“Život sv. Franje” iz pera sv. Bonaventure

Crkveni naučitelj i biskup sveti Bonaventura iz Bagnoregija

U izdanju Verbuma objavljen je jedan od najpoznatijih životopisa sv. Franje Asiškoga, jednoga od najomiljenijih svetaca svih vremena, autora sv. Bonaventure. Njegova je vrijednost u tome što ga je napisao čovjek koji je isto osjećao i proživljavao što i serafski otac sv. Franjo. Čuvši da piše životopis svetog Franje Asiškog (Legenda maior seu Vita), remek-djelo srednjovjekovne hagiografije, sv. Toma Akvinski je uzviknuo: „Pustimo da jedan svetac piše o drugome!“

Stoga se uz Život svetoga Franje u ovoj knjizi nalazi i opsežna biografija sv. Bonaventure koju je sastavio prevoditelj o. Damjan Damjanović i u kojoj je čitatelju približio život, misao i osobnost toga velikog čovjeka. Crkveni naučitelj i biskup sveti Bonaventura iz Bagnoregija, talijanskog gradića u Laciju, živio je u XIII. st., a svojim nastojanjima, kontemplativnim životom i velikom teološkom izobraženošću, iznimno je pridonio ostvarenju sklada između vjere i kulture toga vremena. Po načinu života blizak svetom Franji Asiškom, čijemu je redu i pripadao, a po intelektualnoj veličini svome suvremeniku svetom Tomi Akvinskom, bio je istovremeno znak istinske svetosti i mističnosti i znak teološke dubine i intelekta, odnosno pomirba između srca i razuma, a kao takav putokaz za svaki procvat Crkve toga i svakog budućeg vremena.

Sv. Franjo je našao u Bonaventuri svoga teologa, koji je tradicionalnom augustinizmu dao poseban oblik. Bonaventurina je nauka pretežno augustinska, a u središtu se ove nauke nalazi ideal sv. Franje, koji je oživljuje, kao što se u središtu tijela nalazi srce, koje je pokretač svega. To se posebno očituje u metodi, koju sv. Bonaventura provodi u svojoj teodiceji, kozmologiji, psihologiji i etici. Kakva slika sv. Franje izlazi iz srca i iz pera njegova odanog sina i nasljednika sv. Bonaventure? Bitna točka je ova: Franjo je alter Christus, čovjek koji je strastveno tražio Krista. U ljubavi koja potiče na nasljedovanje, on se iznutra Njemu suobličavao. Bonaventura je ukazivao na taj živi ideal svim Franjinim sljedbenicima. Taj ideal, koji vrijedi za svakog kršćanina, jučer, danas i uvijek, Ivan Pavao II. je označio kao program za Crkvu u trećem tisućljeću. Taj program, napisao je u pismu „Novo millennio ineunte“. 

Što je pokretalo ovoga velikana, otkuda je crpio snagu, ustrajnost i pouzdanje? S iznimnom pažnjom za točnost i detalje, ali nadasve književnom ljepotom, o tomu progovara ovo djelo koje uvijek iznova oduševljava čitatelje svih generacija. Napisan na temelju izvještaja Franjine subraće i službenih zapisa o čudima koja su se dogodila po njegovu zagovoru, ovaj životopis pruža temeljit i vjerodostojan uvid u vrijeme, mjesto i događaje Franjina života, ali i u samu njegovu osobnost.

O značenju i vrijednosti tog djela govori nam i činjenica da je Generalni kapitul male braće godine 1263., okupivši se u Pisi, prepoznao u životopisu sv. Bonaventure najvjerniji portret Utemeljitelja te je taj životopis postao službenom svečevom biografijom. Taj životopis Longpre naziva 'književnim remek- djelom srednjovjekovne hagiografije'. Bonaventura je autor brojnih djela, među njima filozofske, teološke i mističke rasprave Put duše k Bogu (Itinerarium mentis in Deum), o tome kako se čovjek preko šest stepenica uzdiže do Boga, sve do mira prave kontemplacije. Bonaventurin suvremenik, njemu posve kongenijalan, sv. Toma Akvinski upitao ga je odakle mu tolika mudrost. Bonaventura mu je među knjigama iza zastora pokazao raspelo i rekao: „Ovo je moja mudrost“!

Nives Matijević