Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Meni nisu važne granice ni državni teritoriji

NATO je agresivan, a Angela Merkel iskrena

 
 
Razgovor s ruskim predsjednikom Vladímirom Vladimírovičem Putinom.
 
• G. Putine, prije 25 godina proslavili smo okončanje Hladnog rada. Upravo je završena godina u kojoj je bilo kriza i ratova više nego ikad. Što je krenulo toliko nizbrdo u odnosu između Rusije i zapada?
– To je pitanje svih pitanja. Sve smo činili pogrješno.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/01/putin-408339.jpg
• Sve?
– Od početka nismo uspjeli prevladati podjelu Europe. Prije 25 godina pao je Berlinski zid, ali su se nevidljivi zidovi pomakli na istok Europe. To je dovelo do uzajamnih nesporazuma i prebacivanja krivlje, a iz toga su proizašle sve ove krize.
 
• Što mislite, kada je došlo do te eskalacije?
– U Njemačkoj me mnogi kritiziraju zbog mog govora na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti 2007. Ali što sam tada rekao? Samo sam podsjetio na to da je bivši tajnik Natoa Manfred Wörner izjavio da se Nato nakon pada zida neće širiti na istok. Mnogi njemački političari odvraćali su od toga, primjerice Egon Bahr. (Putin je zatražio od svog glasnogovornika da mu doda tanki omot u kojem su bili transkripti razgovora koje je tada Egon Bahr vodio s Moskvom.) Ovo nikada nije objavljeno. 
 
• Kakvi su bili razgovori?
– To su bili razgovori koje su bivši njemački kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher vodili s predsjednikom Gorbačovom i drugim sovjetskim dužnosnicima tijekom devedesetih.
 
• Ovdje je primjerice Egon Bahr 26. lipnja 1990. izjavio: „Ako sada ne budu poduzeti odlučni koraci kako bi se spriječila podjela Europe na nove blokove, onda će to rezultirati izolacijom Rusije.“ Da bi se spriječila ta opasnost, Bahr, mudar čovjek, dao je sasvim konkretan prijedlog: SAD, bivši Sovjetski Savez i dotične zemlje trebale bi u srednjoj Europi iznova definirati zonu u koju Nato sa svim svojim vojnim strukturama ne bi smio prodrijeti. Bahr je čak rekao: „Ako Rusija pristane na širenje Natoa, onda nikada više ne ću doći u Moskvu. (Putin se potiho smije.) Je li on ikada ponovno došao u Moskvu.
– Iskreno rečeno ne znam.
 
• Ali srednjoeuropske zemlje željele su postati članice Natoa kako bi im Nato pružio sigurnost.
– To sam čuo već tisuću puta. Jasno je da svaka zemlja ima pravo organizirati svoju sigurnost na način koji smatra ispravnim. Ali države koje su već bile u Natou, dakle zemlje članice, trebale su moći slijediti vlastite interese i odreći se proširenja na istok.
 
• Mislite da im je Nato jednostavno trebao reći ne? Ali to Nato ne bi preživio jer…
– A zašto ne? – upitao je Putin na njemačkom jeziku, preduhitrivši prevoditelja.
 
• Jer prema statutima i načelima Natoa sve slobodne zemlje mogu postati njegove članice ako to žele i ako ispunjavaju određene uvjete.
– A tko je pisao te statute? Političari ili? Nigdje ne piše da Nato mora primiti u članstvo određene zemlje. Bila je samo potrebna odgovarajuća politička volja da se to ne učini. Ali to se nije htjelo.
 
• Zašto mislite da je bilo tako?
– Nato i SAD željeli su pobjedu nad Sovjetskim Savezom. Oni su željeli sami sjediti na tronu u Europi – i tamo sjede i danas. Sada govorimo o krizama kojih ne bi bilo da se bilo postupilo drukčije. Ta težnja za apsolutnim trijumfom također se vidi i po američkim planovima o proturaketnoj zaštiti.
 
