U pandžama neokomunističkog primitivizma

Detuđmanizacija – prvi stupanj hrvatskog neokomunizma

Komunistički utopistički zločinački sustav, koga je “otkrio” Lenjin, i razradili i usavršili njegovi zločinački sljedbenici od Staljina i Broza, do Pol Pota ili Castra, počivao je u ime navodne jednakosti radnih masa, na prisilnom uvođenju jednopartijakoga komunističko-marksističkog političkog diktatorskog sustava, uz fizičko i duhovno uništenje svih ideoloških protivnika. Iako je u biti zagovarao jednakost, humanost i blagostanje, kao osnovice moralnog stanja ljudskog uma, zbog čega je i trajno privlačio naivne mase, u biti je bio zločinački i duboko razvojno  gospodarski nazadan.

Ovaj jedinstveni najnegativni političko gospodarski sustav u modernoj ljudskoj povijesti, ne može se jednoznačno definirati, objasniti ili usporediti s bilo kojim sličnim političko gospodarskim sustavom. Jer on je složena dinamička kombinacija u vremenu i prilikama, najgorih dijelova raznih vrsta diktatorskih zločinačkih sustava i metoda psiholoških obmana.

U osnovi, bilo koji komunistički ili neokomunistički sustav je  zločinačka nerazvojna političko gospodarska organizacija, koja je kombinacija destruktivnog negativnog kulta, terorističke organizacije, nazadne političko-gospodarske mafije i vojne hunte, čiji se odnos  osnovnih grupacija, mijenja tijekom vremena ovisno o uvijetima okruženja i prilika, čineći manju razliku između raznih komunističkih državnih sustava. Zbog dijela komunizma ili neokomunizma, koji sadržava osobine destruktivnog kulta, baziranoj na lažnoj humanosti i na kultu vođe, komunizam je teško izlječiva pshička opsjena koja se prenosi na generacije sljedbenika. Tranzicijski postkomunistički procesi su uspješniji u državama koje su zamjenile komunističke političke structure u kraćem ranom vremenskom period. U tome, na žalost, Hrvatska nije uspjela zbog neokomunističkog korištenja snažnih medijsko psihičkih manipulacija kao  kombinacija s jedne strane jugoboljševičkih metoda i povijesnih dogmi, a s druge strane velikosrpskih obmana i laži.

Prijevare, dogme i gospodarsko-nazadne razvojne zablude jugokomunista i sadašnjih neokomunista, su toliko duboko lažne i jednostrane, što zahtijeva uz pisanje nove opće povijesti, također i gospodarske, tehničke, znanstvene te povijest umjetnosti i književnosti, kako bi se postupno izgubio razorni utjecaj komunističkog nazadno razvojnog i mentalnog dijelovanja.

Današnji hrvatski neokomunistički politički sustav daje uvid u trajnu nazadnu svijest neokomunističkih političkih “elita”, kao mentalnih nasljednika komunista. Izbornim dolaskom bivših ortodoksnih komunista na vlast poslije Tuđmana, počima postepena neokomunizacija hrvatskog društva pod nazivom “detuđmanizacija”, i unutrašnjim tajnim planom osvajanja svih izvora vlasti od strane bivših komunista i njihovih sljedbenika. Plan je osmislio Mesić s Račanom uz suradnju Manolića, nastavio Josipović a koristi Milanović, koji je danas doveo do potpunog gospodarskog i moralnog kolapasa. Glavni cilj plana je bio obezvrijediti Domovinski rat kako bi ostale boljševičko velikosrpske dogme o tzv. NOB-u, odbaciti Tuđmana a vratiti boljševika Broza i boljševičko duhovnog velikana Krležu. Projekt detuđmanizacije je ustvari puzajući neokomunističko udbaški državni udar, kojim se je demokratska RH, pretvarala u neokomunističku državu. Tako je nakon Tuđmana, koji je najzaslužniji za oslobođenje i stvaranje Hrvatske države, umjesto daljnjeg razvoja demokracije i korisnog gospodarskog razvoja i razvoja profitnog znanja, nastavljeno s nazadnom vladavinom mentalno razvojno primitivnih neokomunističkih struktura.

Zlatko Uvanović