Nakon svega Svima nam je ono preko tuđeg plota ljepše i bolje. Sve dok tamo, na nekom tuđem i gorkom orahu, ne polomimo zube. Tek kada kročimo van našeg dvorišta, počinjemo cijeniti i naš kokošinjac. Ako želiš cijeniti ono što imaš, što jesi i gdje jesi, otisni se „trbuhom za kruhom“. Tuđina je nesmiljena. To spoznamo tek onda kada nas samelje. Ako netko nije zadovoljan onim što ima, neka onda svrati na vječno počivalište. Kada bijah… jesam li zaista i bila, ako nisam i mislila??? Vera Primorac