto: Samo srce puno ljubavi za našu Hrvatsku, mogu je izvesti na Božji put, na put blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti

 

Kako je 24. rujna 2015. u 19 h u dvorani Vijenca, Kaptol 29 a u Zagrebu, zakazana promocija knjige – Codex moralis croaticum, dajem svoj kratki osvrt na to kapitalno djelo hrvatske književnosti i političke misli. Netom sam dobio knjigu Codex moralis croaticum od gospodina Mile Prpe, autora teksta i voditelja projekta, napisao sam kratki osvrt, u kojem sam iznio prve dojmove, a ne kritički osvrt, gdje sam među ostalim napisao: Imamo što svijet nema – Hrvatsku nacionalnu i duhovnu bibliju. Osvrt je bio objavljen u brojnim hrvatskim medijima u prvom tjednu lipnja 2015.

Čitajući knjigu Codex moralis croaticum zamijetio sam kako je svaka stranica precizno uravnotežena sa činjenicama povijesne istine i s duhovnim  osmišljenjima. Misli su protkane žarkom ljubavlju za domovinom, za  hrvatskim narodom i ljudskom dobrotom općenito. Što nam svjedoči da je nadahnuće Svetog Duha pomoglo autoru usredotočeno razmišljati, analizirati i sintetizirati povijesne istine s kojim ukazuje hrvatskom narodu na očite zablude jer su: ''Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990.) stvorilo, osim velikog teritorijalnog oskrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperietnu budućnost…'', riječi su u Proslovu.

 

Sadržaj knjige (na 259 stranica) uokviren je u 190 poglavalja i svako je poglavlje utkano u cijelovititost studija, a može se također kao kanon održati samo za sebe. S isto takvom lakoćom u knjizi je oblikovana duhovnost u zbir s 189 gnoma (kako ih autor naziva – misaonih krijesnica) s čim je autor još znatnije obogatio sadržaj, kao što su apostoli osnažili Bibliju sa svojim poslanicama.

 

Učimo svoju djecu domoljublju

 

Narodna  izreka glasi – da se nitko nije sa znanjem rodio. ''Uči se igra, uče se slova, uči se čitati i pisati, uči se profesija, uči se vjera, uči se sve na svakom mogućem planu, pa je potrebno našu djecu učiti i domoljublju, onom zdravom domoljublju koje nije ni šovizam, ni ekstremni nacionalizam, već samo želja za stvaranje dobrobiti svom vlastitom narodu.'' Autor u istom dahu nastavlja dalje: ''U svakom odgoju , preduvjet njegova uspjeha je i učenje kako nije dobro mrziti. Što znači da ljubav prema svome narodu i državi nije istovremeno i mržnja naspram drugih naroda ili njihovih nacionalnih manjina u svojoj domovini. Postoje narodi koji ne mrze svoje susjedne narode ali ipak kad im se pruži prilika pokušavaju se domaći njihove imovine ili teritorija. Ali postoje i narodi koji druge narode mentalno mrze, takvi će i svako domoljublje u drugim narodima proglašavati za fašizam i sl. Hrvatska se suočava i s takvim stanjem.'' (str. 120.).

 

Na najjednostavniji način autor je podsjetio na posljedice kojih se ni danas ne možemo osloboditi, jer našu se djecu ne uči u školama o onom zdravom domoljublju nego ih se hrane (anti)fašizmom i mržnjom nacionalne samobitnosti, a posljedično tome mržnja se izražava i na susjede i njihove nacinalne manjine u Hrvatskoj, posebice na Istočne susjede. ''Narod koji ne proučava svoju povijest ne zna ni upravljati svojom budućnosti. Narod koji lažira ili prešućuje svoju povijest nije dostojan imati ni budućnost'' (str. 121.).

