HKUPD Stanislav Preprek iz Novog Sada nema novca za osnovne potrebe, a vi grcate u dinarima
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Sedam naslova u najužem izboru za nagradu Emerik Pavić“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 649. od 18. rujna 2015. godine.
Ovaj broj informativno-političkog tjednika svih Hrvata u Republici Srbiji (koji nas u 2014. godini košta 36,5 milijuna dinara, dok sve hrvatske udruge u Vojvodini od HNV dobivaju godišnje ukupno oko 2 milijuna dinara!) posle relativno mirnog ljetnog perioda obavještava nas o dolasku maglovite jeseni. Prvo, da će Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, biti i predsjednik DSHV (treba mu dati i HNV, pa smo mirni!!!) uz njegovo obećanje da će svaki Hrvat naći svoje mjesto (konačno, ali kada bi to rekao netko drugi).
Drugo, u istom broju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislav Žigmanov, jer Zavod ima još samo dvije službenice, slijepe poslušnice Tomislava Žigmanova, objavljuje naslove knjiga koje su „ušle u uži izbor“ za „najbolju knjigu u 2014. godini“. Od kojih knjiga je sačinjen uži izbor i po kojim kriterijima neka knjiga može biti proglašena najboljom u jednoj godini nema ništa?!
Iz članka „Sedam naslova u najužem izboru za nagradu Emerik Pavić“ od potpisnika članka izvjesnog H.R. saznajemo naslove tih knjiga, izdavače, autore, broj stranica i sl. Navešćemo samo naslove i broj stranica:
1. Bunjevci u vremenskom i prostornom konceptu (686 strana),
2. Tradicijska baština i etnokulturni entitet podunavskih Hrvata Bunjevaca (523 stra.),
3. Svjetla starih fotografija (148 str.),
4. Rumeni sutoni (120 str)
5. Jedući srce žive zvijeri (106 str)
6. Školjka koja govori (218 str.)
7. U stočnom vagonu (155 str.)
Knjige se ne mjere po stranicama, ali ovdje i stranice pokazuju maglu koju sije Zavod, čitaj Tomislav Žigmanov i „Hrvatska riječ“. Ako izuzmemo Svjetla starih fotografija, koja je zbirka objavljenih članaka u tjedniku „Hrvatska riječ“ i ne može biti najbolja napisana knjiga, ostaje s jedne strane preko 1200 stranica koje su o Bunjevcima napisali mnogi autori Odsjeka za etnologiju, kulturu i antropologiju Sveučilišta u Zagrebu, plaćeni od Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislava Žigmanova. S druge strane je nekoliko stotina stranica proze i poezije pojedinačnih autora i te knjige ne mogu parirati studioznim radovima Zagrebačkog sveučilišta ni po čemu i automatski odpadaju za nagradu. Ali ne znači, u maglenom kriteriju za „najbolju knjigu“, najbolje se snalazi Tomislav Žigmanov! On za predsjednika Povjerenstva Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (kakav naslov) postavi dr.sc. Slavena Bačića, a ovaj se ne libi da za „najbolju knjigu“, recimo u 2012. godini, proglasi knjigu Tomislava Žigmanova!!!
Žigmanov, Bačić i „Hrvatska riječ“ nam duguju sve naslove knjiga Hrvata iz Vojvodine izdatih u 2014. godini i bar osnovne kriterije za „najbolju knjigu“. Jesu li u pitanju naučne studije, povijesni materijali, proza, poezija, slikovnice, stripovi i sl., ili je to sve nedefinirano i Tomislav Žigmanov i Slaven Bačić mogu da rade što hoće.
TU JE KVAKA (s tim da je sve povezano i s novcem)! A kako tu svaki Hrvat nalazi svoje mjesto vidi se iz sljedećeg primjera. HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada ima literarnu sekciju od petnaestak članova koji svake godine izdaju zbirku poezije „Preprekovo proljeće“, a pojedinačno su samo u 2014. godini izdali nekoliko zbirki poezije i nekoliko romana. U pitanju su knjige:
7. Branimir Tomlekin: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo
Članovi ove sekcije za nekoliko godina unazad izdali su preko dvadeset naslova, daleko više od NIU „Hrvatska riječ“!
Tako svaki Hrvat mora sam nalaziti svoje mjesto, ali ako ne podržava lik i djelo Tomislava Žigmanova jednostavno ne postoji, jer je sve u njegovim rukama: vlast, novac i mediji.
Zato u književnosti i kulturi Hrvata u Vojvodini imamo negativnu selekciju pa se desilo da je „najbolja srijemska pjesnikinja“ (iz Bosne) forsirana od Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislava Žigmanova, plagijator, ni manje ni više, nego našeg nobelovca Ive Andrića!!! Tomislav Žigmanov taj plagijat objavljuje u svojem časopisu „Nova riječ“, a NIU „Hrvatska riječ“ joj izdaje zbirku poezije punu plagijata jedne poznate hrvatske pjesnikinje (i najvjerojatnije i drugih poznatih autora). Republika Hrvatska bi trebala voditi više brige o kulturi Hrvata u Vojvodini.
Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više