• Ali američki proturaketni štit, ako se ikada realizira, zapravo će biti čisto obrambene naravi?
– Američki predsjednik Obama izjavio je 2009. da će proturaketni štiti služiti samo za zaštitu od iranskih atomskih bombi. Ali sada postoji međunarodni sporazum s Iranom koji sprječava mogući vojni atomski projekt Teherana. Međunarodna agencija za atomsku energiju provodi kontrole, sankcije Iranu se ukidaju, ali unatoč tome na američkom proturaketnom štitu radi se i dalje. Nedavno je potpisan sporazum sa Španjolskom, u Rumunjskoj se priprema stacioniranje, u Poljskoj će to biti slučaj 2018., u Turskoj se postavlja radar. Čemu sve to?
 
• Sada se detaljno objasnili koje je pogreške s gledišta Rusije učinio Zapad. A koje je pogrješke učinila sama Rusija?
– I mi smo pogriješili jer smo reagirali prekasno. Da smo od početka jasnije branili naše nacionalne interese, svijet bi sada bio u ravnoteži. Nakon raspada Sovjetskog Saveza imali smo vrlo mnogo vlastitih problema za koje smo bili krivi samo mi, a to su propast gospodarstva, raspad socijalnog sustava, separatizam i, naravno, teroristički napadi koji su potresali našu zemlju. Za to ne možemo krivce tražiti u inozemstvu.
 
• U posljednjem intervjuu za ovaj list koji ste dali prije deset godina rekli ste da Njemačka i Rusija nikada nisu bile toliko bliske kao 2005. Što je još ostalo od tog posebnog odnosa?
– Uzajamna simpatija naših dvaju naroda bila je i još uvijek jest temelj naših odnosa.
 
• Pa u tom se pogledu nije ništa promijenilo?
– (Putin se podrugljivo smješka) Unatoč antiruskoj propagandi masovni mediji u Njemačkoj nisu uspjeli naštetiti toj simpatiji.
 
• Mislite li pritom na Bild.
– Ne mislim na Vas osobno. Ali jasno je da su mediji u Njemačkoj pod golemim utjecajem zemlje s druge strane Atlantika.
 
• To nam je novost. Kakav je danas njemačko-ruski odnos?
– Godine 2005. imali smo vrlo dobar odnos: trgovinska razmjena iznosila je 80 milijardi dolara godišnje, ruske investicije omogućile su otvaranje na tisuću radnih mjesta u Njemačkoj. Veliki broj njemačkih tvrtki ulagao je u Rusiju, postojali su brojni kulturni kontakti. A danas? Bilateralna trgovinska razmjena manja je za čak 50 posto, iznosi svega 40 milijardi eura.
 
• Zar Münchenska konferencija o sigurnosti koja se održava za nekoliko tjedana ne bi bila dobra prilika za ponovno poboljšanje ozračja?
– Ja u München ne ću doći.
 
• Što mislite o teoriji da postoje dva Vladimira Putina? Prvi do 2007. koji je bio prijatelj Zapada i usko povezan s Gerhardom Schröderon. A nakon toga je došao drugi, hladnoratovski Putin.
– Ja se nisam promijenio, ja se osjećam jednako mladim kao i onda, i dalje sam dobar prijatelj Gerharda Schrödera. Ali u međunarodnim odnosima među državama, situacija je drukčija: u tim odnosima nisam ni prijatelj, ni zaručnica ni zaručnik. Ja sam predsjednik 146 milijuna Rusa i moram se boriti za njihove interese. Mi smo spremni težiti postizanju kompromisa na osnovi međunarodnog prava.
 
