Svoje grijehe pohranili u beogradske arhive, a Uniju zamijenili regionom
Ovo je dobar primjer za objašnjenje političkog jugoslavenstva i orjunaštva u RH danas. Npr. Poljacima je Katynska šuma svetinja, ali proruskim poljacima sigurno nije. Ipak, sve je to jedan poljski narod. Ali u političkom poljskom narodu to je neupitno.
IZDAJNICI I VELEIZDAJNICI – Ivo Josipović i Vesna Pusić
Mi imamo istu stvar s Bleiburgom i partizanskim jamama (političkim jugoslavenima je prvi potez na Vlasti ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom i Ureda za komunističke žrtve, istovremeno veličajući pokolj u Srbu). Ili s prosinačkim žrtvama 1918. (nasljednici tih krvnika a današnji vlastodršci se ne mogu niti ograditi od djela svojih predaka, a kamoli položiti vijenac) ili Lex Perković – sukob s EU-om i Njemačkom do sankcija ako treba (sve za zaštitu svojih jugoslavenskih političkih djela i djela svojih predaka). Sličnu, ali puno dublju podjelu su imali ukrajinski narod s proruskim Ukrajincima.
Slika današnje RH je duboka podjela po liniji "političkih Hrvata" i "političkih jugoslavena" koji ostavši bez države i naroda (ustvari vlastitog identiteta) pokušavaju RH preurediti u svoju SR Hrvatsku, a hrvatski narod pretvoriti u bezlične "građanke i građane". A njihov prijašnji politički život i život njihovih predaka je pohranjen u beogradskim arhivama i detaljnim dosjeima raznoraznih represivnih službi Partije. Na vjetrometini modernih demokratskih zapadnih EU vrijednosti oni se ne snalaze, oni se sklanjaju u region, traže dojučerašnje političke istomišljenike i stare komunističke obrasce političkog djelovanja i razmišljenja. Traže nove zaštitnike i financijaše (npr. Soro, Den Haag i London), traže nove pokroviteljske tajne službe (MI6), traže stari identitet koji bi ih navodno diferencirao od političkih Hrvata (komunistički antifašizam)…
Rješenjenije u Ustavnoj reformi po ideološkoj matrici neo-jugoslavena kojoj je istekao rok trajanja. Ta je podjela prisutna, bez obzira koliko se mi lagali da smo jedinstveni. Upravo zbog te podjele univerzalna "svetost" kod Hrvata trenutno ne postoji. Današnji "politički Jugoslaven" Domovinski rat ne će smatrati svetim, nego će ga pokušati umanjiti i obezvrijediti, neprestano naglašavati počinjene zločine s hrvatske strane ili prepoznavajući urote i tobožnji dogovor Miloševića, Tuđmana i ostalih zlih nacionalista koji su rasturili nekadašnji socijalistički raj svih naših naroda i narodnosti u kojem su dotad živjeli u izobilju i slozi. No zato će ti isti primjerice kao potpuno neupitne uzdizati antifašizam (zapravo maskiranu komunističku revoluciju) i druga Titu. Nevoljko će i priznati počinjene zločine, no nikad osobno Titu ne će pripisati odgovornost za njih. Inače, upravo je poimanje druga Tite lakmus-papir za prepoznavanje današnjeg "političkog Jugoslavena". Ne treba ni napominjati tko je od aktualnih hrvatskih mainstream političara glavni nositelj ideje sanktifikacije druga Tite, do te mjere da ga u izjavama još uvijek naziva predsjednikom Titom.