 

Hrvatska i njezina nezavisnost

 

Autor je unio novu pojavnost u povijesnom pristupu pojašnjavanja činjnica. Naime, rasčlamba pojedinih poglavlja (tema) su sveobuhvaten u ono što je najbitnije, ili što je bitno za sveukupnost bibliofilskog izdanja. U knjizi ''Blaženi Alozije Stepinac i Hrvatska država'' šitajući tu knjigu autor Condexa se ne može oteti dojmu – u kolikoj je mjeri bio surav napad  na svaku ideju hrvatske državotvornosti tijekom dvadesetog stoljeća. ''Taj napad je bio i izvana i iznutra, s boka – sdesna i slijeva, od Banovine Hrvatske pa sve do današnje Republike Hrvatske. Ne mogu se oteti dojmu u kojoj mjeri je bilo nejedinstvo unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, pa ne samo nejedinstvo već i pravo međusobno neprijteljstvo, sve usmjereno u pravcu da se onemogući bilo kakav oblik nezavisnosti, pa i one najmanje nekakve autonomije Hrvatske unutar Jugoslavije… Bitka za nezavisnost nije završena, ona će trajati dovijeka, jer će se pretvoriti u bitku za obranu hrvatske slobode. Nikad ne će biti vrijeme da nemamo na svojim granicama ili u blizini Hrvatske one koji stalno razmišljaju i čekaju da ugrabe naš teritorij ili da cijeli hrvatski narod pokore.'' (str. 182.).

Ima li išta u gore navedenom da nije prava istina? Naši susjed ne daju ni da Sveti otac proglasi braženog Alojzije Stepinca svetim, jer je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''osjetio bilo svog naroda'', zbog čega je bio progonjen i suđen. Klasne  neprijatelje, progonitelje mučenika vjere Isusa Krista nikad se u povijesti Katoličke crkve  nije pitalo za suglasje zlostavljača o proglašenju žrtve (mučenika) – svecem. No, u slučaju blaženog Stepinca, Vatikan je pozvao Srpsku pravoslavnu crkvu i državne vlasti u Srbiji da iznesu svoj sud, odnosno – izreknu još jednu presudu o Stepincu!

 

Codex moralis croatiumje svojevrsna i jedina knjiga uz Bibliju, koju bi trebali pročitati vjernici i nevjernici, domoljubi i (ant)fašisti, srpska (č)etnička manjina u RH, vlastodršci u Srbiji, te da konačno shvate da nema slobode dok svi ljudi nisu slobodni. ''Sloboda ljudi je i glas Božje mudrosti, ona je povjetarac koji dobrotom miluje lice sužnja, ona je zlatna zora, miraj duše i jutro nade.'' (str. 183.) Ovo su mudre riječi u ovoj zlatnoj hrvatskoj nacionalnoj i duhovnoj – ''bibliji''! Na kraju što reći o stvaralaštvu akademika, umjetnika, pravnika, pjesnika, slikara, filkozofa i autora Codex moralis croatium da već nije rečeno? Upravo zbog bogatog reportuara viševrsnog stvaralaštva, Mile Prpa je nominiran i za Nobelovu nagradu. Čestitamo!

 

PS: Prije nekoliko dana, putem E-maila pošte, dobio sam od budućeg nobelovca sva njegova sabrana djela pripremljena za tisak – Abroretum Poeticum – enciklopedinsko izdanje: (sva njegova sabrana djela osim Cidexa) 30 naslova složeno na 874 stranice. Knjiga se u tehničkom smislu dojimlje kao prava biblija, sve je nabijeno tekstovima, stihovima, misaonim krijesnicama, psalmama i sl.

U zaključku, ne mogu ništa svrshodnije sročiti o hrvatskom umnom genijalcu  od ovog –  kako se je on zahvalio Tvorcu:

                                               ''Bivamo poslani u našem poslanju,

                                               U tvar dati, u ozračje tvorbe, potom

                                               da i mi budemo tkalci u tom tkanju,

                                               da tvorimo – Tvorac nas gostio životom!''  

                                               (M. Prpa – POČELO POČETKA)

 

Rudi Tomić, Toronto