U Njemačkoj se glede izbjegličke krize događa točno što smo i očekivali- iznutra vrije, a sada već neko vrijeme i izvana. Angela Merkel još uvijek stoji pri stajalištu da Njemačka „to može“, nema više kamo osim odstupiti. Prva ju je pritisnula Bavarska, ministar predsjednik Horst Seehofer iz vladajućeg sestrinskog CSU-a, do te mjere da je na stranački skup pozvao „mrskoga“ Viktora Orbána. Nakon nekog vremena i njemački predsjednik Joachim Gauck je ustvrdio kako postoje granice u mogućnosti primanja migranata. Pobunilo se i članstvo njezina CDU-a, naročito ono „s terena“ iz općina i gradova koji su primili veliki broj migranata. Ustale su i cijele pokrajinske organizacije, kao ona u Saskoj.
Neki dan je nastala drama nakon što je jedno mjesto od sto stanovnika dobilo tisuću izbjeglica, pa je u njemu Nijemac bio tek svaki deseti stanovnik. Ako je, ako u njemu već nema i pokoji „naturalizirani“ otprije. Podjednako su se pobunile i savezne pokrajine („lenderi“) bez obzira je li u njima na vlasti CDU ili SPD s raznim koalicijskim partnerima. Milijunski Hamburg je „cvilio“ kako je „pun“, itd. Na istoku Njemačke, ponajprije u Saskoj gdje je na vlasti CDU, krenule su demonstracije tzv. „desničara“ pripadnika Pegide, Legide, simpatizera AfD-a, te kako njemački mediji pišu, neonacista (Neonazis). Tamo je bilo i višekratnih sukoba s policijom, prošli vikend su joj u Dresdenu „montirali“ galge pa je s tužbom intervenirao tamošnji državni odvjetnik, progoni se „govor mržnje“ preko interneta…
Zašto su trenutačno u bivšoj istočnoj Njemačkoj najžešći u protivljenju i migrantima i islamizaciji Njemačke (Europe) (već dulje od godine dana !) nije jednostavno objašnjivo, jer i bivši DDR je imao iskustvo gastarbajtera, doduše „lagerskih“ i socijalističkih, pretežito je protestantski, imao je za vratom Ruse, Zapadni Nijemci Amere, Britance i Francuze, no to je kompleksnija tema.
Medijski zaokret
Nakon što su njemački mediji („lažljivi mediji“ nazivaju ih „desničari“, Pegide, Legide, AfD-a…) u početku skoro onako partijski bili na strani kancelarke, stvari su se u bitnome promijenile. Sada se raspravljaju teme o „iskoristivosti“ tog ljudskog „resursa“, njemačke obavještajne službe računaju na milijun i pol imigranata(?) do konca godine. Kakvo i je li, radno, uporabljivo njihovo obrazovanje, mnogi već sumnjaju u njihovu integrabilnost. Koliko će ih doista biti radno raspoloživo, jer žene, barem ove generacije ne će raditi. Migranti se mjestimično međusobno mlate, demoliraju migrantski kamp, jer radi se o Afganistancima, Sirijcima (nejasno kojim?), Iračanima, pa su tu još „stari“ migranti zapadnobalkanski, Albanci, Srbi, Bošnjaci…) Znakovito je jedno izvješće njemačkih obavještajnih službi koje govori kako je od nekoliko stotina boraca koji su se iz Njemačke pridružili ISIL-u, ako se sjećam i vratili u Njemačku, njih preko trideset posto rođeno – u Njemačkoj. Iskazuju se strahovi o pojavi još veće, brojnije, getoizacije i budućem životu dvije i više zajednica, jedne pored druge. Zanimljivo, baš je Angela Merkel bila ta koja je prije koju godinu proglasila neuspjeh, kraj „multikultija“. A tek bi u budućnosti bio neophodan. Bez njega ništa, s njim izgleda isto. Istraživanja javnoga mišljenja pokazuju kako je popularnost Angele Merkel pala, kako trećina Nijemaca smatra da se treba ostaviti vlasti, ali, što je važnije, kako već dvije trećine ne podržava njezinu izbjegličku politiku.
"Dihtanje" granice početkom studenoga?
Mnogi očekuju puno od njezina ovotjednoga posjeta Turskoj, eventualni dogovor o zaustavljanju migranata na tursko-grčkoj granici i sl., no teško će se to ostvariti, osobito ne tako brzo. Iz nekih izvješća se razabire kako je ona početak studenoga odredila za „dihtanje“ granice, spominjući pritom i tešku situaciju u kojoj bi se našle države poput Hrvatske. Milanović i trabanti bi stoga doista mogli reći „Danke Angela“, kao što bi istu zahvalu, umjesto primitivnih napada, mogli uputiti i Viktoru Orbánu: Hvala, Orbane“, jer on je, bez obzira i s obzirom na žicu, sve propustio. Zamislimo da nije. Išli bi preko Slovenije, ako bi. Ako ništa to bi bilo tri puta skuplje – da o drugim problemima i posljedicama ne govorimo. Logično je, nakon što je njezin poziv na selidbu naroda prema Njemačkoj uzdrmao sve usputne države, da barem još neko vrijeme drži njemačke granice otvorenim – jer seoba naroda pred sobom ruši sve male države, od Makedonije do njemačke granice.