• Vi ste 2000. godine izjavili da je najvažnija pouka iz Hladnog rata sljedeća: Nikada više konfrontacije u Europi. Danas je ta konfrontacija ponovno prisutna. Kada će se vratiti prvi Putin, onaj koji je prijatelj Zapada?
– Još ću jednom ponoviti, kod mene je sve kako je bilo. Uzmite na primjer borbu protiv terorizma. Nakon napada 11. rujna 2001. ja sam bio prvi koji je stao na stranu američkog predsjednika G. W. Busha. A sada nakon napada u Parizu, stao sam na stranu francuskog predsjednika F. Hollandea. Terorizam predstavlja prijetnju svima.“
 
• Približava li opasnost od islamističkog terorizma Rusiju i Zapad?
– Da, mi bismo trebali diljem svijeta uže surađivati u borbi protiv terorizma koji je veliki izazov. A ako se mi ne slažemo uvijek baš u svakoj točki, to nitko ne bi trebao uzeti kao izliku da nas proglasi neprijateljem.
 
• Kada već govorite o izazovu: Je li Krim uistinu vrijedan narušavanja odnosa Rusije i Zapada?
– Što mislite vi kada kažete Krim?
 
• Jednostrano pomicanje granica u Europi koja posebno poštuje državne granice.
– A ja pod tim podrazumijevam ljude. Državni udar koji su u Kijevu u veljači 2014. izveli nacionalisti utjerao je strah u kosti 2,5 milijuna Rusa na Krimu. Što smo mi učinili? Mi nismo ratovali, nismo pucali, nijedna osoba nije ubijena. Naši vojnici samo su spriječili da ukrajinske postrojbe na Krimu zabrane građanima  Krima da izraze svoje mišljenje. Na izborima, o čijem je održavaju odluku donio stari parlament Krima, većina je građana rekla da želi živjeti u Rusiji. To je demokracija, volja naroda.
 
• Ali državne granice u Europi ne mogu se iznenada dovoditi u pitanje?
– Meni nisu važne granice ni državni teritoriji, već sudbina ljudi.
 
• A što je s međunarodnim pravom?
– Jasno je da se međunarodno pravo mora poštivati. To je na Krimu i bio slučaj. Prema Povelji UN-a svaki narod ima pravo na samoodređenje, uzmite samo primjer Kosova. Tada su instancije UN-a odlučile da se Kosovo može osamostaliti od Kosova i da su interesi srpske središnje vlade na drugom mjestu.
 
• Ali prije toga srpska središnja vlast vodila je rat protiv kosovskih Albanaca i prognala ih na tisuće. To je razlika.
– Činjenica je da se vodio dugi rat i da su Srbija i njen glavni grad Beograd bili bombardirani i raketirani. To je bila ratna intervencija Zapada i Natoa protiv tadašnje preostale Jugoslavije. A sad vas pitam: Ako Kosovari kao narod imaju pravo na samoodređenje, zašto to pravo ne bi imali građani Krima. Ja bih rekao: Svi trebaju poštivati jedinstvena međunarodna pravila i ne smiju ih mijenjati svaki put kad im to odgovara.
 
• Ako na Krimu nije došlo do kršenja međunarodnog prava kao što vi tvrdite, kako objašnjavate građanima Rusije teške ekonomske sankcije Zapada i Europske unije?
– Ruski narod svjestan je situacije. Napoleon je jednom rekao da je pravda utjelovljenje Boga na zemlji. Ja vam kažem: Ponovno ujedinjenje Krima i Rusije je pravedno. Cilj sankcija Zapada nije pružiti pomoć Ukrajini, već geopolitički potisnuti Rusiju. One su besmislene i nanose štetu objema stranama.
 
• Koliko teško sankcije pogađaju Rusiju?
– Sankcije znatno štete Rusiji na međunarodnim financijskim tržištima. A još veća šteta nastaje zbog pada cijena energenata. U izvozu nafte i plina bilježimo velike gubitke prihoda koje moramo nadoknaditi na drugim mjestima. Ali postoji i jedna dobra stvar: Kada se od prodaje nafte zarađuje toliko novca da  se sve može kupiti u inozemstvu, onda to koči razvoj u vlastitoj zemlji.
 
