Nevjerojatna je količina samozavaravanja i ambicije najužeg kruga ljudi koji su se okupili oko predsjednice Mirele Holy
Vlasta Toth je članica Predsjedništva ORaH-a za Središnju regiju te suosnivačica, a u prvo vrijeme i međunarodna tajnica stranke. Prethodno je bila supredsjednica Zelene liste (stranke koju je ugasila ulaskom u ORaH) s dugogodišnjom aktivnošću u zelenoj politici u Hrvatskoj i međunarodno; zaslužna za međunarodno predstavljanje ORaH-a i za prijem ORaH-a u EGP (European Green Party).
U VRIJEME IDILE – Vlasta Toth i Mirela Holy
Pismo svojoj bivši stranci – ORAH-u
"Poštovane kolegice, poštovani kolege,
Nakon desetak dana razmišljanja i analiziranja zaključila sam definitivno da se trebam povući iz političkog života.
Ovom prilikom podnosim:
1. Ostavku na kandidaturu u VII.izbornoj jedinici, 2. Ostavku na članstvo u Predsjedništvu ORaH-a, 3. Ne želim više biti članica ORaH-a te molim da me se briše iz članstva.
Obrazloženje:
Već više od godinu dana stranka se ne razvija u dobrom smjeru, kako u vezi unutarnje organizacije i funkcioniranja, tako i prema vani u smislu političkog pozicioniranja u odnosu na izbore za Sabor. Vidljivo je to u mnogim stvarima od drastičnog pada rejtinga do unutrašnje dezorganizacije i nefunkcioniranja lokalnih organizacija te opadanja broja i pasivizacije članstva. U zadnjih godinu dana mnogo puta sam na te činjenice upozoravala i samu predsjednicu Mirelu Holy i središnja tijela stranke, odnosno regionalno rukovodstvo Središnje regije i rukovodstvo GO Zagreb kojem prema prebivalištu pripadam. Sve moje primjedbe, upozorenja, savjeti ili prijedlozi su nailazili ili na debeli zid šutnje ili su shvaćeni kao negativna kritika koja nije poželjna baš u tom trenutku "zahuktalog razvoja". A cijelo vrijeme, od prije godinu dana na ovamo, ORaH je imao stalnu silaznu putanju u svim navedenim elementima – organizacijskim, funkcionalnim, političkim… Rezultat toga je sve manji broj članova i članica koji su spremni da "ginu" za plemenite programske ciljeve ORaH-a.
Nevjerojatna je količina samozavaravanja ali ujedno i ambicije najužeg kruga ljudi koji su se okupili oko predsjednice Mirele Holy i koji stvarno rukovode strankom iako prema Statutu i svim postojećim stranačkim aktima predstavljaju potpuno neformalnu skupinu. Uže predsjedništvo ne postoji kao pojam u statutu i ne zna se koje su njegove ovlasti i zaduženja. Konzultirati se oko nečega s potpredsjednicima stranke i predsjednikom Glavnog foruma je jedno, a donositi odluke i postupati po njima je nešto sasvim drugo.
