Ostavi u miru polja mučenika

Sad si na jednoj od postaja Križnoga puta

 

 

Šuljaj se tiho ubijenim gradom,

utihnulih bojišnica.

Ovuda su razasuti

smjeli koraci, tiho

Koračaj!

Ovdje je domoljublje proplamsavalo

njihovim srcima,

dok nije zastao i

zadnji šapat krvi,

Zastani!

 

Polako hodaj,

Sad si na jednoj od postaja

Križnoga puta.

Ovdje su oni posljednji put na koljena klekli,

Sa srcem u rukama.

Klekni !

 

Pod paklenim udarima tisuća granata,

Mir, slobodu i tišinu su ovdje snivali.

Snivaj!

 

Pogledaj nebo iznad grada,

htjeli su se zaogrnuti slobodni

njegovom  modrinom.

Pod njim su tako ponosno ustali.

Ustani!

 

Lagano prohodaj nečujnim koracima,

pored brojnih Golgota u krvi okupanih i

molitvama obasutih.

Moli!

 

Ostavi u tišini polja mučenika,

da tiho zriju snovi branitelja,

u miru.

Miruj!

 

Mate Buljubašić, Split, 1991., posvećeno mom prijatelju Ivanu Kuncu, branitelju Vukovara, koji je umoren u logoru Stajićevo iste godine