Hrvatski izdajice

Od suradnika Udbe i KOS-a, preko pripadnika JNA, SKJ, SKH, pa sve do onih koji su ratovali protiv Hrvatske…

Poziv za pokajanje svih hrvatskih izdajnika

S obzirom da se ovih dana u Hrvatskoj javno piše o pokušaju Registra izdajnika, uzimam si pravo da i ja promislim o toj hvale vrijednoj ideji. Kažem, hvale vrijednoj ideji, koja u svojoj osnovi može imati dalekosežne pozitivne posljedice na budućnost hrvatskog naroda kako bi rekao jedan hrvatski pjesnik, na: budućnicu, odnosno na provjetravanje ljudskog duha u Hrvata i svih njenih građana. Čovjek se pita odakle bi se moglo početi u toj zamisli. Misli su uprte najprije na onog koji nosi teret izdajnika. A, što bi pod tim opće kršćanskim i ljudskim normama bio izdajnik jednog naroda. Ako se misli na Registar, onda se radi o skupini, znači o zbroju pojedinaca, koji su ukratko činili zlo.

Kad bi se radilo o pojedincu, onda bi se lako očistila izdaja, odnosno samo jedan pojedinac bi potpao pod onu narodnu izreku: jedan ka nijedan. No svi mi koji pratimo hrvatsku stvarnost, bilo onu opću, bilo onu političku. znamo da se radi o desetinama, ako ne i tisućama izdajnika. Tko ih može stručno kvalificirati, tko ih može kako bi špijuni kazali poloviti, tko ih može staviti u neke knjige podataka: koji se zovu Registri. To bi Hrvatsku državu odvelo u ćor sokak. Ali taj ćorsokak ne daje nikome pravo da se to prebriše, da se od toga odustane. Ako se ne poradi na čistoći hrvatskog društva, ono blato u koje su ljudi ulazili može škoditi svekolikom razvoju. Može se usporiti razvoj, može se krivo kadrovirati kadrove, može se javnom stranom kapitalu naškoditi da slobodan i nepristran dođe u našu državu. Ako od toga odustanemo mnoge političke stranke ostati će uskraćene od svježine: kako bi pjesnički ponovno kazali. Ne će se dogoditi prava konkurencija, neće oni čisti moći doći u poziciju odlučivanja. Da se je to do sada bilo ostvarilo, mi ne bi imali blata  u političkim strankama, a da ne govorimo o udrugama, kako se kaže u civilnom sektoru.

Koga bi napokon trebalo očistiti, odnosno tko bi se trebao čistiti. Mi katolici kažemo: tko bi se to trebao pokajati. Pokajanje je u nas katolika najveći milosni dar, jer uzima u obzir hrabrost susreta sama sa sobom, odnosno borbe u sebi i težnje da se pobijedi zlo. Zato bi držane institucije u ovom slučaju Ministarstvo Uprave, trebalo pozvati sve pojedince – izdajnike na pokajanje. A oni koji nisu u milosti vjere, a bili su izdajnici; oni se po etičkim normama mogu pomiriti u čistoći pomirenja savjesti. A njihov čin pokore neka bude inkluzija  rada za javno dobro po osobnom odabiru. Mi katolici uz molitvu i odricanje svakog dana, možemo također dati obol općem dobru. A tko su osobe koje bi bile zahvaćene izdajom.

Po mom stavu to su osobe:

-koje su bile suradnici OZNE i UDBE

-koji su bili pripadnici JNA

-koji su bili pripadnici takozvane Narodne milicije

-koji su bili pripadnici SKJ, odnosno njihove matice SKH

-koji su zagovarali ideologiju komunizma, kao sustava koji je gazio sve što je bilo katoličko i humano

-koji su nakon agresije na Hrvatsku od strane Srbije, bježali u inozemstvo

-koji su činili sve da se ne uključe u Hrvatske obrambene snage

-koji nisu bili za stvaranje Hrvatske države

-koji su se u ratu bogatili

-koji su se i nakon rata raznim ljudskim spletkama koristili da bi osiromašili naš narod, da bi njezinu valutu slabili i sinovima i kćerima  Hrvata i Hrvatica i časnih građana Hrvatske, iz njihovih usta kruh otimali

Možda bi se moglo naći još polazišta od kojih bi se trebalo krenuti, ali i ova polazišta mogu biti dostatna za poziv na

Poziv za pokajanje svih hrvatskih izdajnika

Kako se vidi  po nabrojanim alinejama, ovdje se ne radi nikako o pojedincu niti o malim grupama, ovdje se radi o velikom broju ljudi koji su svojom krivnjom, a često puta moramo priznati i krivnjom tkz. vanjskog neprijatelja bili zavedeni kako bi im tobože bilo bolje u materijalnom vidu, a na štetu čistoće vlastite duše. Nitko od Hrvata i Hrvatica i građana Hrvatske nije svetac, ali pristati na svjesno kršenje naravnih zakona, jest na kraju izdaja, a da ne govorimo o grijehu. Dobro bi bilo da ovu moju ideju prihvate svi odani sinovi i kćeri naše domovine, i da humanim pritiskom na državne strukture dođemo do navedenog Apela. Ovaj Apel, ne bi građanima nanio dodatne bolove, ali bi im dao snage da se sami počnu čistiti i tako pridonositi svom narodu da dođe do slobode u punini. Vjerujem da zametak koji sam načinio u dobroj vjeri, može ubrzo postati hrvatska stvarnost.

Ivica Jurjević