Vratar S neke se je rupe zvlekel I s drugima se dovlekel v stari lepi Zagreb naš, Pravi pravcati grabancijaš. V Zagrebu već ima sega Ko bu pazil sad na njega? Mislili su: Morti je turist? Mogel bi biti fašist, komunist. Doktor, mernik, fiškal il' fratar? Ipak, se čini da je vratar. On furt jednima vrata otpira. Prek noći drugima ih zapira. Al' nikome ne baš do kraja, Kak' Sveti Petar vrata raja. Kroz njih svako ući može Smiluj nam se dragi Bože! Ne daj nas jadne više muče. Ne daj da nas životu uče. Prosvetli sve mudre glave, Da ovaj zulum zaustave. Izbavi nas od svih tmina! Oslobodi nas od tiranina, Od proroka lažnih i Mesija, Svih vrsta tuđinaca i Osmanlija. Niko nikom ništa ne vjeruje. Svaki svakom svašta obećaje Kud to vodi, što to znači? Ne znaju čak ni osnivači. Nekak se čini da sve znaju, Meštri koji silne peneze daju, Da nikom ne bude ko prije, Da se saki greh i zlo otkrije. Vjera, poštenje i dobre čudi, Bit će ukras i čast naših ljudi. Skupa ćemo molit Oče naš. Za to će brinut grabancijaš. Se bi to tak dobro i lepo bilo, Kak' se jednom dečecu snilo. Bolje mu je bilo biti fratar, Nek na vjetrometini vratar. Nek se v svoju staru rupu vrati. Dok ga jaki propuh ne uhvati. Tam se skrušen zmoli Oče naš I zaboravi da je bil grabancijaš. Na sve vijeke, vjekova. Amen! Nera Krupić