Dah proteklih vremena

Izložba "Povismo i sukno" u Etnografskom muzeju Split

Muzej grada Kaštela i Etnografski muzej u Splitu priredili su zajedničku izložbu „POVISMO I SUKNO – kaštelansko tradicijsko ruho“, čije otvorenje je upriličeno u četvrtak 22. listopada u prostorima Etnografskog muzeja u Splitu. Autorice kataloga i izložbe su Sanja Acalija, muzejska savjetnica iz Muzeja grada Kaštela i Sanja Ivančić, muzejska savjetnica iz Etnografskog muzeja Split.

O postavu izložbe govorio je dr. Ivo Babić, Ivan Šuta, ravnatelj muzeja Kaštela, Silvijo Brajica, ravnatelj Etnografskog muzeja Split, a izložbu je svečano otvorio gradonačelnik Grada Kaštela Ivan Udovičić. Tema ove izložbe prikaz je tradicijskog odijevanja na prostoru današnjeg Grada Kaštela. Sačuvana i izložena građa većinom je vlasništvo dviju muzejskih institucija čija se stručna ingerencija i interesi djelomično preklapaju. Odjeća s kaštelanskog područja prikupljana je i čuvana od osnutka Etnografskog muzeja u Splitu, od prije stotinjak godina i Muzeja grada Kaštela u nepunih dvadesetak godina. Stoga je ova tema neminovno vodila međusobnoj suradnji dviju muzejskih institucija, čija je suradnja je bila ostvarena i realizirana već u prvoj godini osnutka Muzeja grada Kaštela 1999. godine i to baš na istoj temi – objavi prikupljenih likovnih prikaz kaštelanske narodne nošnje u istoimenoj mapi.

Materijalnu građu popratilo je i prikupljanje tzv. sekundarne građe, fotografija, terenskih zapisa i opisa onog dijela do kojih se u materijalnom obliku nije moglo više doći, jer ih je uništilo ili preoblikovalo vrijeme. Prije svega to se odnosi na dijelom objavljenu, dijelom rukopisnu građu koju je zabilježila starija generacija muzejskih djelatnika Etnografskog muzeja. Možemo istaknuti Aidu Koludrović koja je ostvarila istraživačku suradnju s negdašnjim najznačajnijim kazivačem ove tematske cjeline Ivanom Carevom. Iniciran upitima Aide Koludrović, Ivan Carev (1880.-1957.) je tijekom vremena i sam zabilježio i stvorio čitav serijal i rukopisnu zbirku širokog spektra etnografskih tema. Njegova mnogobrojna rukopisna zbirka danas je dijelom vlasništvo Etnografskog muzeja Split, Muzeja grada Splita, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, a dijelom se nalazi i u Muzeju grada Kaštela.

U pet odvojenih cjelina izloženo je više kompleta i pojedinačnih predmeta muške i ženske odjeće koja je nošena u raznim prigodama od sredine 19. do prve polovice 20. stoljeća, te razni tradicijski predmeti iz svakodnevnog života koji su blisko vezani za proizvodnju i održavanje odjeće. Materijalnu građu prati i sekundarna građa – fotografije i dokumenti koji nam dočaravaju dah proteklih vremena.

Gradovi srednje Dalmacije: Split, Trogir, Kaštela, baštine tradicijsku odjeću koja se, iako pripada urbanim sredinama, smatra narodnom nošnjom. Činjenica da se tradicijski stil odijevanja u spomenutim gradovima održao do početka 20. st., bez obzira na vanjske utjecaje, proširuje pojam narodne nošnje sa seoskih i na gradske sredine. Nošnje spomenutog područja pripadaju jadranskoj etnografskoj zoni, točnije njenom građanskom tipu. Građanski stil odijevanja je nastao kao zakašnjeli oblik europske mode 19. st., a rezultat je prometne otvorenosti utjecajima Istoka i Zapada, kao i određene tradicijske upućenosti na svoju baštinu. Pomorstvo i trgovina, te upućenost muškog dijela stanovništva na plovidbu morima, otvaralo je vrata europskim utjecajima, mogućnostima nabave materijala za izradu odjeće i obuće, gotovih odjevnih predmeta, a posebno nabavi nakita, ukrasa i slično.

