Hrvatski Fokus
Hrvatska

DOK SU PATULJCI MARŠIRALI – Bahat, neodmjeren, nekulturan… (4)

Ko nas, bre, zavadi?

 
 
I gledam ih tako ovih dana na TV. Stalno se vrte… i vrte… Udvaraju nam se… Skoro su na svim TV postajama. Skupovi ovdje, skupovi ondje.
Evo ih, i sada su skupa. Na skupu… Na jednom od njihovih mnogobrojnih „vašara“.  Tu je i povelik broj njihovih  vjernih sljedbenika. Nešto viču. Mašu…
Gledam i ne mogu vjerovati… Trljam oči… čačkam uši… Jesam li slijepa ili sam gluha!? Ili se meni pričinja ili… ili nešto sa mnom nije u redu.
O, ljudi moji, zar je i to moguće!!!???
HRVATSKA, HRVATSKA!-odjekuje cijelom dvoranom. Vijore se trobojnice…  A njihov prvi čovjek i veliki vođa Zoki, preko noći… izgleda  domoljubno nadahnut, govori  strasno i domoljubno.
Nešto mi tu nije u redu!
-Je li ovaj čovjek svoj ili je prolupao?- pitam se  trljajući još uvijek oči.
– E moja Lucija, griješiš. Draga moja dušo, on ti je isti – istovjetan, onakav kakav je uvijek i bio. Bahat, neodmjeren. Nekulturan… I ne baš suviše pametan. Kako se vidi iz priloženog…
-Hrvatska, Hrvatska!-viče čovjek koji bjesni, grize,ujeda… koji lupeta… Čovjek koji je tu istu Hrvatsku, nazvao slučajnom državom. Onu istu državu kojoj sada, po potrebi kliče i koju je doveo na samo dno dna.
Čovjek koji ne bira sredstva da bi došao do cilja. A cilj mu je jasan. Zadržati vlast pod svaku cijenu. Pa makar stavio i masku. Pa makar odjedanput postao i domoljub i glumio nešto što nisi. Ali sve za vlast, a vlast nizašto.
-Utrtarili se drugovi, moja Lucija! Utrtarili… Pa bauljaju… Pa se ritaju… Pa skaču na sve četiri…Pa urliču i arlauču… Jer, izmiču m fotelje. Mekane i primamljive. U kojima se lako uljuljkivati i vječno snivati slatke snove.
A što ako izgube?  Što ako im propadne njihov najdraži i najljepši san- san oregionu? Što onda?
    Moram priznati – nije im lako! Što će oni jadni bez regije? I regionalnog povezivanja. Što će bez toga, uopće, i raditi?
Što će i bez srpskih mina koje su Srbi posijali, a koje ih opet povezuju… u čvrsti bratski zagrljaj? Što će bez engleskih mudrih, iskrenih i prijateljskih savjeta?
Ta gdje bi onda mogli trčati svaki dan po domaću zadaću?  Što bi oni, uopće, bez toga radili? Doduše, mogli bi, kao i dosad, ljenčariti, spavati, tulumariti, rasipati novac, prodavati, zaduživati se… Pa ništa ni dosad nisu ni radili, niti su naučili raditi.
Jer, „drugo ništa ne nauči pačurlija ta, nego što je prije znala“, pa… pa… par-ti-ja.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/12/Cveticanin_dnevnik.jpghttp://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/10/unhcr4-270212-mehkek.jpeg
Ko nas, bre, zavadi?
 