• Dakle, sankcije su teško pogodile rusko gospodarstvo.
– Mi postupno stabiliziramo naše gospodarstvo. BDP je prošle godine pao za 3,8 posto, industrijska proizvodnja za 3,3 posto. Inflacija iznosi 12,7 posto. Vanjskotrgovinska bilanca i dalje je pozitivna, po prvi put u posljednjih nekoliko godina izvozimo znatno više robe s visokom dodanom vrijednošću, imamo 300 zlatne rezerve u vrijednosti iznad 300 milijardi dolara. Također smo pokrenuli više programa za modernizaciju gospodarstva.
 
• Zbog sankcija, Krima i krize u istočnoj Ukrajini prošle ste godine posebno mnogo razgovarali s kancelarkom Angelom Merkel. Kakav je danas Vaš odnos?
– Mi imamo vrlo poslovan odnos. Ja sam se s njome prošle godine sastao sedam puta, a najmanje smo dvadeset puta razgovarali telefonski. 2016. je godina njemačko-ruske razmjene mladih.
 
• Vjerujete li Angeli Merkel?
– Da, vjerujem joj, ona je vrlo iskrena osoba. Ali i ona podliježe određenim ograničenjima. Ona se istinski se trudi riješiti krize, pa tako i na jugoistoku Ukrajine. Ipak, ono što Europska unija izvodi sa sankcijama je teatar apsurda.
 
• Teatar apsurda? Ali na istoku Ukrajini stvari su daleko od onoga kakve bi trebale biti da bi se mogle ukinuti sankcije.
– Kijevska središnja vlast ne pokazuje volju za provedu Sporazuma iz Minska. Ne može se tražiti od Moskve ono što zapravo mora učiniti vlada u Kijevu. Najvažnija je ustavna reforma, odnosno t. 11. Sporazuma iz Minska. (Putin je ponovno uzeo omot sa spisima i čita t. 11. Sporazuma iz Minska na ruskom jeziku, zatim nastavlja.) Ta ustavna reforma, koja se trebala provesti do kraja 2015. trebala je područjima na istoku Ukrajine donijeti autonomiju. To se nije dogodilo, a 2015. je istekla. Za to nije kriva Rusija.
 
• Pa zar se ta ustavna reforma ne treba provesti tek nakon što separatisti i postrojbe središnje vlasti na istoku Ukrajine ne prestanu pucati jedni na druge?
– Ne, to u Sporazumu ne stoji. Prvo se mora provesti ustavna reforma, a tek zatim je moguće stvaranje povjerenja i osiguranje granica. Evo pročitajte ovdje. (Putin stavlja dokumente na stol.) Sve je na engleskom jeziku, možete to zadržati.
 
• Hvala.
– Nema na čemu.
 
• Smatrate li da Angela Merkel nije dobro pročitala i shvatila Sporazum iz Minska? Ona se zauzimala za produljenje sankcija Rusiji.
– Kancelarka i njeni europski partneri trebali bi se pomnije baviti problemima na istoku Ukrajine. Možda trenutačno imaju previše vlastitih problema. Doduše, Njemačka i Francuska nedavno su se potužile na to što je ukrajinska središnja vlast određene dijelove odredbi o autonomiji ograničila na tri godine, a one bi trebale vrijediti trajno.
 
• Nakon svih razgovora i kontakata, divite li se Vi njemačkoj kancelarki?
– Divim li joj se? Ne, ja to nikada nisam rekao. Ja je kao i uvijek cijenim jer je profesionalna i iskrena.
 
• Kada Vas je kancelarka posjetila u Sočiju u siječnju 2007., na susret ste poveli svog psa Konija. Jeste li znali da kancelarka osjeća izvjestan strah od pasa i da bi se mogla osjećati poprilično nelagodno?
– Ne, to nisam znao. Želio sam je razveseliti. Kada sam saznao da ne voli pse, ispričao sam joj se.
 

Nikolas Blome, Kai Diekmann i Daniel Biskup, Bild

Povezane objave

Tursko širenje u regiji

HF

Donald Trump ima velike šanse

HF

Ugroženo prijateljstvo Rijada i Washingtona

HF

Kupnja zlata može se pokazati i profitabilnom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više