Tradicijska odjeća Kaštela još je jedan oblik istog tipa odjeće Splita i Trogira. Suknja – „pandil“ od domaćeg vunenog platna složena u sitne vodoravne „pjetice“, u svojoj rustičnijoj varijanti ima crveni tkani ukras na dnu. Ovakav „pandil“ je obično obojen u modro, a pojavljuje se još i u prirodnoj bijeloj boji. Na njega se najčešće nosi crveni vuneni prsluk. Svečaniji „pandil“ šivao se od crnog ili modrog svilenog materijala, ili brokata, od kojeg se šije i uski kratki haljetak. Na ovu se podlogu nosi raskošna „traversa“ sa maramom oko vrata i „fjok“ straga. Gornji dio „travrese“ je bogato ukrašen zlatovezom. Ovo je svečanija varijanta kaštelanske nošnje. Ukras kaštelanske ženske nošnje je britva koja se nosi zataknuta o struk. Ovaj nožić je od svoje utilitarne funkcije pri radu u kući i polju dobio značaj ukrasa i oznaku udate žene. Kaštelanke na dolično ukrašenom oglavlju, pored trepetljike i ukrasnih igala, nose još i bijeli ili roza veo – „veletu“. Muška je odjeća gotovo identična splitskoj i trogirskoj, s tom razlikom da Kaštelani nose „pas“ boje ciklame. Svečana muška odjeća sastoji se od dugih uskih hlača, koje se o pasu stežu dugim pojasom od vunene ili svilene tkanine. Nose se na tipičnu renesansnu košulju ušivenog okovratnika, širokih rukava stisnutih uz zapešće. Haljetak – „krožet“ šivan je, kao i hlače, od finije crne vunene tkanine. Imao je ušiveni okovratnik. Bio je na rubovima ukrašen crnom pozamanterijskom vrpcom. Zakopčavao se tzv. „alamarima“ – rukom pletenim ukrasnim svilenim alkama. Na glavi se nosila plitka crvenkapa od čohe s karakterističnim zvrkom i resicom na zatiljku.

Nakit je na ovim područjima oduvijek bio veoma važna sastavnica odijevanja. Svaka je djevojka u Dalmaciji morala imati određeni nakit, koji je bio dio njene djevojačke opreme – „dote“ (miraza). Obavezni dio nakita bile su zlatne ili pozlaćene naušnice s koraljem, dragim ili poludragim kamenjem, te raskošni broš – „puntapet“ s biserima i raznim kamenjem u nekoliko oblika: „formo“, „frecija“, „stela“. Veliki zlatni lanac: „kordun“ s privjeskom ili bez njega, „kadinela“ („kanijela“), a tek veoma rijetko koraljne i biserne ogrlice. Naušnice – „rećine“ s tri do pet privjesaka raznih oblika s koraljima, biserima, te dragim i poludragim kamenjem, ili tipične „splitske“ naušnice na košaricu ili lađicu. U Splitu, Trogiru i Kaštelima lijepo počešljanu kosu ukrašavalo se s trepetljikom – „trepećalom“, „tramantom“. Trepetljika je zlatna igla s tri kraka na opružicu, često na vrhu ukrašena biserima. Odjeća i ogrlice ukrašavale su se takozvanim „peružinima“ – filigranski izrađenim zlatnim kuglicama. Muškarci su ponekad na lijevom uhu nosili malu zlatnu naušnicu – „veretu“, a kasnije pod utjecajem Istoka i tzv. „moretinu“. Autorice izložbe i kataloga su Sanja Ivančić iz Etnografskog muzeja Split i Sanja Acalija iz Muzeja grada Kaštela. Posjetitelji će izložbu u Splitu moći razgledati do 30. travnja 2016. godine.

Nives Matijević