I ništa se nije promijenilo. Opet nas, kao i prije, trpaju silom… tamo gdje ni po čemu ne pripadamo. Uvlače nas tamo, s tolikom žestinom i strašću, da se čovjek mora zapitati… je li s njima baš sve u redu i jesu li ti ljudi sasvim normalni? Iskreno, mene je malo strah, i jako se brinem, za njihovo mentalno zdravlje.
-Što ti misliš, u čije to ime i zbog kakvog interesa, rade to što rade? Kriju li se tu i neke mračne igre i igrice? Crtaju li se, upravo sada, neke nove karte? Igraju li se neke nove partije šaha, a mi im služimo kao pokusni kunići ili kao šahovske figurice? Jesu li u igri samo ovi naši i oni drugi- njima slični ili ima tu, pored njih koji su izvršitelji, još  i nekih velikih igrača, naredbodavaca?
 -Pa, draga moja, Ima ti tu i jednog i drugog. Sigurna sam kako se ovi naši vrli kombinatori a njihove marionete, nadaju kakvoj masnoj nagradi i dobrom položaju, kojim će ih za sve urađeno, nagraditi njihovi vrli naredbodavci.
-E, moja Lucija, moja Lucija! Imaš pravo! Nadaju se…nadaju… No, uzalud im nada. Obećanje, obećanje… ludom radovanje!- kaže naš narod. Čim urade i odrade svoj posao i realiziraju zadani im naputak, umjesto nagrade, dobit će nogom u tur. Kao što su dobivali i svi njihovi prethodnici. Čak ne će dobiti ni njihove mrvice sa stola. Jer je i to, kao i svi dobri zalogaji, rezervirano samo za odabrane. A u tu kategoriju, zasigurno ne spadaju ovi “naši“ tj. njihove sluge pokorne. Niti svi ovi silni ljigavci, puzavci i beskičmenjaci. No, naputke i naredbe, u svakom slučaju, moraju slušati. Zato i muljaju o Pelješkom mostu.
Zato ni ne traže ratnu odštetu.
Zato ni ne kažnjavaju ratne zločince.
Zato i štite svoje drugove UDBAŠE.
Zato i prodaju sve što se prodati može.
Zato, svako malo, i trče kod njih po savjete…
   Pa odakle više izviru, Bože moj dragi!? Množe se kao gljive poslije kiše.  Sve ih je više i više. Ali se, izgleda mi, povećao i broj onih, posebno odabranih i pridruženih. No, u tom silnom mnoštvu, ima i povelik broj i onih, koji su, opet, po nekim posebnim  kriterijima, posebno izdvojeni. Kao podobni.
…Kao ličnosti veoma pogodne za opservaciju, kaže u svojim memoarima, bivši srbijanski ambasador u Republici Hrvatskoj, predlažemo sledeće hrvatske političare koji simpatišu jugoslovensku ideju, već od svojih davnih orjunaških predaka i simpatizera srpske monarhije…
 
