Zoran Milanović – vrhunac neokomunističke inelektualne imbecilnosti

Misterij Savudrijske vale i Krležine književne ostavštine

Za to je bilo vrlo važno provesti dvije kritične prijevare hrvatskog glasačkog naroda, kako bi se smanjile poteškoće komunističko-udbaškom planu detuđmanizacije i navedenih neokomunističkih ciljeva vladanja titoista:

Zoran Milanović na četničkom derneku u Srbu

1. Postojala je bojazan vodećih komunista kakao je Krleža u svojim zadnjim djelima odbacio komunizam i optuzio diktatora Broza, što bi bilo porazno za neokomunistički pokret. Naime Krleža, koji je umro 1981. godine, zabranio je otvaranje svoje književne ostavštine čak za čudno dugih 20 godina nakon svoje smrti, što je padalo upravo u vrijeme formiranja neokomunističke Hrvatske pod projektom “detuđmanizacije”. Krležin književni rad je bio prigušen nakon njegovog razočaranja u jugoboljševizmu ali nikad otvoreno protivan zločinačkom titoizmu. U njegovom zadnjem dijelu, kojeg je pisao u potaji, u dubokoj starosti, najvjerojatnije  optužuje Broza za diktatorstvo i nepotrebne masovne zločine, za koje je Krleža vrlo dobro znao od najranijih dana.

Njegova je ostavština tajno otvorena prije javnog otvaranja a njegov zadnji književni rad uništen ili sakriven, kako nebi štetio neokomunističkom projektu. Krleža je bio intelektualni lučonoša jugoboljševičke revolucije i največi jugokomunistički književni intelekt, koji je čak uveo masovnog krvnika i bravara Broza u JAZU, nakon tisuća pobijenih hrvatskih intelektualaca, nikako nije smio zvanično skrenuti s titoistickog puta, i morao je ostati ono sto je značio za sve komuniste.

2. Druga opasnost za hrvatski neokomunistički projekt detuđmanizacije dolazila je iz Slovenije, koja je bila poslijeratno poprište masovnih i zvjerskih jugokomunističkih skrivenih genocidnih zločina nad Hrvatim po naredbi boljševičkog diktatora Broza. Strahom od otkrivanja i istraživanja ovih zlocina, Račan nudi Sloveniji važan dio hrvatskog mora radi izlaza Slovenije na otvoreno more, za šutnju o titoističkim zločinima. Drnovšek uspjeva preko  Račana (Mesića) dobiti  suglasnost i parafirani sporazum poklanjanja Sloveniji dio hrvatskog mora, koji i danas čini poteškoće za hrvatsko – slovenski spor oko zajedničke granice. Državno neistraživanje i prikrivanje komunističkih zločina omogućilo je jugokomunističku boljševičku revoluciju prikazati kao antifašizam uz nekažnjavanje niti jedne osobe za najveće masovne zločine u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Tako je KPH samo promjenila ime u  socialdemokratsku partiju, koja je ostala na zloglasnim temeljima titoizma, i jedina je stranka u modernoj Europi, koja sljednica komunističkog diktatora i masovnog zločinca. Čak su zadnji neokomunistički predsjednici RH, uz režimske “povjesničare” i “intelektualce” sramotno proglasili masovnog zločinca Broza za najvećeg Hrvata i tvorca demokratske RH.

Nema te hrvatske vrijednosti koje neokomunisti nebi razorili,  za održavanje vlasti i spašavanja svojih ideoloških dogmi i razvojno gospodarskih neuspijeha i zabluda, samo da mogu vladati i donositi “bolju budućnost” svojim uhljebima. Udruženi i umreženi u neokomunistički ideloški destruktivni kult uz svojevrsni oblik gospodarske i političko ideološke medijske mafije, nastavljaju dugogodišnje unazađivanje cijelokupnog razvoja Hrvatske države i svih njenih građana u zemlji. 

Liječenje društva od posljedica komunističko-ideološkog djelovanja je dugotrajna i uz velike gospodarske i moralne gubitke. Lustracija komunističkih nazivlja, dogma i komunističkog kadra iz svih visokih politickih, medijskih i obrazovnih funkcija je jedini  način ublaženja negativnih posljedica komunizma, makar kada se dogodila. Hrvatska kao jedinstvena europska neokomunistička država, treba imati dvostruku lustraciju, komunističku i neokomunističku. To je moguće uz potpunu pobjedu Domovinske rodoljubne koalicije na parlamentarnim izborima i izvršenja njihovih obećanja.

Zlatko Uvanović