Legalno izabrana središnja tijela stranke su zbog takve prakse tijekom zadnjih mjeseci potpuno marginalizirana i pretvorena u "dizače ruku". Na sjednicama središnjih tijela, bile one uživo ili elektronske, nikad se sadržajno i argumentirano nije raspravljalo niti odlučivalo o bitnim političkim pitanjima, osim tu i tamo o detaljima neke politike… Kulminacija manipulacije s demokratskom procedurom dogodila se na Izvještajnoj skupštini 21. 3. 2015. kad je promijenjen Statut. Promjene su rađene pod rukovodstvom potpredsjednice Božane Zadro, u uskom krugu pravnih suradnica. Nacrt promjena Statuta nikad nije prije sazivanja skupštine predočen ni Predsjedništvu ni Glavnom forumu stranke iako je na samoj skupštini rečeno da se radi o prijedlogu Predsjedništva (što je bila bezočna laž!). Prijedlog novog statuta je poslan članstvu na raspravu s napomenom da se primjedbe mogu davati samo na novopredložene članke i stavke te se ništa drugo neće uvažiti. Prijedlog nije sadržavao članke i stavke koji će se izbrisati. Na skupštini su bili delegati/delegatkinje iz 4 regije koje su izabrali predsjednici regionalnih organizacija. Oni su bili odabrani po "mjeri" regionalnih lidera iako bi bilo normalno (demokratski) da ih je biralo članstvo lokalnih organizacija. Cijela skupština je organizirana i vođena blago rečeno voluntaristički, u svečarskom tonu iako se radilo o vrlo važnoj stvari – statutu. Nitko od prisutnih (pa ni ja) nije želio "pokvariti" taj ugođaj započinjanjem nekih teških rasprava u vezi predloženih izmjena Statuta. Sve skupa bila je to jedna velika farsa, nastavak centralizacije odlučivanja i ujedno rastakanja ORaH-a koji je započeo raspisivanjem općih unutarstranačkih izbora u jesen 2014. Za neke bitne stvari članstvo, pa i ono u središnjim tijelima, često je saznavalo iz novina (npr.: ulazak u ORaH 2 saborska zastupnika iz Laburista ili to da će se Mirela Holy kandidirati za zagrebačku gradonačelnicu…)
Ono što po mom mišljenju najviše rastače ORaH je nedostatak unutrašnjeg demokratskog dijaloga na bilo kojem nivou organiziranosti i zaobilaženje demokratskih procedura koje su zacrtane Statutom stranke. Ni jedan statut nije savršen pa tako ni ORaH-ov. Međutim, ORaH-ov Statut je prepun "rupa" što onda omogućuje njegovo voluntarističko tumačenje od strane tzv. stručnih službi te mnogobrojnih pravnica i pravnika. Najgore je to što spomenuta pravna ekipa nema prethodnog iskustva u politici i nije uopće svjesna toga da politička stranka ne funkcionira na isti način kao korporacija.
U političku stranku su se ljudi učlanili dobrovoljno i ničim se ne mogu prisiliti da nešto rade ako to ne žele ili ako su nezainteresirani. Da bi ljudi bili zainteresirani za aktivnosti i rad u političkoj stranci moraju imati priliku da sudjeluju u procesu odlučivanja i donošenju odluka. To je bit unutrašnje demokracije političke stranke, pa i samog društva u cjelini. Ako to u praksi ne postoji, a u ORaH-u je odlučivanje krajnje centralizirano, formalno i svedeno na nekoliko ljudi, onda nema ni aktivnog članstva ni birača koji će izlaziti na birališta i glasati za "promjenu smjera".
Vlasta Toth
Ovo su glavni razlozi mog nezadovoljstva zbog kojeg ne želim više biti članica ORaH-a. Međutim, na odlasku ne mogu da vam ne ukažem na još jednu veliku manjkavost i moju, možda osobnu ali opravdanu, frustraciju – Gradsku organizaciju Zagreba.
U gradu Zagrebu ORaH politički kao stranka ne postoji. Ne trebam to posebno argumentirati već svatko može potražiti (googlati) sam i vidjeti koliko se puta u godinu i pol pojavila GO Zagreb u medijima. Do prije godinu dana u Zagrebu je prema riječima Siniše Bužana ORaH imao gotovo 2000 članova i članica (a možda i više). Nakon prvih unutarstranačkih izbora njihov broj je administrativno prije drugog kruga naglo prepolovljen (izbrisan zbog neplaćanja šestomjesečne članarine), a danas prema zadnjim informacijama u Zagrebu ima oko 700-800 članova i članica. Članstvo ORaH-a u Zagrebu je jedna velika amorfna masa ljudi koji se međusobno ne poznaju i koji međusobno ne mogu komunicirati jer su osobni podaci članova i članica koji bi omogućili međusobnu komunikaciju proglašeni tajnom i dostupni su samo "odabranima".
