U Palmotićevoj služe se Mise za sve umrle ljude

Služit će se jednog dana i za one koji su neki dan arlaukali

O Misi za Antu Pavelića, koja je služena u isusovačkoj crkvi u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. 

p. Ivan Ike Mandurić

Mir i nemir oko Bazilike Srca Isusova

Oni koji od Crkve traže da politiku ostave u svojim sakristijama, sinoć su se upravo počeli miješati i u stvari sakristije. Kad nešto ne razumijemo, onda nam može biti i jako čudno. A ponekad baš želimo da nam bude jako čudno, pa ne želimo razumjeti. Ali ipak ispadamo blesavi, pa nam se svi koji to ipak razumiju, smiju i ispadamo smiješni. Pa bi svejedno najpametnije bilo poniziti se i pitati. Jer kad bi pitali, saznali bi još jednu strašniju stvar: u Bazilici Srca Isusovoga, koje nikoga ne odbija, služe se mise, ne samo za Pavelića, nego, zna se dogoditi, barem jednom godišnje – na Dušni Dan – da se u njoj služe mise i za Adolfa Hitlera, Josifa Visarionoviča Staljina, Vladimira Iljiča Uljanova "Lenjina". I za Marxa i Engelsa, Tita. Pa bi prosvjedi mogli biti puno interesantniji. I vrlim TV kućama, i drugim medijima željnim krasnih vijesti. 

Ako bi im to bilo premalo, evo još razloga za prosvjed: tog jednog dana u godini u ovoj našoj Bazilici služi se sveta Misa i za sve partizane poginule po šumama i drumovima, i za one koji su ih ubili, i one koje su oni ubili, u istom danu. Služi se i za sve poginule i pomrle ustaše, poglavnike, doglavnike, generale, vojnike, čuvare logora, i one koji su po logorima skončali. Za sve one koji su nestali na Bleiburgu i Križnom putu, i za sve one koji su to skrivili. Za sve one koji su umrli u Jasenovcu, prije i poslije 1945., i sve one koji su tome krivi. Ovdje, u Bazilici mojoj miloj i dragoj, ali i po svim crkvama svijeta. 

Na užas prosvjednika, moraju znati da su stajali pred Bazilikom u kojoj se služi misa i za njihove očeve i majke – ako su im umrli, i sve njihove pretke, ma što da su radili i ma kakvi da su bili. A služit će se i za njih jednog dana, za svakog onog koji se jučer pred njoj nešto bunio. Možda na njihov užas, a možda za utjehu, nitko neće moći promijeniti to da molimo i za njega samoga kad se jednom, od života umoran, konačno umiri. Jer, trebat će nam molitava da nam Bog oprosti naša lutanja i grijehe koje smo ikada nekome u neznanju, brzini, strci, srahu, i tko zna čemu, počinili. 

Iskreno, nisam uspio odgonetnuti što je uzrok i cilj ovih prosvjeda. Nadam se da je samo neukost i neznanje u pitanju, a je li, ne znam. No, što god da je, minut će i nestat će i to, a sveta Misa će se služiti, ovdje, u ovoj bazilici, i za sve one koji su jučer prosvjedovali. Kad se malo smire, kad ih strasti napuste, kad i sami malo mira požele, kad i sami milost jednom požele. Za njih i za sve grješnike svih režima, u ovom lijepom pomirilištu Božjem, u Bazilici dragoj, dok je bude na uzgoru, a po svem svijetu dok svijeta bude. Za njega i za sve grješnike zakrvavljenih očiju i ruku, za sve koji su ikada arlaukali i bijesnili, za sve koji su drugima ikada o glavi radili, za sve koji su ikada na zlo i opako pristajali. Za sve koji su ikada digli i samo jedan prijeteći prst, da im po žrtvi misnoj Bog izbriše njihove krive korake. Jer zato je Gospodin srca milosrdnoga, Euharistiju i ustanovio da ona bude pomirilište svih koji se od mira odijeliše. Radi toga se i rodio, radi toga Njegovo rođenje i slavimo. Čini to Crkva jer zna dobro da je svaki čovjek u naravi dobar, i da ni jedan grješnik u konačnici zloću grijeha ne shvaća, jer je i sam Gospodin Isus s križa molio za one koji su ga razapinjali: „oprosti im Gospodine, jer ne znaju što čine!“ 

Valjda bi netko od sinoćnih prosvjednika trebao zamijeniti sakristana Iku, i umjesto njega zaprimati i zapisivati misne nakane. Doduše, jedan novi sakristan bi nam dobrodošao, jer on taj posao radi cijeli svoj život, pa bi ga napokon poslali u mirovinu čim bi našli dobru zamjenu. Ali dobru zamjenu, jer trebalo bi naučiti i još ponešto do sakristanskih poslova. I trebalo bi se držati reda. 

Što se jučerašnje Mise tiče, misa k'o Misa. Ni riječi o Poglavniku, osim što se na početku Mise, kao i u svakoj drugoj Misi za pokojne, mladi svećenik koji je predvodio Misu (a kojem je – kako to ispadne paradoskalno – djed bio partizan), spomenu da se „ova sveta Misa prikazuje za pokojnog Antu.“  Kao i svakoj drugoj Misi, u nadi da se pokojni grješnik pokajao za grijehe zbog kojih ga je javno opominjao i korio i blaženi kardinal Alojzije Stepinac, i da je svoje grijehe temeljito okajao. To uvijek molimo za njega, i za sve koji su ma kakvu odoru nosili i ma kakvu koračnicu pjevali… Prosvjednici, naravno, pojma nemaju da se – evo još jednoga čuda: sveta Misa za Antu Pavelića služila i za vrijeme komunizma, jednako kao što se i jučer služila, za vrijeme Titovoga režima kad se lako odlazilo na Goli Otok ili Gradišku, ali nije se odustajalo, jer se ne smije odustati. Promjene vlasti na to ne utječu. 

Ako ovome svijetu, i ovoj našoj Hrvatskoj išta treba, onda je to pomirilište Misne Žrtve u kojoj nas Krist koji je radi toga i došao, pomiruje sa sobom samim, jedne s drugima, i s Bogom svevišnjim! Ako nam išta treba, to je ono protiv čega se sinoć neuko i u neznanju prosvjedovalo. Stoga će se i dalje služiti, za sve jadnike koji za milošću Božjom vapiju. Stoga je ovo mjesto sveto, stoga ovu Baziliku mladi tako vole, jer žele i traže mir, pomirenje, izmirenje, obraćenje, da im Gospodin blaga i ponizna srca učini srce po srcu svome. 

Neka tako učini svima nama.

p. Ivan Ike Mandurić