Francuska treba novoga De Gaullea

Ne zaboravimo užase Francuske revolucije, Pariške komune, Bartolomejske noći, 1848…

Pariz je oduvijek bio grad umjetnosti, kulture, lijepog života ali i visoke politike i nemira, te nezadovoljnih siromašnih masa i bolesno pohlepnih elita. Užasi Francuske revolucije, Pariške komune, Bartolomejske noći, 1848… bili su često i ogledalo općih tijekova europske povijesti. Teroristički akt predstavljao je i topnički napad Nijemaca u ožujku 1918. kada je prekrasna crkva St. Gervaisa pogođena, ubijeno je 88 ljudi, ranjeno šezdesetak. Francuska je zemlja na raskrižju sjeverne, južne i zapadne Europe, dotiče se samog središta našeg kontinenta i njena golema strateška, ekonomska i politička važnost je neupitna. 

U prošlosti kolonijalna sila mudrošću Charlesa de Gaullea sačuvala je dobre odnose sa svojim bivšim satelitima, isplivala iz vrlo prljavog rata koji se vodio protiv nje u Alžiru i primila milijune doseljenika iz Afrike i Azije, prvenstveno u velikim gradovima. Napad ekstremista zauvijek će promijeniti politiku Europe i stanje duhova u njoj. Nastranu to što je u Hrvatskoj poginulo 22.000 ljudi, a u BiH 105.000 u ratu koji se mogao zaustaviti iste godine 1991. da je bilo dobre volje i složnosti Zapadnih sila, na stranu milijuni poginuli u unutarnjim revolucijama i (ili) imperijalističkim intervencijama velesila; ne zaboravimo da milijuni umiru i od gladi, nastranu politika Zapada, pa i Françoisa Hollanda koja je sve samo ne principijelna i mudra (izuzetak čini Vladimir Putin, koji iako nije pozitivac pokazuje crtu racionalnosti i konstruktivnosti).

Treba priznati da je ISIL djelo naših zapadnih liberalnih krugova, koji su isto tako manipulirali i s mudžahedinima, Sadamom Huseinom i talibanima, naš Frankenstein. Koja je svrha ovog događaja? Prvenstveno pogoršati položaj milijunskih masa muslimana u velikim gradovima (koji su ranjivi "meki trbuh Europe"), policijska država puno košta a slabo je efikasna, osipaju se prihodi od turizma i uslužnih djelatnosti, smanjuje se promet i prodaja. Većina francuskih crnaca nisu muslimani, ali ksenofobija ne bira žrtve. Promislite sada na teškoće 99 posto normalnih useljenika (od kojih su dio Arapi kršćani), teškoće vezane uz obrtnika, trgovca, školsko dijete, mladića koji traži posao…

Anders Behring Breivik u Norveškoj nije izazvao dramatične promjene jer je počinitelj domaći "dečko". Ovdje se nameće pitanje i europske demografske politike, useljeničke politike (npr. Španjolci, Portugalci i Talijani su u drugoj generaciji pofrancuženi), getoiziranja useljenika, loših škola, nedodirljivih elita, moralnog i ekonomskog rasula liberalizma. Sada je Europa na svom Rubikonu (povijesnom raskrižju), kakvu politiku voditi prema sve samosvjesnijoj Rusiji, kakvu prema američkoj hegemoniji,kakvu prema rastućim divovima Indiji i Kini, muslimanskom svijetu koji demografski, strateški i resursima moćan glavinja u diktaturama i krvoprolićima?      

Napustiti treba liberalne dogme koje dovode izbjeglice preko pašnjaka, šuma i potoka, često bez valjanih kvalifikacija i dokumenata. Rješenje je u dobronamjernom pristupu trećem svijetu, gdje umjesto imperijalističkih pohoda i neoliberalne pljačke treba pomoći konstituiranje poštenih elita i izgradnju modernih država, inače će te zone nestabilnosti na našemu pragu djelovati poput epidemije. Ne znam koliko se uopće ekonomije Zapada (osim Njemačke i Skandinavije) zasnivaju na prozvodnji i imaju realno pokriće tečaja valute. Ako će "desne" stranke (kojima predviđam pobjedu u Francuskoj) zasnivati svoj uspon na pomaganju obitelji, obrtnika, seljaka, znanosti i proizvodnje, na solidarnosti tada ova tragedija ne će imati katastrofalne posledice; međutim ako se politika bude zasnivala na nemoralu pohlepi, mržnji, sebičnosti (obrana nacionalnih interesa nije sebičnost naravno) to je vrlo eksplozivna situacija i iznutra i izvana – jer Europa ne treba Hitlera – ona vapi za De Gaulleom!

Određene situacije ne možemo birati, ali možemo birati naše reakcije na njih! Uostalom dosadašnja Vlada osim slabog razumijevanja vanjske politike (Pusić, Sirija i INA), našla se nespremna u izbjegličkoj krizi te u odnosu sa susjedima koji imaju legitimno pravo odabrati svoj odgovor i nametnuti svoja rješenja unutar vlastite "kuće". Europa je prelijepa, zahvaljujem Bogu na čudu njene slobode i ujedinjenosti (iako sam glasovao protiv ulaska u EU, još smatram da smo loše to ispregovarali), zahvaljujem Bogu na miru koji imamo, na nestanku komunizma i fašizma. Antipatija koju osjećam prema dijelu birokracije EU-a i prema lažnom liberalizmu može se riješiti, tomu demokracija i služi da se loši treneri smijene. A dobro stablo ćemo prepoznati po dobrim plodovima.  

Teo Trostmann