U Zagrebu (gradu od 800 tisuća stanovnika) postoji samo jedno rukovodno tijelo – Gradski forum od 15 članova i članica koji ni do danas nije do kraja popunjeno. U Gradski forum Zagreba izabrani su ljudi koji nikad prije nisu sudjelovali u političkim procesima i ne poznaju problematiku zagrebačke lokalne politike koja je vrlo specifična i komplicirana. Izuzetak je Darko Stošić koji je iskustvo stekao u Zelenoj listi i tajnik gradske organizacije Goran Kutlić koji je u ORaH prešao iz redova SDP-a i obnaša još uvijek funkciju lokalnog vijećnika u gradskoj četvrti Novi Zagreb-zapad. U Zagrebu ORaH ima još lokalnih vijećnika po raznim četvrtima i mjesnim odborima koji su svi iskustvo i mandate stekli u nekim drugim strankama ili kao nezavisni. Nije mi ni do danas poznat njihov točan broj ali samo iz Zelene liste je u ORaH ušlo 8 lokalnih vijećnika/vijećnica. Temeljem tog borja ORaH-u je odobreno korištenje prostora u Ilici 48 gdje se još uvijek nalazi sjedište stranke. Ja osobno sam lokalna vijećnica u četvrti već 10 godina (3. mandat) i sav svoj prethodni politički rad temeljila sam na lokalnom nivou u svojoj neposrednoj životnoj sredini, četvrti Gornji grad-Medveščak i Gradu Zagrebu. Rad u lokalnoj zajednici je temelj svake dobre politike jer samo je tako moguće doprijeti do građana i građanki, odnosno do birača koji će, ako vas poznaju i imaju dobra iskustva, glasati za vas ne samo na lokalnim izborima već i na svim drugima.
Ulaskom u ORaH moje lokalne aktivnosti su gotovo u cijelosti prekinute. Preostalo mi je još samo formalno prisustvovanje sjednicama vijeća i ništa više. Zašto? Zato jer sam ostala odsječena od svoje baze – članova moje stranke u mojoj četvrti. Ni do današnjeg dana ne znam tko je sve član u mojoj četvrti i koliko ih ORaH uopće ima. Zar ne bi bilo "prirodno" ali i demokratski ispravno da na primjer, prije donošenja Plana malih komunalnih akcija za četvrt (proračun od 6-7 milijuna kuna godišnje) pitam i konzultiram članove i članice ORaH-a iz moje četvrti što oni misle da treba popraviti, izgraditi ili dograditi u kvartu u kojem žive? Bi! Ali to se već drugu godinu ne događa jer se rukovodstvo Gradske organizacije ORaH-a Zagreb uopće ne želi baviti s takvim "sitnicama". Ni neke druge moguće akcije ili aktivnosti koje sam predlagala na teritoriju četvrti Gornji grad-Medveščak u kojoj ORaH trenutno ima 3 vijećnika/vijećnice u vijeću četvrti (od čega jedna potpredsjednica vijeća) i dva vijećnika u dva mjesna odbora (od čega je jedan i predsjednik mjesnog odbora), nisu nikad bile "interesantne" za rukovodstvo Gradske organizacije Zagreb. Isto to rukovodstvo istovremeno muku muči s tzv. aktivacijom zagrebačkog članstva koje ne dolazi stajati na štandovima ili na vožnju biciklima oko Bundeka.