Jasnija li je time svima mađarska žica? Angela Merkel je samo jednim pozivom migrantima u Europu doista, barem s ove južne strane, učinila „Europom bez granica“ – doslovno. Ali skoro i bez država. Sad će morati čuvati njemačku, ako ju to uopće dopadne. Ne toliko izvana koliko iznutra. Ako Njemačkoj trenutačno nedostaje radne snage, zašto se ona onda nastoji priskrbiti „pješke“, da u seobi gaze usputne države, a ne zrakoplovima. Jer zrakoplovne veze sa zemljama u kojima je najveći broj izbjeglica, Turska, Grčka, Libanon, Jordan, uredno funkcioniraju?
Sjeverni tok i rušenje VW-a
Od početka ove krize tvrdili smo kako je glavni cilj programirane seobe, na stranu ljudske sudbine zbog kojih žalim, „rasturanje“ Europe, europskih društava, s posebnim osvrtom na središnje, njemačko društvo i državu. I to sada promatramo. Na što me ovo najviše podsjeća? Po metodi, na razna arapska „proljeća“… i da ne idem dalje.
Kad se naša Predsjednica, zamisli, usudila na početku, blago kritički osvrnuti na Merkeličin poziv migrantima, al' su ju neznalice dograbile. Do danas joj se nisu ispričale. Kladim se da hoće. Vidim još dva događaja povezana s Njemačkom, a koja su se zbila usred, pa i prije eskalacije ove krize, a u ovdašnjoj „mediji“ se malo spominju, a kamo li povezuju. Početkom rujna u Vladivostoku je potpisan ugovor o drugoj, ili još dvije, zaboravih cijevi rusko-njemačkoga plinovoda Sjeverni tok s 51-postotnim vlasništvom Gazproma. Ukrajinci, Slovaci i ostali jednostavno su poludjeli, osjetili su se izvarani. Ukrajina tako samo od transporta gubi dvije milijarde eura godišnje, Slovačaka 800 milijuna, itd.
Malo iza toga nastradao je Fau-Ve (VW). Našli mu Ameri da je godinama varao na „kakvoći“ ispušnih plinova svojih dizel motora. Slučajni „timing“? Niti slučajno. „Das Auto“ jednostavno nikada više ne će biti što je bio. VW bi tako mogao također postati izbjeglica sa svjetskoga tržišta. Milijuna auta, milijuni migranata, Vrag će ga znati… Nijemci se plaše i rušenja ugleda njemačkoga inženjerstva uopće, jer se krivica svaljuje baš na njih što dakako nije baš vjerojatno. Događaja u Njemačkoj i s Njemačkom u kratko vrijeme i previše. Hoće li sve to, iako je trenutačno u izvrstnoj gospodarskoj situaciji moći podnijeti?
Podrška iz DB-a
Čitam kako jedan od najstručnijih čelnika Deutsche Bank, David Folkerts-Landau, hvali poteze Angele Merkel. Zemlja bi, veli on, mogla postati središte kao što je nekad bila, a kancelarka državnica za sva vremena. Brine takva ocjena glavnoga ekonomiste DB-a, skoro da ga baš briga za ukupnu cijenu „projekta“, poglavito onu koju bi mogle platiti druge države. Tim više što se baš ta banka protivila temeljitom saniranju grčkih dugova. A barem ona zna kako su oni izvorno nastali politički – kao čisto političko mito. Jednostavno, podmićivalo se Grke da ne odu u komunizam, koji im je inače bio simpatičan. Dugovi su zapravo nastali prije pada komunizma, tada se Grčku bez ikakvih kriterija i „poglavlja“ primilo u EU da „čuva“ granicu. To je jednostavna makropolitička i makroekonomska analiza grčkog duga u jednoj rečenici. Ostalo je, blago rečeno, licemjerje. I s europske i s grčke strane. Grčka je sada tražila i traži isto, novce za čuvanje granice. Zašto im se to nije dalo nejasno je, a sada je vjerojatno već kasno. Ili je potpuno jasno, to ćemo u budućnosti gledati. Ostaje nam se na koncu kladiti hoće li kancelarka izdržati. Kako sada stvari stoje – ne će. Previše je problema dodatno zakuhala. Mislim kako joj se traži nasljednik u velikoj koaliciji, a to bi mogao biti ministar financija Wolfgang Schäuble.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više