SOLUS CATHOLICUS – Racionalizacija moralnog pada

U Hrvatskoj su ugroženi katolička vjera, odnos prema domovini i obitelj

Prema kršćanskoj antropologiji čovjek je biće sadržano od tijela, duše i psihe. I na temelju toga normalno je da čovjek u sebi ima racionalnu – razumsku dimenziju. Zbog toga je čovjek u samome sebi i moralno biće. Postoje čini, djela koja čovjeka određuju kao moralnog ili nemoralnog, kao biće koje kao kršćanin odgovara svojem kršćanskom pozivu ili ga kao takvoga prezire, koji svojim djelima već sada zauzima stav Neba ili stav izgubljenosti u stanju koje se naziva pakao. A sve se to događa kada čovjek racionalizira svoj moralni pad, kada ga počne opravdavati ili čini od njega znanost. Čovjek može u duhu pasti, donijeti odluku da će počiniti određeno zlo i negativnost. I umjesto da radi na tome da mijenja svoj život, upravo iz oholosti čovjek počinje na razini razuma opravdavati svoj moralni pad. Odluči ga racionalizirati, praviti od njega ideologiju ili ga uzdizati na razinu znanosti. U tome se sastoji pijedestal oholosti koja je prva od sedam glavnih grijeha. Ali u tome se sastoji i tvrdoglavost kao jedan oblik okorjelosti i ustrajnosti u moralnom zlu. Tu se može navesti nekoliko primjera.

Čovjek može postati lopov, ukrasti određenu svotu novaca, kao političar ili poduzetnik izgubiti svaki moralni osjećaj za maloga čovjeka. I to racionalizira do te mjere da jednostavno svaki poziv na obraćenje, svako upozorenje da je ono što je napravio nemoralno,  jednostavno ne dopire do njega. Tako može biti i sa preljubnikom. On će racionalizirati ili emocionalizirati svoj način života da će ga uzdizati na razinu znanosti. Tako može biti i sa homoseksualnošću i širenjemgay ideologije kao i sa osobom koja čini ili opravdava abortus. Svi oni mogu racionalizirati, uzdizati svoj amoralni način života na razinu znanosti, pokušati umirivati svoju savjest, širiti na taj način kulturu smrti i izgubiti svaki osjećaj za moralnost i mogućnost da treba mijenjati svoj život i popraviti se, te se usmjeriti prema moralnim i duhovnim vrijednostima. Čak štoviše takva će osoba snagom verbalnog egzibicionizma ako u sebi ima i malo inteligencije taj opskurni način života proglašavati humanizmom, tolerancijom, ljudskim pravima i borbom za nešto kvalitetno, plemenito i pozitivno. I u tom smislu dolazi do snažne, radikalne moralne inverzije vrijednosti. Upravo sa takvim pristupom kršenja moralnih normi susrećemo se danas ne samo u svijetu, nego i kod nas u Hrvatskoj.

Kršćanstvu je na tom području, području sukoba kultura objavljen bespoštedni rat kojim ga se želi uništiti i potpuno razoriti. Tri su stupa na kojem na neki način stoji hrvatsko društvo u smislu tradicije koja nije puka antropologija, nego ima svoju snažnu metafizičku dimenziju – to su vjera, odnos prema domovini i obitelj. Sva ova tri stupa ozbiljno su ugrožena od strane pripadnika ljevičarske harange koja ih ozbiljno želi uništiti objavivši im rat. Upravo zbog toga pripadnici te iste bulumente pomalo gube kontrolu nad sobom, jer se nazrijeva činjenica da im se kršćanske snage ozbiljno odupiru. Služe se provalom (ne govorom!) netrpeljivosti, mitingašenjem, vrijeđanjem na društvenim mrežama, psovkama, etiketiranjem, prijetnjama građanskim ratom. Na sve moguće načine žele dovesti u pitanje demokršćansku odrednicu hrvatskoga društva koja je, barem u ovom trenutku prevladala u tom istom društvu. I to čine vrlo inteligentno. U ovom sukobu kultura hrvatski intelektualci koji su pozvani osmisliti da već jednom snažno zaživi hrvatski katolički bitak na intelektualnoj, duhovnoj i društvenoj razini pod hitno se moraju organizirati kako njihovo djelovanje ne bi bilo samo reakcija, nego i snažna, organizirana, intelektualna i duhovna akcija. Tom akcijom stvorio bi se pokret otpora protiv ljevičarske hegemonije koja želi uništiti kršćanstvo. To je za sada temelj na kojem treba pod hitno početi raditi ako želimo da naše djelovanje bude prepoznato kao vrijednost.

Pavle Primorac