Hrvatski Fokus
Religija

Sprega športa i vjere

Održan 23. međunarodni znanstveni simpozij Vjera i šport

 
 
U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu upriličen je, 19. i 20. listopada u velikoj dvorani Fakulteta, 23. međunarodni teološki simpozij, na temu „Vjera i sport“.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/usain-bolt.jpg
„Želimo i ove godine ostaviti trag u vremenu i u spoznajama koji našoj okolini mogu pridonijeti općem dobru, dijalogu Crkve u sebi, među vjernicima i onima koji to nisu, boljem razumijevanju i kvalitetnijem suživotu svih ljudi dobre volje. Vjera i sport u susretu – na prvi se pogled čini da je u našem vremenu došlo ne samo do susreta, nego do zamjena uloga vjere i sporta. Sport se afirmirao kao totalno iskustvo, koje zaslužuje apsolutno prvenstvo, ne samo u medijima, općem mnijenju, nego zaslužuje svoje simbole, rituale, svećenike, idole i svoje vjernike. Sličnosti između religije i sporta sežu u davninu. Sport je otpočetka bio stavljen na kušnju da se događa ne tek kao profana zabava, nego kao sakralni čin. Naime, začetak je sporta u igri, a u igri i religija pronalazi svoja vrela. Stoga, sport i religija susreću se otpočetka, njihov je povijesni hod zacijelo različit, ali oboje u sebi nose tragove minulog svijeta iz kojeg su poniknuli“, kazao je prodekan izv. prof. Ivica Žižić. „Prije svega vjera je pozvana da taj suodnos naglasi i da ga na svoj način još više oživi, no i sport želi vidjeti čovjeka u tom cjelovitom suodnosu pa zaista vrijedi izreka „Mens sana in corpore sano“, kazao je mons. Marin Barišić zaključivši da je sport važna dimenzija u životu čovjeka.
 
Nadahnjujući se na gledištu pape Franje prema kojem je sport metafora života, postavlja se pitanje: koji su odnosi između vjere i sporta? Postoje li područja i ograničenja toj sinergiji? Sport može biti ključan za odgoj, jer omogućuje onome tko ga prakticira, osobito mladima, ali ne samo mladima, da se otvore događaju života, da kušaju prijeći granice, susrećući se s protivnikom na istoj razini, dajući više od sebe, otvarajući se, na neki način, onostranome. Sport ima moć poučavanja u pozitivnim vrijednostima; on obogaćuje življenje. Svaki od nas koji igramo, poučavamo, organiziramo i podupiremo sport, može se preobraziti preko sporta kao i da preobrazuje druge putem sporta. No postoje li preduvjeti da se to ostvari? Jesu li nužna načela na kojima se valja nadahnjivati? Može li vjera osvjetlati sport? I koji su odrazi na području odgoja? O tim pitanjima prigode za razmišljanje i svjedočenje ne manjkaju: sport je 'askesis', asketsko iskustvo, odnosno, djelovanje preobrazbe tijela i duha; sport je 'paideia', odnosno, opći odgoj; sport je put odgoja koji se ne temelji na uvođenju, nego na 'e-ducere', izvlačenju onoga što u osobi postoji; sport je natjecanje u kojem 'cum petere' znači zajedničko traganje za ciljem.
 
Na temu „Sjetimo se da smo igračke, šport u teološkoj perspektivi“ izlagao je prof. dr. sc. Lincoln Harvey (St Mellitus College, London, Ujedinjeno Kraljevstvo) u svome je predavanju govorio o stvaranju ni iz čega, o ne postajanju potrebe za smislenim stvorenjem, o sportu kao nepotrebnoj ali smislenoj aktivnosti. Zaključio je kako sport nalikuje bogoštovlju ali nije bogoštovni čin, protivno važećim strujanjima u teologiji sporta, a u skladu s povijesti crkvenoga učenja u njezinoj kritici prema poganskim utjecajima. To je, naprotiv, autoreferentni čin izdvojen od doksološke prakse. Naravno, srodnost je očita jer oboje izražavaju tko smo. No sport, da tako kažemo, nije usmjeren k zajedništvu s Bogom. To je drukčija komemoracija od one koju vršimo u euharistiji. To je drukčije prisjećanje od spomen-čina euharistijske molitve. Ovdje, dalje, nema transsupstancijacije – ili 'transcendencije' – jer se jednostavno suočavamo s dinamičnom tvarnošću onoga tko smo u samodostatnom činu. Dr. Harvey zaključuje da kršćanin mora razumijevati sport. On je liturgijsko slavlje naše kontingencije, tjelesni ritual koji ukazuje na naše mukotrpno putovanje podsjećajući nas na naše ne-ozbiljno podrijetlo kao igračaka koje su pozvane da se klanjaju Bogu.
 
Priroda veze između sporta i igre predmet je brojnih rasprava. Teorije se kreću od tvrdnje da je svaki sport igra (dok svaka igra nije šport), pa do stavova koji dokidaju svaku vezu između modernog sporta i igre. Na temu „Šport, igra, svrhovitost“ doc. dr. sc. Ivana Zagorac i Matija Mato Škerbić, (Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) razmatrali su elemente igre koji izazivaju ponajviše prijepora u kontekstu športa: njezinu samosvrhovitost, odvojenost od 'stvarnog  života', neozbiljnost i potrebu za fantazijom. U drugome dijelu rada usmjerili ćemo su se na koncepciju 'duh igre' te je usporedili s podjednako fluidnom koncepcijom 'duha sporta'. Ono što motivira ovaj rad jest uvid da i igra i sport, oba naizgled prozaična i u sebi zatvorena fenomena, polaze od pretpostavke vlastite svrhovitosti. Štoviše, ponešto hrabrija tvrdnja mogla bi ustanoviti da upravo uvid u samosvrhovitost obaju fenomena može imati pozitivne implikacije u potrazi za smislom i u širem kontekstu.
 
Zbog vrlo važne uloge koju ima u životu mnogih pojedinaca vjera u nekoliko posljednjih godina postaje sve češće predmetom istraživanja, kako u općoj populaciji tako i u kliničkom okružju. U društvenim istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja ili kao intrinzična religioznost. Doc. dr. sc. Boris Milavić (Kineziološki fakultet, Sveučilište u Splitu), u radu „Vjera u istraživanju mladih“ prikazuje najčešće korištene mjere vjere rabljene u istraživanjima, poput Upitnika snage religijske vjere sv. Klara (Plante i Boccaccini, 1997.) i Religijskog indeksa sveučilišta Duke (Koenig i Büssing, 2010.). Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih društava u kojima su nastali, ti su upitnici najčešće konstruirani za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati i različitim denominacijama unutar jedne religije, i različitim religijama.
 
Prvog dana simpozija, upriličeno je predstavljanje zbornika radova 22. međunarodnoga znanstvenog simpozija „Vjera u medijima – mediji u vjeri“ o kojem su govorili prof. dr. sc. Mladen Parlov i dr. sc. Jure Strujić.
 

Nives Matijević

Povezane objave

SOLUS CATHOLICUS – Đavao kao metafizički “jadničak”

HF

Festival sakralne umjetnosti

HF

Armenski rod Lazarevih u Rusiji

HF

Slavlje u Kaštel Sućurcu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više