Zbog svega navedenog ja sam se silom prilika de facto "pretvorila" u nezavisnu lokalnu vijećnicu. Ja u vijeću četvrti mogu istupati samo u svoje vlastito ime. Mišljenje moje stranke nemam jer ju tzv. lokalna problematika ne zanima. Žao mi je što me razvoj svih navedenih stvari tjera da napustim stranku u koju sam ušla s puno optimizma, dobre volje i vjere te, ne manje važno, s "punim rukama darova". Za one zaboravne ili "novajlije" ponovit ću samo neke stvari koje sam osobno unijela u ORaH. Kad se rodila ideja ORaH-a ugasila sam stranku kojoj sam bila supredsjednica i sve "naslijeđe" Zelene liste prenijela na ORaH. To je osim spomenutih lokalnih vijećnika, 50-60 članova i članica bivše Zelene liste i prostora u Ilici 48, bilo i članstvo u Europskoj stranci zelenih (EGP-u). Upotrijebila sam sva svoja 15-godišnja iskustva, poznanstva i veze u toj međunarodnoj organizaciji zelenih pa je tako ORaH u predizbornoj kampanji dobio "na poklon" od EGP-a i srodnih organizacija 15.000 Eura za organizaciju aktivnosti i događanja (štampana brošura Palac gore, organizirane tribine u Slavoniji i prvi eventi početkom 2014. u Zagrebu), 15.000 štampanih i na hrvatski prevedenih brošura Zelenog EU Manifesta, 20.000 flayer-a na hrvatskom (u obliku harmonike), 1000 primjeraka na hrvatski prevedenih i odštampanih brošura Green Jobs te još gomilu raznoraznih izbornih gadget-a poput platnenih vrećica, olovaka, podmetača za čaše, i sl. koje smo dijelili prolaznicima na štandovima i uličnim izložbama u EU kampanji. Ugovorila sam i organizirala sudjelovanje poznatih zelenih iz EU-a u ORaH-ovoj kampanji (Reinhard Buetikofer i Ska Keller). Sve to skupa je doprinijelo izgradnji i stvaranju zelenog image-a ORaH-a čime je napravljen "odmak" od socijaldemokracije i SDP-a. Građani i građanke su to prepoznali na EU izborima i dali nam svoje glasove čiji bi broj sigurno bio manji da nas je u kampanji krasila etiketa "rezervne stranke SDP-a".
U svojstvu međunarodne tajnice ORaH-a dogovorila sam s rukovodstvom EGP-a primanje ORaH-a u EGP za što sam sastavila na engleskom aplikaciju te prevela statut i program na engleski. Kad se primitak i dogodio na skupu EGP-a u Istanbulu kao zahvalu za sav uloženi trud smijenjena sam s funkcije međunarodne tajnice "bez suvišnih zašto" a na moje mjesto imenovana je žena s velikim međunarodnim iskustvom u organizaciji izviđača (!?). Razlog je bio formalan – kao da ne bi došlo do kumulacije funkcija. Istovremeno je nekoliko drugih članova i članica obavljalo dvije pa i tri funkcije što rade i do danas. Na primjer, Željko Šalić je voditelj stručne službe za ITC u tajništvu i istodobno član Gradskog foruma Zagreb i povjerenik za četvrti Gornja i Donja Dubrava. Ime Željka Šalića navodim samo kao primjer prakse nejednakih kriterija jer inače imam visoko mišljenje o njegovoj stručnosti i sposobnostima.
Na kraju, postavlja se opravdano pitanje – zašto napuštam ORaH baš sada, na početku formalne izborne kampanje? Zato jer se ORaH upustio u jednu potpuno besmislenu i neinventivnu kampanju vođenu od strane nesposobnih i neiskusnih ljudi. Odgovor zašto tako mislim potražite u attachmentu ovog maila. To je mali satirični foto-strip o turneji ORaH -ovaca po VII izbornoj jedinici koji se odigrao u nedjelju, 13.09.2015. Nakon 15 godina u politici i ukupno 9 izbornih kampanja iza sebe, nemam više ni volje ni živaca sudjelovati u nečem tako plitkom i bezidejnom i pritom još biti izložena cipelarenju ambicioznih mediokriteta koji su voljom svemoguće predsjednice stranke postavljeni da rukovode poslovima koje ne razumiju niti imaju blage ideje kako bi ih napravili. Moj entuzijazam se u tom smislu potpuno ispuhao – gotovo, nema više, kraj!
Eto, u nadi da će neki od vas iz ove moje "ispovjesti" shvatiti kako bi mogli i sami završiti nakon što "odrade posao" za ORaH, na svoj 65. rođendan opraštam se od svih vas i nadam se da ćete se ipak na kraju opametiti i jednog dana izaći na pravi put. Ako se to dogodi, stojim vam na raspolaganju.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. PrihvatiPogledaj više...