I budi s nama

Na Golgoti se bliži zadnja ura

 

 

U mašti gledam, kad su sudili Ti

I riječ Božansku blasfemijom zvali,

Možda i nisu sve prosudbe znali

I što će sve se na Golgoti zbiti.

Križ je pretežak, koraci se lome,

Noga za nogom umorno tetura,

Na Golgoti se bliži zadnja ura:

Ja nemoć vidim u pogledu Tvome.

 

Stojim sa strane, promatram Ti lice,

U duši slomljen motrim Ti grimase,

Besćutnost slutim razbješnjele mase

I gledam kako s križem padaš nice.

 

…Iznemogle Ti na križ kuju ruke,

Prepuni mržnje, u grohotnu smijehu,

Okrutna srca, ogrezla u grijehu,

Ne mareći za zadane Ti muke.

 

Gledam sa zebnjom kako križ se diže

I sveto Tijelo umito u krvi,

izmrcvareno poput divlje strvi

I znam, da ura primiče se bliže.

 

Dva razbojnika raspeta na straini,

Jedan Te vrijeđa, a drugi se kaje,

Potišten slušam Tvoje uzdisaje

I, Eli, Eli, Lama Azavtani!

 

I zapitah se: ’’Gdje sam do sad bio?

Na kojoj strain život mi je tek'o?

Je l' možda s masom, od Tebe daleko,

Il' bojazno sam od Tebe se krio?

 

-Sve svršeno je, zadnje bijehu riječi.

U oblacima munja nebo strese.

U smrtnoj stravi svi razbježaše se;

Osjetih kamen, gdje pokajnik kleči.

 

Na bezbroj puta uzdis’o sam s Tobom:

„Oh, Eli, Eli, Lama Azavtani’’!

Ne znajuć da si Ti na mojoj strain

I da se slava tek postiže grobom.

 

Sad znam,kad zlobnost pakla na nas kreće

I svaki spomen zamesti nam želi,

Da u Tvom njedru ROD mi se veseli

Jer Ti si štit nam, kojeg slomit ne će.

 

I BUDI S NAMA I mi ćemo s Tobom,

U svakoj kušnji, koja pred nas stane,

Kroz izazove neznane i znane,

Kroz svaku žrtvu prekrivenu grobom.

 

Žarko Dugandžić