Otac aktualnog predsjednika na putu prema Münchenu

HNES optužio i osudio optužuje Ivu Josipoviću za veleizdaju

U herojskom gradu Vukovaru, 20. rujna 2014. godine, održana je prva sjednica Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta (HNES) sa zadatkom utvrđivanja veleizdajničkih pojava u današnjoj Hrvatskoj, imenovanja najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa i izricanje optužbi. Sjednici je prisustvovalo 35 istaknuti hrvatskih intelektualaca – domoljuba, s tim da neki nisu nazočili sjednici, ali podržavaju rad i program Etičkog sudišta. Prva sjednica održana je u Vukovaru jer je na taj grad izvršena prva srbočetnička agresija, a i danas se vrši agresija na Vukovar i cijelu Hrvatsku, ideološko-propagandnim sredstvima u realizaciji programa Memoranduma 2 SANU-a, a sve uz podršku drugova s Pantovčaka i Banskih dvora i međunarodnih moćnika prijatelja velikosrpske politike.

Zvonimir Šeparović – predsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) izreklo je prve presude protiv bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i saborskog zastupnika Milorada Pupovca.

HNES je uzeo za zadatak utvrđivanje i imenovanje najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa. Naime, srbočetnički agresor 1991. godine  krenuo je u barbarski rat na Hrvatsku, rušio, palio, pljačkao i ubijao do čega je došao. Uz velike ljudske žrtve, uništio je hrvatsko gospodarstvo. Jugokomunistički ideolozi koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, 2000. godine dolaze na vlast. Bili su protiv rušenja Jugoslavije, jer su skupa sa velikosrpskim ideolozima vladali 45 godina i skupa s njima progonili hrvatske domoljube, a preko 960.000 Hrvata je likvidirao taj režim. To su razlozi zajedničkih interesa u zaštiti tog zločinačkog režima i nalogodavaca. To su ujedno razlozi uništavanja svih nacionalnih vrijednosti stvorenih u Domovinskom ratu, a posebno onih koji su učestvovali u stvaranju samostalne Hrvatske. Uništavanja hrvatskog gospodarstva i dalje se sistematski provodi, a uz to ova politika nas vodi natrag u zajedništvo i zagrljaj četničkih ideologa, pa je to potrebno zaustaviti. To je osnovni cilj HNES da okupi odgovorne domoljube i suprotstavi se toj jugokomunističkoj nemani.

Ivo Josipović na popisu veleizdajnika HNES-a

Ivo Josipović, s obzirom na prošlost svoga oca Ante, u zapadnim demokracijama ne bi uopće mogao biti predsjednički kandidat. Ivo Josipović sin je Ante Josipovića, partizana, ideološkog komuniste i kao takav bio je na visokim odgovornim funkcijama za vrijeme velikosrpsko-komunističkog režima. Posebno je zapamćen 1971. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća.

Sudski proces koji se u Njemačkoj vodi protiv bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, vezani su za politiku velikosrpsko-komunističkog režima i likvidaciju hrvatskih emigranata po svijetu, pa tako i u Njemačkoj. Po izjavi Bože Vukušića, već dosadašnji proces protiv Perkovića i Mustaća donio je niz kapitalnih dokaza koji ih, ako se ne nagode, vodi izravno na doživotnu robiju. Vukušić navodi da su u Sloveniji otkriveni pravilnici o postupanju Udbe u akcijama likvidacije hrvatskih emigranata iz kojih je jasno da su tu izravno odgovorni Perković i Mustać. Vukušić dalje navodi: „U vrijeme likvidacije tročlane obitelji Ševo, supružnika Stipe i Tatjane, te devetogodišnje kćeri Rosemarie, na funkciji izvršnog sekretara za ideološki nadzor Udbe u CK SKH nalazio se Ante Josipović, otac našeg predsjednika Ive Josipovića“.

Kad se čuje za likvidaciju djeteta čovjek se, naravno, sjeti nevine Aleksandre Zec, ali i činjenice da se taj zločin nad njom dogodio u ratno vrijeme, a da je devetogodišnja Rosemarie ubijena u „debelom“ miru. Što znamo o tome. Ništa, jer ta činjenica ne zabrinjava naše „istraživačko novinarstvo“ (7Dnevno, 2. svibanj 2014., str. 13.).

U TV emisiji održanoj 5. veljače 2010. godine, Ivan Zvonimir Čičak je napao Ivu Josipovića zašto govori neistinu o svom ocu. Čičak kaže da Ivo Josipović nije kriv što mu je Ante otac, jer djeca ne mogu odgovarati za ono što su im roditelji bili i radili, ali kao predsjednik države ne smije govoriti neistinu. Pa tako Čičak navodi da je Ivo Josipović izjavio kako mu se otac Ante, politički burne 1971. godine, povukao iz politike. Čičak navodi suprotno da je tek 1971./72. Ante Josipović naglo napredovao, što govori o njegovom političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje antihrvatske vlasti u njega. Tako Čičak kaže da je na sjednici u Karađorđevu kod Tite, omjer pristalica uz Savku bio 12 naspram 8 protiv. U vlaku, od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao na stranu protiv Savke.

Tada je Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo Kordinacione radne grupe, kojoj je bio zadatak pravilno i ispravno informirati javnost o toku i činjenicama karaktera istraga i pripremanja suđenja i koordinirati djelovanje svih faktora koji se tiče u ovom postupka. U toj radnoj grupi bili su: Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH, Mirko Bilić, sekretar za informiranje u Izvršnom vijeću SRH, Ivica Krizmanić, šef partije na radio televiziji, Bogumil Cukon, javni tužilac za Zagreb, i Mile Trbojević, sudac Okružnog suda u Zagrebu u istražnom odjelu.

U tom jugokomunističkom progonu, oko 32.000 Hrvata završilo po komunističkim zatvorima, a oko 200 tisuća ostalo bez posla, jednostavno protjerani na ulicu. Strah je vladao u svakom poduzeću i ustanovi, zavladala je osvetnička velikosrpska oligarhija, a izvršitelji hrvatski jugo-komunistički ideolozi. Ante Josipović bio je kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv prolječara…“ Ivan Zvonimir Čičak, „Dobio sam otkaz u Jutarnjem listu nakon što sam napisao da je otac aktualnog predsjednika Ante Josipović 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća… (Hrvatski list, 14. 4. 2011., str. 4.).

Ivan Runje