Tko podvali Čička Predsjednici!?

Karamarko: Tito mora pasti – Milanović: Tito ne smije pasti

Tito mora pasti. Tito ne smije pasti. Ove dvije sintagme su personifikacija za Karamarka i Milanovića u uvjetima današnje, do sada neviđene parlamentarne krize. U Titu je sadržan i Berlinski zid, koji u RH mora pasti, i koji ne smije pasti. U zagrebačkoj šumi Pantovčak Tito je već davno pao. Kolinda je svoj glomazni otpad, iz kojeg  se isparavao CO², otpremila u kumrovečki jugomuzej, gdje će taj veliki jugocvijet biti pospremljen sve dotle, dok se ne sagradi biljni krematorij. Neki joj to nikako ne mogu oprostiti, pa su joj zato, ovih dana, namjestili i gologuzog Čička, plaćenog čovjeka za ispunjavanje specijalnih zadataka, čovjeka koji je još davno, napustivši toplu domoljubnu rijeku, zaplivao lijevo liberalnim hladnim vodama, i počeo voditi real politiku.

Ne, nismo mi, niti za Tita, niti za Jugoslaviju, niti za Jugosferu, niti za „zapadni Balkan“. Mi smo samo protiv kriminala i korupcije. Govore pristaše Milanovića, za kojeg je Tito nešto najbolje što se Hrvatima i Hrvatskoj moglo dogoditi. Milanović jest Tito. Tito jest Jugoslavija. Jugoslavija jest Karađorđević. Milanovićevi pristaše jesu hrvatski karađorđevićevci. Oni su samo protiv kriminala i korupcije. Pa da. kriminal i korupcija su i 1918. godine korišteni kao sredstvo za ulazak u nenarodnu asocijaciju, okupatorsku i zločinačku jugoslaviju. Oni u Beogradu imaju formiranu državu, vojsku, policiju, inspekciju, a mi ovdje imamo dosta kriminala i korupcije. Neka se oni s tim nose, a nama će biti s njima ko bubregu u loju. Huškali su orjunaši i Starčevićevi slavoserbi sve u 16, da se suverenitet na tanjuru odnese u Beograd. I zaista spomenuti

TANJUR JE POSTAO MOĆNA SPRAVA,

U SMRT POSLO POL MILIJUN GLAVA.

Dakle od loja ništa, nego dobismo, ne samo po bubrezima, nego i po glavama.

Ovih dana je u Zagrebu gostovala srbijanska političarka, javna i kulturna djelatnica Latinka Perović poznata po svom prihvatljivom odnosu prema Hrvatskoj i Hrvatima. Da sam bio na tribini zasigurno bi joj postavio ovakvo pitanje. Poštovana gospođo Latinka, Vi cijelog svog života vodite političku i kulturnu borbu sa srpskim radikalima, koji su nanijeli toliko zla, ne samo nama Hrvatima, nego i Srbima. Kako se onda moglo dogoditi da nam dođete u posjet u organizaciji raznih Pupovaca, Jovića i Pusića, koji u Hrvatskoj sofisticirano djeluju kao srpski radikali?

Srpski radikali s hrvatskim domovnicama. Pa ljudi moji je li to moguće, uskliknuo bi športski komentator Mladen Delić. Kad smo već kod domovnica, evo usput poruke, u ovim turbulentnim vremenima, svim hrvatskim državljanima, koji su hrvatskom domovnicom Hrvatsku dragovoljno odabrali za svoju domovinu, da budu čvrsto uz nju, i da se što manje izlažu raznoraznim nepotrebnim podjelama. Kada se već pozivamo na Europu, koja se ujedinjuje, onda i mi u Hrvatskoj budimo ujedinjeni.

Žarko Marić