RAZUME SE, MI ĆEMO I TO ZNATI DA CENIMO
 
A lista osoba s njegovim preporukama je podugačka. I onih nama znanih, i onih neznanih. I onih prikrivenih, ali na našu sreću, sada konačno i pročitanih.
Zato, u boj… u boj…za narod svoj
Mislili su kako ćemo mi, naivni  i zaboravni kao i uvijek, spremni oprostiti kao i uvijek, progutati sve njihove prazne priče… i laži.
      E, pa sada ne ćemo i nismo, niti ćemo ikada više nasjesti na nečija lijepa obećanja, zavijena u prozirni celofan. Prestali smo biti naivne budale. Sada vidimo malo  dalje od nosa. Razmišljamo i čitamo između redova. Ništa više ne primamo bez zadrške. I ne vjerujemo u sve izrečeno.
Prestalo je za nas postojati ono naše poslovično: Ne talasaj! Šuti! Ne daj , Bože, goreg!
     Ne daj, Bože, goreg! A zar gore može biti, nakon svega onog najgoreg,  što smo nedavno prošli, i što sada prolazimo?
A gdje smo!??? Gdje su nas doveli? Na sam rub provalije,! Rano smo se opustili. Uljuljkali… A imali smo još toliko posla. I imat ćemo ga još dugo, dugo. Sve dok, nažalost, ima ovakvih i njima sličnih. Koji nas varaju, podmeću, lažu, kradu, biraju umjesto nas, zaokružuju  umjesto nas… Prodaju nas…
Pa neka mi sad netko kaže kako treba suradnja… Najprije kulturna,   pa ova…pa ona… Neka mi se samo usudi to netko izreći! Uvijek i počinje tako… Najprije neka navodna kultura a onda … Pa kod njih je, ljudi moji dragi, sve politika! I sve planiraju, za razliku od nas, i stotinu godina unaprijed. A kakvu nam to oni kulturu i toleranciju nude?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/12/hqdefault.jpg
      Bijesna sam i ogorčena. Što još čekamo? Do kada će trajati ova naša poslovična šutnja  i trpljenje? Predali smo im i brda i doline… Na pladnju. Dobro su se ugostili, a od pojedenog, dobro i ugojili. Trbušine im sve do podbratka, a sve ono pobrano s pladnja, proširilo se…Proširilo im i imanje i podebljalo račune. Ali, tu nisu stali. Ma, kakvi! Još nas, za sve ovo vrijeme, polako pripremali i za nadolazeće. Sređuju i uređuju spise i popise, pune svoje a prazne naše račune. I sve pripremaju za primopredaju. Da, da. Za primopredaju.
Oni nemilice DAJU, a ovi DRUGI potajice primaju. I  primopredaja nam, ako se ne probudimo, uskoro  slijedi. A što nakon njih???  
Pa iza njih može i potop, rekoše oni. Svi u jedan glas.
E, moj narode, moj narode!!! Zar su se zato prolijevale rijeke krvi? Zar su za to dali živote naši heroji!??? Zar smo ikome, baš zbog njih i njihove žrtve, smjeli dati bjanko čekove. I uz to bez pokrića. Vjerujući im na riječ i u njihova lažna obećanja. Zar smo nakon pokojnog predsjednika Tuđmana, ikome živom, osim onima koji su branili i obranili ovu zemlju, smjeli dati povjerenje??? Jer, rat još traje… i trajat će. A blagostanja ne će biti sve dotle, dok  se ne raščiste svi zločini iz prošlosti.
Sve dok se ne svedu svi računi. I oni prošli i ovi sadašnji. I pokradeno i rasprodano… I poklonjeno i ukradeno…
I svi zločinci… i svi ubijeni, i svi silovani, i svi zaklani… I još nepronađeni.  I svi oni bačeni u jame… I Hude jame, i Jazovke…I Križni put i Jasenovac… I dok majke bez djece, žene bez muževa, očevi bez sinova… ne dočekaju pravdu i ne nađu svoj mir.
A oni sada, zamislite, molim vas, nakon svega što su nam učinili, traže… još jedan mandat. Naravno, da dovrše sve ono što se dovršiti mora.
Sada je, barem se nadam, svima jasno zašto su željeli povući tužbu za genocid protiv Srbije.
I zašto su nas optuživali za agresiju na B-H, ni krive ni dužne;
I zašto su radili na izjednačavanju krivnje;
I zašto se u Knessetu govorilo o ustaškoj zmiji u njedrima Hrvata;
I zašto su se stalno proizvodili neki navodni zločini Hrvata nad Srbima;
I zašto su uništavali sve hrvatsko;
I zašto su ustrajno ponižavali branitelje i Hrvate…
I zašto su željeli što prije uvući Srbiju u EU;
I zašto su ustrajavali na „regionu“ ;
I zašto su u tužbi za genocid protiv Srbije, namjerno ispustili i nisu uvrstili sve o UDBI I KOSU i o njihovim zločinima u Hrvatskoj;
I zašto su agresiju na Hrvatsku pretvarali u unutarnji sukob;
 
Ma, ljudi moji, tako mora biti! Tako se kali bratstvo i jedinstvo. I nova Balkanija. Tako su nam naredili… Oni iz prijateljskih nam kraljevskih dvora i oni iz našeg glavnog centra, tamo kod istočnih bratskih naroda.  Tako se i davno prije kalio čelik. I bratstvo i jedinstvo.
-RAZUME SE, ONI ĆE TO ZNATI DA CENE!!!
 
Probudimo se, dragi moji Hrvati i Hrvatice!!!! Ovo više ne može ovako!!! Ovo se više ne može trpjeti! Mora se nešto, i to pod hitno, poduzeti. Inače nam se crno piše. Jer, oni  koji bi trebali nešto učiniti, ne čine ništa ili čine sve da nam bude još gore. Sastanče i još uvijek kuju neke nove planove za stvaranje nekih novih saveza i veza. Sastaju se, tako, počesto pa  planove zajednički i analiziraju.
Samouvjereni su i već pripremaju novu taktiku. Crtaju karte. I slave unaprijed. Sigurni u svoju nedodirljivost i nepobjedivost. Pa makar i… silom.
-E ne će biti baš tako!!!
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Vera Primorac

Povezani članci

Bezimenom branitelju

HF

Milanovićeva vlada krivotvorila isprave

HF

Pusićka predaje marksizam, Beljak brave…

HF

Štetna i antihrvatska politika ministrice Vesne Pusić

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...